 |
SP 2006. VIJESTI - 08.07.2006: |
Razlika među finalistima SP 2006: Poimanje nogometa Francuskom mentalitetu priliči maštovito nadigravanje s protivnikom, talijanskom mentalitetu više pristaje razigravanje protivnikove mašte. Francuska može postati prvak svijeta samo ako ne počne maštati da će nadigrati Italiju BERLIN - U utakmici između Italije i Francuske dvije različite nogometne filozofije složene su u sličnim rasporedima. Površne priče o sustavima igre uglavnom služe za razonodu, budući da samo jedna promjena igrača na istoj poziciji znači promjenu načina igre momčadi. Konkretno, ista momčad ne može igrati isto kad u vrhu napada igra Thierry Henry ili Luca Toni. BETANDWIN: Italija 2.50 X 2.90 Francuska 3.00 + Registracija To znači da treneri mijenjaju sustave igre kroz svaku izmjenu igrača unutar osnovnih koncepcija, koje se nisu bitno promijenile od kada se počeo igrati nogomet. Nisu ni mogle budući da FIFA stotinu godina nije promijenila temeljna pravila. Uspješan trener sustav igre prilagođava igračima, a većina najboljih trenera poput Guusa Hiddinka dovode svoje momčadi do taktičkog stadija u kojem isti igrači bez problema mogu mijenjati način igre tijekom utakmice. Iako su najbolji igrači na svijetu točno pozicionirani unutar svojih momčadi, polivalentni igrači danas su na visokoj cijeni. U svakoj vrhunskoj momčadi barem trećina igrača može uspješno igrati na različitim pozicijama, što trenerima omogućava veću kreaciju. Primjerice, nije isto kad na desnom boku igra Willy Sagnol ili Gianluca Zambrotta. Francuz je vrhunski branič ograničenih mogućnosti u napadu, Talijan uzduž cijele bočne crte može igrati sve što trener poželi. Ukratko, ne postoje dva ista sustava igre kao što ne postoje dva ista igrača, što znači da između talijanskog i francuskog sustava igre postoje velike razlike unutar istog rasporeda. Ako izbornici sutra ne iznenade s dvojicom napadača, oba se rasporeda mogu pronaći pod šifrom 4-4-1-1 uz napomenu da brojke služe samo za početnu orijentaciju na terenu. Već u prvom napadu šifre se mijenjaju u 4-2-3-1. Kad se sustavi igre analiziraju po linijama, dva središnja braniča u zadnjoj liniji na isti način preuzimaju jedinog protivničkog napadača. Tko će imati više uspjeha (Cannavaro/Materazzi, Thuram/Gallas) umnogome ovisi od pomoći veznog reda. Na bokovima su osnovna zaduženja također vrlo slična (Zambrotta/Grosso, Sagnol/Abidal), Italija ima prednost zbog toga što su obojica bočnih igrača dokazano sposobna izravno ugroziti protivnička vrata. Kao i uvijek, najveća se razlika može pronaći u srednjem redu, budući da su polazišta igre bitno drukčija. Glavni playmakeri su Andrea Pirlo i Zinedine Zidane, što znači da začetke talijanskih akcija treba tražiti u zadnjem redu. Rasporedi igrača oko playmakera su također drukčiji: povučeni Andrea Pirlo ima više rješenja, ali nije opasan u zadnjem pasu kao istureni Zinedine Zidane. Andrea Pirlo priprema situacije u kojima Francesco Totti pronalazi prostor za takozvane lopte iznenađenja, Zinedine Zidane sam priprema i završava akcije. Dvojica povučenih veznih igrača (Pirlo, Gattuso/Vieira, Makelele) određuju način igre uže obrane i diktiraju ritam napada. Francuska ima najbolji par povučenih veznih igrača na svijetu, Italija nedostatak agresivnosti (Pirlo) nadoknađuje gustim središnjim rasporedom ispred zadnje linije obrane. Dva isturena bočna igrača (Camoranesi/Perrotta, Malouda/Ribery) imaju složene zadatke, budući da moraju djelovati u oba pravca. U obrani zatvaraju bokove, u napadu imaju ograničenu slobodu kreacije. Ovisno o sklonostima i mogućnostima, prostor u napadu traže na bokovima ili u zaleđu isturenog napadača. Od njihova kretanja i učinka ovisi koliko će momčad biti probojna na bokovima, moraju se prilagođavati potrebama svih linija momčadi. Budući da se najviše troše, kraj utakmice često dočekaju na klupi. Dvojica isturenih napadača (Toni/Henry) imaju istu zadaću: moraju zadržati svaku loptu i ugroziti vratara kako god znaju. Njihova igra ovisi isključivo od talenta. Obojica izbornika mogu iznenaditi nekom personalnom promjenom u početnom sastavu, premda nije realno očekivati da će riskirati na početku finala Svjetskog prvenstva. U dosadašnjem dijelu turnira Italija je pokazala veći izbor igrača i igre, budući da ne ovisi o učinku pojedinaca kao francuska momčad (Zidane, Henry). Najveću razliku između dvije najbolje reprezentacije na svijetu ipak ne određuju sustavi igre nego poimanje nogometa. Francuskom mentalitetu priliči maštovito nadigravanje s protivnikom, talijanskom mentalitetu više pristaje razigravanje protivnikove mašte. Francuska može postati prvak svijeta samo ako ne počne maštati da će nadigrati Italiju. Preuzeto sa Glasa Istre, Autor: Igor VRANIĆ |
