Nogometni magazin / www. nogometni-magazin.com /

Nakon pobjede sve je drugo nevažno

U euforiji dobro postaje odlično, a u slučaju neuspjeha crno postaje još crnje

ZAGREB – Osim za zdravlje nacije te učvršćenje ponosa i dostojanstva, pogotovo ako je uzdrmano, uspjeh hrvatskih nogometaša u Sofiji došao je kao ozeblome sunce, pogotovo ako je imao obilježje uzidavanja glavnoga potpornog stupa u zgradu zvanu »nastup na SP-u«. Samo privilegirani narodi imaju tu sreću da im nogometaši priskrbe takvo zadovoljstvo kakvo donosi nastup na nogometnom SP-u, kojem su se Hrvati primaknuli praktički na puškomet.

Dakako da u ime takve sreće u euforiji sve ostalo pada u drugi plan i postaje nevažno. Tako ono što je dobro postaje svemirski dobro, a u slučaju neuspjeha crno postaje još crnje. A to su crno od crnjeg nakon sofijske utakmice najbolje demonstrirali bugarski novinari, gnjevni što su im Hrvati usred Sofije »uzeli mjeru«. Raspalili su stoga svim oružjima po svom nacionalnom heroju.

SVE O UTAKMICI BUGARSKA 1-3 HRVATSKA

Paljba je bila pojačana, jer očito nisu mogli zaboraviti kako je nedodirljivi Hristo Stoičkov reagirao dan prije utakmice pri objavi bugarskog sastava. Na novinarski upit razmišlja li o ostavci ako izgubi utakmicu, obrušio se na bugarskog novinara na način koji je trebao upozoriti sve ostale i pritom oslikati stanje duha.

»Kakvo je to pitanje!? Ti očigledno želiš ostati bez posla!«, grmio je tada Stoičkov, streljajući sve nazočne oštrim pogledom, nakon čega, kažu svjedoci, više nitko ništa nije pitao.

Nakon utakmice, na konferenciji za novinare, jedan je novinar Stoičkovu »pio krv na slamčicu« upitavši ga odakle mu obraz u reprezentaciju uvrstiti Jankova i Georgijeva iz sofijske Slavije, kad cijela Bugarska bruji o tomu kako su posljednje utakmice te momčadi u bugarskom prvenstvu bile vrlo sumnjive, a mnoge su strelice sumnji išle na račun ta dva igrača.

Umjesto razgovora o utakmici, sve se pretvorilo u oštru raspravu o namještanju utakmica u bugarskom prvenstvu, u koju su se uključili mnogi novinari, slutivši i u tom detalju elemente ozbiljnih razloga poraza svoje vrste. Stoičkov sada više nikome nije prijetio gubitkom posla.

Dakako da mu se ne bi postavilo pitanje koje ga je ostavilo bez teksta i oduzelo mu uvjerljivost da su Bugari slavili, ali je nedvojbeno da bi se tada Kranjčar našao na mukama. Tada bi sigurno netko od naših okvalificirao vjerodostojnima bugarske »klevete i laži« kojima su domaće tiskovine na dan utakmice željele destabilizirati Hrvate naslovima koji kažu da je njihov izbornik u najmanju ruku - zaljubljenik u čašicu.

Da kojim slučajem sofijska ugodna epizoda nije za Kranjčarove izabranike prošla uspješno, nedvojbeno je da bi hrvatski novinari neke dodirne točke svega toga našli u koječemu. Ne samo u čašici, nego i te kako i u onomu što se dan ranije odigravalo u Dobrovniku na vrlo pretencioznom okruglom stolu jedne telefonske kompanije.
Tema okruglog stola je glasila »Fair play – volim nogomet«, a čim se kaže da su glavni gosti bili »smrtni neprijatelji« Zdravko Mamić i Miroslav Blažević, zna se da je bilo zanimljivo.

I bilo je već stoga što je Mamić ponovno po tko zna koji puta bezbolno javno ustvrdio da su sva naša nogometna prvenstva bila namještena. Znači i ono koja je osvojio Dinamo pod Mamićevom i Blaževićevom vladavinom i t.d.

No, budući da pobjeda reprezentacije kao ova u Bugarskoj briše sve suvišne »bezvezarije«, tako je i ova ponovna Mamićeva eskapada primljena tek kao zgodna jezična figura za zabavljanje javnosti. Pitanje je međutim, je li ju uopće itko zamjetio u sveopćem slavlju zbog otvorenih vrata prema Njemačkoj.

Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Vjesnikom