Nogometni magazin

Strani izbornik: Ksenofobija ili osobni interesi

ZAGREB – Čini se da malo što može toliko naoštriti očnjake našim nogometnim trudbenicima kao što to može spominjanje inozemnoga trenera u ulozi izbornika hrvatske reprezentacije. Nedavno je, primjerice, trener Kamen-Ingrada Nenad Gračan javno mrmljao o tome da bi pojava stranca na izborničkom mjestu značilo - podcjenjivanje domaće struke!

Hm, nije li onda i Ivo Šušak, ili oni koji su ga postavili za gruzijskog izbornika, isto tako »podcjenjivao« Gruzijce kao što, dakle, i brojni naši treneri »podcjenjuju« svoje kolege širom Bliskog istoka?

Lijepo je čuti i hvaliti se kad kakav naš trener preuzme nečiju nacionalnu selekciju, ali ako naiđemo na inverznu pojavu - stranca na klupi naše reprezentacije - onda je to »udar na hrvatski identitet«! Svijet je takve bedastoće odavno bacio u šipražje. Pa, čak su, eto, i samodopadni Englezi postavili stranoga izbornika! U kvalifikacijama za EP je na klupama raznih selekcija sjedilo čak 14 stranaca.

Gračanova je retorika, doduše, shvatljiva, s obzirom da se i njegovo ime provlači u anketama s temom Barićevog nasljednika. No, jasno je da Gračana, kao i druge kandidate, o tome ne treba ništa ni pitati, jer ih veže izravan interes. Nadalje, uz ime Srečka Kataneca, sjajnog slovenskog stručnjaka kakvih u Hrvatskoj baš i nema previše, u našoj će se javnosti često isticati njegovo hrvatsko porijeklo kao jedna od glavnih »ulaznica« za klupu reprezentacije. Isto je i s Blažom Sliškovićem, koji bi također dobrodošao našoj selekciji. Nisu li takvi »argumenti« pokazatelji natruha ksenofobije unutar našega nogometnog miljea?

Jasno je tek da inozemni izbornik ne bi pripadao nikakvome lobiju i da bi momčad sastavljao isključivo prema svojoj trenerskoj viziji. Je li možda to baš ona, glavna rampa strancu? Nadalje, čak i blitz-pogled na kandidate za mjesto hrvatskoga izbornika gotovo usiljeno nameće ideju o potrebi inozemca:

Nenad Gračan? Bariću zamjeraju defanzivni nogomet, pa bi u takvom okružju doista bilo smiješno gurati dokazanoga »bravara« Gračana kao protuargument.

Ivan Katalinić? Trener koji je s ukrajinskim klubom ispao u drugu ligu i jedini koji je u smijenjen u poluvremenu utakmice! K tome je i žestoko regionalno obojen i ne zaslužuje mjesto izbornika.

Zoran Vulić? Jedno je od boljih rješenja iz domaće »ponude«.

Slaven Bilić i Dražen Ladić? Enigma. Valjalo bi im (negdje, nekako) dati priliku.

Miroslav Blažević? Tvrdi da bi s Hrvatskom u Portugalu bio europski prvak! Hm, zašto nije bio prije četiri godine? Imao je Ćiro neusporedivo bolju reprezentaciju od ove, pa nije prošao niti kvalifikacije.

Tomislav Ivić? Među dva naša najbolja stručnjaka. Nažalost, odbija ideju o preuzimanju nacionalne selekcije, a nasljednika jednostavno - nema.
Ivica Osim? Vidi pod »Ivić«.

Ivo Šušak? Napravio dobar posao u Gruziji. Možda bi mogao proći.

Zlatko Kranjčar? Teži ofenzivnom nogometu, sa Zagrebom je bio prvak Hrvatske... No, može li ostati - koncentriran?

Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Vjesnikom