Nogometni magazin

Portugalce uništio preveliki pritisak nacije

Pola milijuna ljudi stajalo je u špaliru do stadiona, autobus s portugalskim igračima pratilo je tisuće motorista. Ljudi su plakali, neki čak i klečali ljubeći nacionalne zastave. Sve su to igrači nijemo gledali, shvaćajući što se od njih imperativno očekuje

LISABON – Nogometni svijet potresen je iz temelja. Grčka je novi europski prvak! Grci su napravili najveću nogometnu senzaciju u posljednjih pedesetak godina modernog nogometa.

Portugalske novine s naslovom »Maracanaluzao« (spojena imena stadiona Maracana u Brazilu i Luz u Portugalu) uspoređuju svoju priču s događajem iz 1950. godine u Rio de Janeiru. Tada je veliki Brazil u finalu čekao mali Urugvaj. Domaćini su bili uvjereni u pobjedu, slavilo se danima prije, a epilog znate.

Urugvaj je pobijedio, brazilski su igrači bježali sa stadiona prerušeni, a trener se preobukao u ženu kako bi izbjegao linč. Istina, Scolari nije bježao od pobješnjelih navijača, niti se preobukao u gospođu, a nisu se skrivali ni Figo, Ronaldo, Deco i ostali... No, portugalski je tisak takvim naslovom pokušao dokazati i pokazati što se događa kad se naslov u glavama počne slaviti unaprijed.

Putovanje portugalske reprezentacije na dan finalne utakmice do stadiona Luz doista je bilo impresivno. »Na kraju nas je ubila prevelika podrška nacije«, pišu portugalske novine, objašnjavajući kako su igrači bili dirnuti takvim izražavanjem podrške da su mnogi u autobusu i zaplakali dva sata prije utakmice.

Pola milijuna ljudi stajalo je u špaliru do stadiona, autobus s igračima pratilo je tisuće motorista, dio su puta uz autobus jahale vojne konjičke regimente, a dok je autobus prelazio preko 17 kilometara dugog mosta Vasco de Gama zrakoplov je puštao dim u bojama portugalske zastave te je usporedo s autobusom jurilo tisuće brodica... Ljudi su stajali i plakali, neki su klečali ljubeći nacionalne zastave. Sve su to igrači nijemo gledali, očito shvaćajući što se od njih imperativno očekuje.

Trenerski lisac Rehhagel zacijelo je znao osnovni problem Portugala - euforija očekivanja i plima nadanja. Grci su igrali »najlakšu utakmicu svojih života«. Sve su svoje napravili, mogli su samo dobiti, izgubiti nisu mogli ništa.

– Mi smo ovdje došli samo uigravati momčad za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, stalno je govorio Rehhagel, pa čak i nakon što je eliminirao Francuze i Čehe.

– Uigravali smo se i tijekom turnira, na kraju je ispalo najbolje. A najbolje može ispasti samo ako ste maksimalno ozbiljni. U finalu smo djelovali vrlo ozbiljno. Čekali smo i dočekali svoju priliku. Nije bilo lako dugo biti zajedno na pripremama i turniru. To je teško izdržati. No, tko izdrži sve naplati jedinstvenim osjećajem sreće.

Mnogi Grcima predbacuju za obrambenu strategiju i igranje sa čistačem u obrani, tvrdeći da je to nazadak, a ne napredak u nogometnoj igri. No, mi ćemo se prikloniti, zamislite, brazilskoj poslovici koja kaže da je ponekad nazadak i najveći napredak.

– Prigovaraju mi kako igramo, a ja mogu igrati samo tako kakve igrače imam, odgovara Rehhagel, što donosi zaključak da naposljetku najčešće pobjeđuju igrači, a ne strategije.

Ipak, u priči o nogometnom nazatku Grka valja vidjeti što su u toj staromodnoj igri doveli do savršenstva, a tih detalja nije malo. Posebno su Grci upečatljivi u fazi obrane, gdje ne paničare ni u najvećim opasnostima. Začuđujuće su smireni u predavanju dodavanja pri suparničkom presingu, uvijek traže slobodnog igrača i s takvom sigurnošću osiguravaju preduvjet za odlazak u napad pa svaki grčki izlet na suparničku polovicu predstavlja pravu dramu za protivnika. Pet-šest dobrih napada prema portugalskom vrataru Ricardu pomaknulo je posljednji portugalski red prema nazad, što je pak Scolarijevoj momčadi onemogućavalo konkretniji pritisak.

Uigrani prekid, čak do savršenstva, najjače je napadačko oružje Grka, uz disciplinu i hijerarhiju u momčadi koju im je očito usadio Re hhagel. Kad Grci izvode udarac iz kuta i najviši obrambeni igrači postaju najmanji. Samo pažljivijim pregledom zgoditka u finalnoj utakmici lako se vidi što su uigrali Rehhagelovi Grci. Basinas je izveo udarac iz kuta na sredinu peterca. Loptu je sam čekao Charisteas, no velik je dio posla napravio Dellas, koji je nezgodno stao na put vrataru Ricardu.

Vratar s ispruženim rukama nije mogao presjeći nabacivanje, a Charisteas, inače rezerva našem Klasniću u bremenskom Werderu, lako je mogao biti najviši. Organizirana egzekucija! Ima li protuigre za grčku igru?

– Na ovom je prvenstvu nije bilo, očito trener i momčadi nisu bile dobro pripremljene za razbijanje zatvorenih formacija. Grci su sjajno iskoristili nemoć drugih, kazao je naš stručnjak Tomislav Ivić.

Upravo ta zatvorena formacija Grka ima jednu posebnost. Grci u svakoj utakmici zaista žele postići zgoditak, njihova obrambena »školjka« nije sama sebi svrha. Ne brane se Grci pod svaku cijenu, želeći pošto-poto sačuvati svoju mrežu, ne misleći nimalo na napad. Ne, Grci su u otvaranju iznimno opasni, što njihovoj momčadi i daje najveću vrijednost.

Europa sada ima novoga nogometnoga kralja. Grk na tronu, i to neposredno prije Olimpijskih igara, daje nam pravo da zaključimo kako nema drame i iznenađenja do sportske priče. Stižu nam uskoro Olimpijske igre, baš u Grčkoj, u Ateni, kolijevci olimpizma.

Grčka nogometna reprezentacija svojom je iznenađujućom pojavom dala najveću reklamu sportu, sportskoj zabavi i nepredvidivosti. Možda smo svi zaboravili kako je sport nepredvidiv. Sada nas je Grčka na to podsjetila. Pa što ako je Grčka igrala neki čudan nogomet. Pobijedila je sportski i zasluženo. Pokazala je kako autsajderi još uvijek mogu biti najbolji! Uostalom, zato sport i postoji.

Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Vjesnikom