Nogometni magazin

Postoji li scenariji koji će spasiti Dicka Advocaata

Zemlja cijepljena od obrambenog nogometa, nacija koja uz Brazil i Francusku ima uvjerljivo najjače pojedinačne kvalitete, reprezentacija koja ima desetak savršenih napadača, u Portugalu se boji igrati - napadački

ZAGREB – Navijački sudovi mnogih zemalja sudionika Europskog prvenstva već su »razapeli« svoje izbornike. Svoje neznalice, izdajnike i egocentrike. Santini je kriv što nije nadvladao francuske egotripove, Trapattoni je kriv što je star, Eriksson je kriv što je uspjeh temeljio na obrani, Saez je kriv što je svlačionicu podijelio na dva dijela, na zvijezde i vodonoše, Barić je kriv zbog svega navedenog...

No, jedan trener na grbači nosi možda i najveći strateški grijeh, makar ga iz spomenutog društva gubitnika izdvaja rezultat. Dick Advocaat, 57-godišnji nizozemski izbornik, »napoleonskog« izgleda i jednako usiljenog ponašanja, također je dobrodošla podloga na kojoj će tamošnji puk trenirati svoje kritičke nagone. Istina, oni su splasnuli nakon sretno izborenog polufinala. Možda će čak Advocaat biti ustoličen u izbornika svih izbornika kad za nekoliko dana oko vrata nabaci zlatnu europsku medalju, no neki »neprijatelji« neće biti nikad utišani.

Razdvajajući rezultat i umjetnički dojam, svi će vjerojatno preferirati prvi cilj, jer on se ipak jedini pamti. Međutim, danas je cijela Europa oduševljena jednim izbornikom (Brücknerom) i jednom reprezentacijom (Češkom), koja na vraški dobar način ujedinjuje rezultat i umjetnički dojam. Osim što imaju realne izglede postati europskim prvacima, u posljednjih su petnaestak dana kupili milijune nogometnih srca, jer će se bez obzira na konačan izgled »portugalskog ljeta« desetljećima kasnije znati za generaciju čeških umjetnika.

KLADIONICA: Portugal 2.45 X 3.10 Nizozemska 2.70

Advocaat u svojoj reprezentativnoj arhivi ima četvrtfinale sa Svjetskog prvenstva 1994. godine. No, aktualnija je sljepoća spram onoga što ima, aktualnije je što proturječi cijeloj naciji i ne koristi maksimalno sve pozitivne strane svoje reprezentacije. Zemlja cijepljena od obrambenog nogometa, nacija koja uz Brazil i Francusku ima uvjerljivo najjače pojedinačne kvalitete, reprezentacija koja ima desetak savršenih napadača, u Portugalu se boji igrati - napadački.

Ruud van Nistelrooy tako često djeluje nasukano u gomili suparničkih obrambenih igrača i igra predvidljivo ovisi o nadahnuću Arjena Robbena ili Clarencea Seedorfa. I sve se to događa pored živih i zdravih na klupi Roya Makaaya ili Pierrea van Hooijdonka.

Prije svega sreća, a potom i Robbenove minijature, Van Nistelrooyev instinkt strijelca i vratar Van der Sar bili su »dobre vile« koje su Nizozemsku odvele do polufinala. Hoće li Advocaat progledati i početi koristiti i kvalitetu kojom je bogata njegova svlačionica ili će se i dalje uzdati u sreću?

Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Vjesnikom