 |
SP 2006. VIJESTI - 07.07.2006: |
Francuzi znaju talijanski Talijansko-francuska veza vrlo je jaka, pet bivših svjetskih prvaka (Zidane, Thuram, Vieira, Trezeguet, Henry) iz današnje francuske reprezentacije poznaje nogometna pravila Serie A Italija i Francuska 9. srpnja igraju u finalu Svjetskoga prvenstva na Olimpijskom stadionu u Berlinu, Njemačka i Portugal igraju za broncu 8. srpnja u Stuttgartu. Italija je u polufinalu pobijedila (2:0) Njemačku pogocima Fabija Grossa i Alessandra Del Piera u zadnjim minutama drugog produžetka. Francuska se nije previše umorila protiv Portugala, u finale se plasirala pogotkom Zinedinea Zidanea u 33. minuti iz kaznenog udarca. Finale je očekivano, Francuska i Italija objektivno su bile bolje momčadi od protivnika u polufinalu. BETANDWIN: Italija 2.60 X 2.90 Francuska 2.85 + Registracija Prognoze uoči svakog finala nisu baš koristan materijal za objavljivanje. Italija ima malu prednost zbog tradicije i čvršće mentalne strukture momčadi, rimski proces olakšao je pripreme izborniku Marcellu Lippiju. Osuđeni na sramotu talijanski reprezentativci stoje na braniku calcia, titula svjetskog prvaka zasjenila bi najveću aferu u povijesti talijanskog nogometa. Cijeli svijet morao bi priznati da će »Milan« i »Juventus« nižerazredni nogomet igrati s najboljim igračima na kugli zemaljskoj. Povrh toga, ako Italija postane prvak svijeta, kandidatura za domaćinstvo EP-a 2012. godine dobiva najbolju moguću preporuku. Poglavito u konkurenciji Hrvatske i Mađarske, te Poljske i Ukrajine. Italija nije iznenadila plasmanom u finale, budući da je voljom ždrijeba odigrala samo jednu ozbiljnu utakmicu, protiv Njemačke. Upravo je četvrtfinalna utakmica u Dortmundu pokazala pravu snagu talijanske reprezentacije, nije bilo jednostavno zaustaviti njemački pohod na Berlin. Više zbog pritisaka izvan terena nego na terenu. Francuska je iznenadila lakoćom kojom je ušla u finale. U polufinalnoj utakmici protiv Portugala, iskusna francuska reprezentacija točno je dozirala napore što je odlika vrhunskih momčadi. Bez pretjeranog truda i nepotrebne nervoze, rano vodstvo Francuzi su znalački priveli pobjedi. Zinedine Zidane u polufinalu nije igrao na brazilskoj razini četvrtfinalne utakmice, premda je opet pokazao klasu najboljeg igrača turnira. Thierry Henry i Zinedine Zidane ne mogu se ni po čemu uspoređivati, izvorno pripadaju drukčijim pogledima na nogomet. Thierry Henry podignuo je u završnici formu do razine najboljeg napadača na turniru, što igraču tako impresivnih tjelesno-tehničkih kvaliteta nije bilo teško u konkurenciji Miroslava Klosea, Lukasa Podolskoga, Luce Tonija, Alberta Gilardina, Paulete i Heldera Postige. Što je najvažnije, Henry rješava utakmice u kontinuitetu: protiv Brazila pogodak, protiv Potugala prekršaj za najstrožu kaznu. Zidane i Henry odlučili su utakmicu protiv Portugala i osigurali mogućnost da drugi put u povijesti francuskog nogometa postanu svjetski prvaci. Italija i Francuska nikad nisu međusobno igrale u finalu svjetskog prvenstva, prije šest godina igrale su finale Europskog prvenstva u Rotterdamu. U to doba francuska reprezentacija vjerojatno je bila najjača u povijesti, budući da su igrački stasali Thierry Henry i David Trezeguet. Obojica su bili premladi da bi postali standardni u momčadi svjetskih prvaka iz 1998. godine. Zinedine Zidane tada je igrao najbolji nogomet u životu, premda u finalu nije bio najbolji. Europskog prvaka odlučili su pogoci Sylvaina Wiltorda i Davida Trezegueta. Wiltord je izjednačio nekoliko minuta prije kraja utakmice, a Trezegeut je postigao zlatni pogodak u produžetku. Italija je u finalu odigrala najbolju utakmicu na turniru i izgubila, do finala talijanska momčad trpjela je žestoke kritike i podrugljive komentare novinara. Izbornika Dina Zoffa nitko nije shvaćao ozbiljno do finala. Na konferenciji za novinare nakon finala pojavio se tada 23-godišnji Thierry Henry i svih iznenadio prvom rečenicom: - Prvo želim naglasiti da mi je žao mojih prijatelja iz »Juventusa«, znam kako im je teško. Puno su mi pomogli dok sam bio u Torinu... Thierry Henry tek što je postao aktualni svjetski i europski prvak prvo se zahvalio »Juventusu«! U kojem nije uspio kao igrač, što zvuči nevjerojatno. Talijansko-francuska veza vrlo je jaka, pet bivših svjetskih prvaka (Zidane, Thuram, Vieira, Trezeguet, Henry) iz današnje francuske reprezentacije poznaje nogometna pravila Serie A. Naučili su kako treba igrati protiv Talijana. U razdoblju od europskog do finala svjetskog prvenstva u Njemačkoj obje su reprezentacije doživjele promjene, ostali su samo nositelji igre. Na SP-u 2002. godine u Japanu i Koreji obje su reprezentacije doživjele neuspjeh. Italija u doba izbornika Giovannija Trappatonija nikad nije izgledala bolje na fotografijama. Dvojica prvih napadača (Christian Vieri, Filippo Inzaghi) u tadašnjim okolnostima formom su bili otprilike na današnjoj razini Thierryja Henryja, a Francesco Totti slovio je najboljim povučenim napadačem na svijetu. Nisu uspjeli stići dalje od reprezentacije Južne Koreje, kada je Guus Hiddink prvi put proglašen talijanskim terminatorom. Najveći štetočina ipak je postao ekvadorski sudac Byron Moreno, koji je sa Svjetskog prvenstva izbacio jednu od najbolje izbalansiranih talijanskih reprezentacija u proteklih dvadesetak godina. EP u Portugalu prije dvije godine naslutio je mogućnosti današnje talijanske reprezentacije, koja igra karakterističan nogomet: prilagodljiv svakom protivniku u svakom trenutku. Francuska je pravi protivnik u pravom trenutku! Rezultatski debakl na SP-u 2002. godine obilježen je podatkom za pamćenje: francuska reprezentacija nije postigla niti jedan pogodak unatoč tome što su igrala tri najbolja (Trezeguet/Italija, Henry/Engleska, Cisse/Francuska) strijelca nacionalnih prvenstava iz »liga petice«. Nešto nije štimalo u zasićenim glavama, nakon neuspjeha na EP-u 2004. godine izgledalo je da povratka više nema. Poglavito za Zinedinea Zidana, Claudea Makelelea i Liliama Thurama, tri su stožerna igrača današnje reprezentacije nakratko prestala nositi nacionalni dres. Vratili su se bolji nego ikad i psihološki uravnoteženi kao u danima kad su postali svjetski prvaci. Do finala protiv Italije došli su sigurnim pobjedama protiv Španjolske, Brazila i Portugala. Prije finalne utakmice jedno je sigurno: Francuzi igraju najljepši nogomet na turniru. Budući da je Talijanima lijepo samo kad su bolji, preostaje sačekati finale u Berlinu i saznati tko igra najbolji nogomet na svijetu. Preuzeto sa Glasa Istre, Autor: Igor VRANIĆ |
