------------------------------------- |

------------------------------------- |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
Umro Mladen Delić U sportu sve utakmice svršavaju. Tako je završila i životna utakmica čovjeka posve posvećenog sportu – Mladena Delića. Rođen 15. siječnja 1919. u Sinju, bio je kao većina tadašnjih mladih ljudi, počevši od Sokola preko nogometa, atletike i košarke, posvećen sportu. To je upotpunio i 40-godišnjim izvještavanjem o sportskim događajima od Zagreba, Hrvatske do 36 zemalja svijeta. Pri tome se okušao kao pisani i radijski novinar, ali je popularnost stekao televizijskim izvještavanjem. Nakon kraćeg pisanja postao je 1950. radio-reporter, a 1965. prelazi konačno na televiziju, na kojoj je do 1975. urednik, a dalje komentator sve do odlaska u mirovinu 1984. godine. U tom razdoblju obavio je dva pionirska zadatka: 26. studenog 1956. bio je radio reporter s nogometne utakmice Engleska – Jugoslavija u Londonu, kad su ga neobaviještenog ukopčali u tv prenos iz Londona, pa su se tako gledatelji imali priliku uvjeriti u točnost Delićevog reportiranja. Godinu dana kasnije, 18. svibnja 1957. godine obavio je i prvi pravi tv prenos s utakmice Jugoslavija – Italija u Zagrebu. No, to su samo datumi. Ono što je Delićeva nezaobilazna zasluga je stvaranje vlastitog stila koji se proširio na mlađe generacije i koji se još danas čvrsto osjeća. Bilo je to reportiranje osnovano na činjeničnim podacima o zbivanjima i akterima tih zbivanja s emotivnim praćenjem kada su događaji to zahtijevali. Tako je postao slavan s onim: »Je li to moguće?« kod Radmanovićevog pogotka u zadnjim trenucima kvalifikacijske utakmice za nogometno prvenstvo Europe 10. studenoga 1980. u Splitu između Jugoslavije i Bugarske. Taj usklik postao je tada zaštitni znak Mladena Delića iako ga je on prvi put zapravo izustio 15 godina ranije na Olimpijskim igrama u Ciudad de Meksiku prigodom finalne utakmice na 100 metara prsno za plivačice. Pri kraju utrke Mladen povišava komentar već vičući u mikrofon u svom tipičnom stilu: »Đuke vodi! Ludo! Nevjerojatno! Je li to moguće? Đurđice! Zlatna naša Đuke!« No, kao što je tada taj iznimni događaj pratilo samo još dvoje novinara, tako je on zbog toga što se dogodio na tzv. malom sportu pao u zaborav, a »veliki« nogomet uzdigao. Taj emotivni Mladen Delić samo je dio onoga što je on napravio u sportu, zagrebačkom, hrvatskom i tada jugoslavenskom. Bez njegovog statističkog, povijesnog rada, s kojim je stekao ugled i u inozemstvu, njegovih atletskih, nogometnih i uopće sportskih almanaha i priloga ne bi se mogla danas rekonstruirati povijest sporta upravo u trenucima kada se počeo naglo i burno razvijati. Kad god je trebalo, Mladen Delić je bio nezaobilazni izvor vrijednih i točnih podataka. Uz sve to bio je neko vrijeme i stručni tajnik Fiskulturnog saveza Hrvatske i važni čimbenik pri organizaciji velikih svjetskih sportskih priredbi u Zagrebu. Za sve to je dobio sve najveće tadašnje nagrade sportskih i novinarskih organizacija. Vrijeme sprovoda bit će objavljeno naknadno. Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Vjesnikom |
Najnovije vijesti, 23.02.2005: |