------------------------------------- |
 |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
|
|
|
|
Blažević krenuo prema stativi Jasno je zašto je Ćiro vapio za Liverpoolom. Tada mu nitko ne bi mogao prigovoriti za krah Hoće li se Ćiro Blažević doista objesiti o - stativu? To bi, doduše, vjerojatno učinio da je prošloga ljeta sjedio na Hajdukovoj klupi umjesto Ivana Katalinića i ispao od irskoga Shelbournea. Slatkasto evociranje neuspjeha »bijelih«, a posebice njegovoga omiljenog kolege Katalinića, Ćiro je dodatno začinio ironičnom opaskom da bi se nakon takvog poraza objesio o stativu (ne prečku, već baš stativu)... Hm, a što ćemo sad? Takvom si je izjavom Blažević, da se poslužimo njegovom retorikom, natovario veliku hipoteku na leđa. Jer, taj je Debrecen, objektivno, europski anonimus upravo na razini Shelbournea! A Hajduk je već nakon prve utakmice skliznuo niz liticu i pitanje je može li se uhvatiti za kakvu grančicu i vratiti na površinu. • Ćiro: Uz navijače ćemo dovesti ManU u Split Već je u startu, dakle, bilo jasno zašto je Ćiro uoči ždrijeba vapio za Liverpoolom. Tada mu nitko ne bi mogao prigovoriti na porazu, ma kako visok bio. Verbalnim je paradama kasnije pokušao puku preventivno pojasniti kako je, jel", i Debrecen u samome europskom vrhu, pa bi Hajdukov prolaz valjda bio ravan - čudu. No, takvu, plitku platformu za stvaranje alibija vjerojatno ne može progutati čak ni hrvatska medijska scena na kojoj Blažević dominira dva i pol desetljeća. »Gledao sam tv prijenos, slušao radio komentare i pitam se što su ti ljudi pričali kad sam ja igrao s jednim napadačem. Kako su me samo pokopali«, razočarano je nakon debrecenske epizode govorio donedavni Hajdukov trener Blaž Slišković. A upravo je Blažević u Mađarskoj načinio ono zbog čega često voli očešati svoje kolege. Igrao je tek s jednim napadačem. Sad je nekako i jasnije otkud Hajdukovom treneru nadimak - Ćiroklecijan, kako ga je nazvao tjednik Globus. Ćiro kleca i pred anonimnim Debrecenom! Štoviše, nakon srijede ga, shodno rezultatu, možemo zvati i - Trioklecijan. Malo tko će primijetiti da je ovo najveći poraz hrvatskog kluba u dvobojima protiv mađarskih u cjelokupnoj povijesti. Štoviše, Blažević je time nastavio nizati rekorde. Nedavno je, primjerice, pokunjeno izvijestio da mu je poraz s Varteksom na Poljudu u posljednjem kolu prošloga prvenstva najveći u karijeri i da nikad nije izgubio sa 6-0! Ako nas sjećanje ne vara, Blažević je, kao trener francuskog Nantesa, bio autorom najvećeg poraza u povijesti »žuto-zelenih«. Olympique Marseille ih je svladao upravo sa - 6-0! Kako god bilo, Hajduku u Debrecenu nije mogao pomoći ni »čudotvorac Ćiro«, kako mu je uporno kliktao tv komentator amnestirajući ga od bilo kakve krivice za uvjerljiv poraz. I koliko god Ćiri priznavali objektivne zasluge za neke dosadašnje uspjehe, tako mu valja priznati i krivicu za neuspjehe. Doduše, upravo ju je on sâm preuzeo na sebe, ali njegove su nas izjave podsjetile na 1993. godinu, kada je zagrebačka Croatia poražena protiv Steaue. »Ja sam kriv! A kriv sam zato što sam onog Pakasina uveo u igru!« U svakom slučaju, još uvijek smo mišljenja da Hajduk ima izgleda u konačnu pobjedu. Uostalom, dovoljno je tek nakratko zaroniti u arhivu europskih klupskih natjecanja i primijetiti da se gotovo svake sezone (!) dogodi nekakav veći preokret. Naposljetku, možemo evocirati i Dinamov pohod do naslova pobjednika Kupa velesajamskih gradova, današnjeg Kupa Uefe, kada je u uzvratnom polufinalnom okršaju 1967. protiv tada jakog (i prepotentnog) Eintrachta pobijedio sa 4-0 i neutralizirao tri pogotka zaostatka iz Frankfurta. No, za hrvatski bi nogomet bila porazna euforija kakva bi nedvojbeno nastupila nakon preokreta na Poljudu. Blažević bi vjerojatno plesao na rukama Hajdukovih igrača, navijača, pa i velikog dijela medija i kulisa bi bila vjerojatno ravna onoj da je Hajduk pobijedio i Liverpool i Manchester United i Real i Brazil - zajedno! Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Vjesnikom |
|
Najnovije vijesti, 30.07.2005: |
