 |
IZ STRUČNOG KUTA: RAJKO MAGIĆ - 10.07.2006: |
Forza Italia! --------------------------------------------------------------------------------------------- PIŠE: Rajko Magić, UEFA Pro licencirani trener i predavač na Nogometnoj akademiji. --------------------------------------------------------------------------------------------- FINALE ITALIJA - FRANCUSKA 1:1 (5:3 -11m) Kada je Svjetsko prvenstvo počinjalo, Talijani su došli u Njemačku vrlo tiho, razjedinjeni i praćeni isključivo negativističkim pisanjem o njihovom korumpiranom, aferama protkanom nogometu. Da, točno je, u toj su ekipi bili igrači sa punim nogometnim imenom i prezimenom, igrači sa stotinama velikih utakmica u nogama ali malo je tko vjerovao da će Lippi iz svih njih moći izvući maksimum. Glave su im većini ipak ostale u Italiji, jer sigurno nije lako biti u situaciji da o vašoj daljnjoj igračkoj karijeri konačnu odluku donosi sudstvo. Nije i ne može vam biti svejedno da li ćete iduću sezonu igrati u Seriji A ili B, a možda još i niže. Da li ćete pakirati kofere i iz jednog idealnog života koji imate, i vi i vaša obitelj morati krenuti nekamo drugdje. A Svjetsko prvenstvo, osim što traži maksimalno tjelesno spremne igrače, traži i njihove apsolutno čiste glave, koncentrirane samo i isključivo na utakmice. A one se nižu jedna za drugom, svaka četiri dana. I kada smo svi mislili da su Talijani upravo radi navedenih razloga ove godine miljama daleko od dobrog rezultata, oni su igrali svoje,isprva nekako teško i loše, tvrdo i upitne kvalitete. U utakmicama po grupama, kada smo donosili prve zaključke o eventualnim favoritima prvenstva, nitko nije Italiju ni spominjao.Kada se igralo na dojam,njih nigdje nije bilo. Sve nekako teško i tvrdo, pa na sreću. Imali su ih u šaci čak i Amerikanci, pa kasnije i Australci, koji su sa igračem više primili gol iz penala u devedesetoj minuti. A "azzuri" su išli i išli dalje skoro bez primljenog gola, osim onog koji su si zabili sami. Polako, utakmicu po utakmicu, sve nas koji nismo vjerovali u njih uvjeravali su da mogu, da taj njihov nogomet koncentriran na maksimalnoj taktičkoj odgovornosti donosi rezutat.Po meni, prvi puta su postali i favoriti u nekoj utakmici tek u ovoj posljednoj, finalnoj. Da se trebalo kladiti, ja bih se, po prvi puta na ovome Svjetskom prvenstvu, kladio na njih.I pogodio bih, mada je opet, po neznam koji put u nekoj od utakmica Svjetskog prvenstva u ovih posljednjih mjesec dana i ova finalna utakmica mogla otići na sasvim drugim putem. Zašto nije, "krivi" su tvrdoglavi i uporni Talijani kao i "tvrdoglavi" i glupi Zidane, kapetan koji je svoj brod napustio prvi i pobjegao sa terena neviđenom,nesvatljivom glupošću. I to u trenucima kada na tom brodu još nije bilo ni male rupice,nije se još ni pošteno zaljuljao, dapače, izgledao je bolje i sigurnije na uzburkanoj površini od onoga Talijanskog. "Primitivizam" igrača koji je u legendu trebao otići kao jedan od najkorektnijih velikih igrača u povijesti nogometa, bez obzira koliko se ta konstatacija nekome od Vas čitatelja učinila predrastičnom, bio je ključni trenutak ovoga finala. Trenutak koji je Francuze bacio u depresiju a Talijanima donio onaj konačni poticaj da i ovaj put odu do kraja. Kada ste na terenu, trudite se izvući posljednje atome snage u iscrpljujućim produžecima a vaš vas kapetan, vaš idol, onaj radi koga najviše i želite osvojiti titulu jer mu je to posljednja utakmica, napusti, pobjegne kukavički udarivši usput brbljivog Matterazija u umorno srce, za vas je to finale gotovo! Pitate se čemu sve to,ima li to kakvoga smisla za vas, kada nema smisla za NJEGA. A bio je najveći simbol vaše ekipe, vašeg nacionalnog nogometa u posljednjih deset godina.... Penali su lutrija, ali lutrija koju dobiva onaj koji zna pronaći, izabrati pravi broj. Nitko svih pet penala nije već dugo zabio, a i neće još dugo zabiti u tako važnim utakmicama. Da je trebalo,pucali bi ih još, sinoć nitko od njih nije mogao promašiti. Jer bilo ih je i dalje više na terenu, njih 23 protiv 22 pokunjena Francuza. Zidane će ostati upamćen da je odlučio dva finala Svjtskih prvenstava. Prije osam godina 1998 Francuskoj je sa dva udarca glavom donio Francuzima jedno veliko svjetsko prvenstvo. Nemojmo zaboraviti, i tamo je dobio crveni karton radi namjernog udaranja protivnika, ali ranije, "na vrijeme",pa je zaigrao opet u polufinalu i finalu. Drugo Svjetsko prvenstvo donio je i ove godine,ne svojim Francuzima, negoTalijanima, ovaj put samo jednim preciznim "udarcem glavom". Pa valjda im se tako i odužio i zahvalio na ogromnoj lovi koju je tamo zaradio. Iako je veliki dio toga novca talijanski Juventus već vratio njegovom prodajom u Real Madrid, sad je cijeloj naciji stigao i neočekivani dodatak od Zidanea, u vidu naslova svjetskog prvaka.. Bolje kamate nitko u Italiji nije mogao zamisliti, ni poželjeti... Eto, završila je i ova posljednja utakmica Svjetskog prvenstva. Hrabro smo ih odgledali zamalo pa baš sve. Napisati ću još jednu kolumnu u kojoj ću pokušati sumirati svoje dojmove i konkretitzirati zaključke o tome što nam je svima ovo Svjetsko prvenstvo donijelo i što je promijenilo. Isključivo u smislu razvoja nogometa. I pronaći odgovore kako to što bolje iskoristiti u cilju eventualnog napretka našeg domaćeg, hrvatskog nogometa. |
