------------------------------------- |
 |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
|
|
|
|
Zlatko Kranjčar - čovjek kojeg su voljeli uspjesi Kranjčarova je silna prednost od početka mandata promjena psihologije naše momčadi Zlatko Kranjčar doista može i mora uživati u svojoj uspješnosti kao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Besprijekorno odrađene kvalifikacije za svjetsku smotru u Njemačkoj dogodine daju mu za pravo u njegovu veselom ponašanju i ophođenju s novinarima i svima onima koji su vezani za reprezentaciju. Istina, u vrijeme prije Kranjčara navikli smo na hinjenu ozbiljnost i Mirka Jozića i Otta Barića. Obojica su u nečemu bili veoma slični. Iako su tvrdili da ih uopće ne zanimaju napisi u novinama, znali su se naljutiti i zbog pogrešnog zareza, a kamoli zbog kritičnije konstatacije. Kranjčara sve to malo dira, iako novine pomno čita. No, svoja razmišljanja i osjećaj povrijeđenosti zna izvrsno sakriti. No, u nečemu je pretekao prethodnike, zna priznati kritiku, time i krivnju. Na primjer, nakon utakmice protiv Bugarske u Zagrebu, kad se u posljednjih desetak minuta prokockalo vodstvo sa 2-0, a na našeg se izbornika sasulo drvlje i kamenje, što zbog učinjenih izmjena, a što zbog promjene strategije. Kranjčar je sve to stoički podnio i naposljetku priznao pogreške. No, Kranjčarova je silna prednost od početka mandata promjena psihologije naše momčadi. Dok su kod Barića i Jozića prevladavali stoperi po veznim redovima u čisto obrambenim formacijama, Kranjčar se odmah odlučio da reprezentacija ubuduće igra napadački, samo s ljudima koji znaju igrati i sudjelovati u napadačkom nogometu. Tako je već na startu njegova mandata iz reprezentacije praktički izbačen dotadašnji kapetan Boris Živković. Očito silan Živkovićev angažman u reprezentaciji nije impresionirao Kranjčara koji je za svoje postave tražio ljude ne samo kondicijski, već i tehnički spremne za nove izazove. U cijelim se kvalifikacijama Kranjčaru dogodio samo jedan kiks, veoma neugodnih 1-1 u Malti, što je opasno poljuljalo vjeru u izravan plasman na SP u Njemačkoj. Bila je to jedna od onih utakmica kojih svaki trener ima nekoliko u karijeri. Imao je Kranjčar već sličan krah s Dinamom u Dugom Selu u onom poznatom ispadanju iz Kupa tadašnje super jake Croatije. No, Kranjčarove tri pobjede opčinile su nogometni puk u Hrvatskoj. Trijumfi u gostima protiv Švedske i Bugarske i pobjeda u najvažnijoj utakmici kvalifikacija, protiv Švedske u Zagrebu. Priznajemo, bile su to trenerski vrhunsko odrađene utakmice u kojima suparniku praktički nije ostavljena šansa. Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Vjesnikom |
|
Najnovije vijesti, 17.10.2005: |
