 |
IZ STRUČNOG KUTA: RAJKO MAGIĆ - 06.07.2006: |
Nikad nemoj krenuti dobro --------------------------------------------------------------------------------------------- PIŠE: Rajko Magić, UEFA Pro licencirani trener i predavač na Nogometnoj akademiji. --------------------------------------------------------------------------------------------- NJEMAČKA- ITALIJA 0:2 Lijepo je da smo svi zajedno sinoć naučili jednu pametnu stvar: ako igraš na Svjetskom prevnstvu, nikada nemoj krenuti dobro, bolje je da se utopiš u prosjek pa onda na tebe nitko neće ozbiljno računati, a ti polako diži formu i evo tebe u finalu! Nova talijanska škola turnirskog takmičenja! Sada vrlo lako mogu postati i svjetski prvaci i, kako i statistika sada govori, potpuno zasluženo. Pobjeđuju, primaju "ništa" golova (osim onoga kojeg su si sami smjestili u vlastiti gol), kontroliraju utakmicu punih devedeset, ne, punih stodvadeset minuta i to je to! Jučer su me oduševili Cannavaro i Grossi, a Gattuso je evidentno veliki igrač, ma koliko svi mi ponekad ismijavali tu konstataciju. Prije same utakmice sve bih stavio na Nijemce, čak sam se okladio u ručak u njihov prolaz. Odlično igraju od početka turnira, nije se vidjelo da padaju u snazi, motivacija beskrajna, navijači "domaći", stadioni prepuni. Nosi ih euforija, nosi ih novi domoljubni polet! Pa i rekli smo, ekipa koja će pobijediti Argentinu, biti će prvak svijeta. Pa opet to nije bilo točno. Je li Elfu zaista nedostajao Frings, jer svi su drugi igrali, ili su ipak promijenili onaj otvoreni napadački stil igre sa kojim su plijenili simpatije u prijašnjim utakmicama. Neigranje jednog igrača, ma koliko on bio važan za ekipu, ne može biti uzrok slabijoj igri, već odgovor leži u činjenici da je Italija igrala vrlo dobro, na rezultat, da je bila fantastično organizirana u fazi obrane, odigrali su svoju utakmicu snova na pravom mjestu u pravo vrijeme. I zato im svi mi moramo uputiti iskrene čestitke. I još nešto, za kraj oko one moje priče sa početka ovoga teksta. Možda smo i mi Hrvati zamislili istu taktiku kao i Talijani, lošije utakmice u početku, pa ćemo onda i mi isto tako polako dizati formu u nastavku turnira. Ali smo zaboravili da to treba isprogramirati na pravi način, koncipirati fizičku pripremu tako da stupanj tjelesnih sposobnosti pojedinca (a i cijele ekipe) bude maksimalan u pravom, najpotrebnijem trenutku. Pa ako se sjetimo da su se upravo radi izrade takvog programa radili testovi funkcionalnih sposobnosti u Dijagnostičkom centru na Kineziološkom fakultetu, kod vrhunskih stručnjaka za kondicijsku pripremu.,a ako predpostavimo da je taj dio posla napravljen prema visokim standardima i kvaliteti, pa ako na tehničke karakteristike igrača reprezentativaca koji, usput budi rečeno, igraju u svjetski poznatim klubovima, ne bi trebale dolaziti u pitanje, onda nam za loš opći dojam ostaje krivca potražiti u jedinom preostalom segmentu koji sa ovim prije navedenim segmentima, sačinjavaju igru koju zovemo "nogomet" a to je taktička i motivacijska priprema. A zna se tko je u nekoj nogometnoj ekipi zadužen za taj segment igre. Bez neke velike filozofije... Zato bi trebale prestati polemike oko krivice ili odgovornosti selektora, jer danas meni one izgledaju isforsirane. Napisao sam još prije utakmice sa Japanom da Cico sam sebi stavlja omču oko vrata, kad od svojeg sina radi nezamjenljivog igrača selekcije. I da će se ta omča sama zategnuti, ukoliko ne prijeđemo skupinu. To se i dogodilo. Ne pozivajući Vugrinca i zanemarujući Modrića i Ivana Leku, Cico je jasno "zalegnuo" za svojega sina i odigrao "ruski rulet". I to svatko od nas koji ima vlastito dijete, mora i može shvatiti. Ali isto tako, kada se bubanj sa metkom ipak zaustavio na njegovom čelu, treba imati snage i to priznati prvo sebi pa onda i svima nama, odstupiti i natjerati nas sve da ga pamtimo po dobru. Što je i zaslužio. A priliku da se ipak nešto boljeg i pametnijeg napravi sa našom reprezentacijom, dati nekome drugome. Unatoč prekomjernoj nerazumljivoj i pomalo smiješnoj podršci grupe ljudi iz HNS-a. Jer nove su kvalifikacije pred vratima....a svima nama je i previše živciranja radi nogometa. |
