SP 2006 - Nogometni-magazin.com

Meksiko SP 1970: Pele se oprostio naslovom

Deveto Svjetsko prvenstvo također je postalo veliki TV spektakl, a zbog zahtjeva veliki europskih televizijskih kompanija, neki su mečevi započinjali točno u podne. To nije bila popularna odluka među igračima i izbornicima, zbog intenzivne vrućine u Meksiku u to vrijeme dana.

Turnir je protekao bez nasilja, koje je obilježilo posljednja dva SP-a. Natjecanje u Meksiku 1970. godine proteklo je bez ijednog isključenja, te time izjednačilo rekord iz 1950. godine. Po prvi puta dozvoljene su izmjene igrača, kao što su umjesto direktnih isključenja uvedeni i žuti i crveni kartoni.

Pele se vratio, iako je rekao da više nikad neće igrati na SP-u, i Brazil je zauvijek osvojio Jules Rimet trofej (jer mu je to bio treći naslov) u gotovo savršenom sastavu u kojem su između ostalih bili Clodoaldo, Gerson, Rivelino, Tostao, Jairzinho, Pele i Carlos Alberto.

U finalu na stadionu Aztec u Mexico Cityju, Brazil je otplesao do povijesne 4:1 pobjede protiv Italije, a Jairzinho je postao jedini igrač koji je zabio baš na svakoj utakmici na turniru. U veličanstvenom polufinalu Italija je sa 4:3 svladala Zapadnu Njemačku u jedinom meču u povijesti SP-a na kojem je postignuto 5 pogodaka u produžetku.

Na SP-u 1970. bila su tri velika pobjednika - Brazilci, naravno, i njihov kralj Pele, pobjednici po treći puta nakon 1958. i 1962. godine. No, ne samo oni već i sama nogometna igra, s toliko sjajnih utakmica i individualnih poteza koji su zauvijek otišli u legendu.

Oni koji nisu bili zadovoljni standardom igre tijekom SP-a 1966. godine, četiri godine u Meksiku nisu se imali na što požaliti, jer je 'prekrasna igra' tamo viđena u njenom najljepšem sjaju. Tri utakmice koje spadaju u skupinu najvećih svih vremena odigrane su u fantastičnim ambijentima na stadionima - Engleska - Brazil, Engleska - Zapadna Njemačka i prosto senzacionalno polufinale između Italije i Zapadne Njemačke. Uz to, nitko nikad neće zaboraviti Pelea i njegov pokušaj da sa 50 metara loba vratara Čehoslovačke Viktora.

Da nastavimo nabrajati. Brazilci, najspektakularnija momčad turnira, sa svojom nezaboravnom napadačkom linijom - Jairzinho, Tostao, Pele, Rivelino - postali su svjetski prvaci. Na 9. SP-u broj sudionika ponovno je bio rekordan - u kvalifikacije je ušlo čak 75 reprezentacija. Dosta reprezentacija koje su iza sebe imale iskustvo SP-a nisu se kvalificirale za Meksiko, među njima Portugal, Mađarska, Francuska, Španjolska, čak i Argentina. Izrael i Maroko su, pak, debitirali.

Marokanci su postali prvi predstavnik Afričke konfederacije od njenog osnutka 1957. godine na SP-u koji se kvalificirao za to natjecanje (prvi afrički finalist 1934. bio je Egipat, ali on nije odigrao niti jedan kvalifikacijski dvoboj) i bili su prava atrakcija prvog kruga, skupa s Peruom. Peruanci su čak stigli do četvrtfinala gdje su se odlično držali protiv Brazilaca, ali su na kraju poraženi sa 2:4.

No, glavna utakmica četvrtfinala odigrala se između finalista od prije četiri godine između Engleske i Zapadne Njemačke. Dvadeset minuta prije kraja susreta Nijemci su gubili sa 0:2, da bi čudesnim preokretom nakon produžetaka slavili sa 3:2. U polufinalu je Zapadnu Njemačku čekala još 'luđa' utakmica protiv Italije na posve novom stadionu Aztec, izgrađenom posebno za SP.

Nakon 90 minuta bilo je 1:1, a ono što se dogodilo u produžecima spada u nogometni folklor. Obje su reprezentacije vodile u različitim dijelovima igre u utakmici 'opasnoj po srce'. Franz Beckenbauer je ostao u igri, usprkos teškoj ozlijedi ramena, držeći ruku pripijenu uz tijelo. Njegova hrabrost, ipak, nije bila nagrađena. Talijani su slavili sa 3:2 i plasirali se u finale. Brazilci su u drugom polufinalu svladali Urugvaj sa 3:1, koji je kasnije u utakmici za 3. mjesto izgubio i od Nijemaca.

U finalu umorni Azzurri nisu imali nikakve šanse protiv razigranih Brazilaca, koji su slavili sa 4:1. Kapetan Carioca, Carlos Alberto, prvi je primio trofej Jules Rimet. Pele je bio u suzama i suigrači su ga na ramenima trijumfalno nosili. Nije samo osvojio svoju 3. zlatnu medalju na SP, već je odigrao posljednju utakmicu na najvećem natjecanju.

Finale, 21. lipnja 1970.
Brazil - Italija 4:1
MEXICO CITY Stadion Azteca. Gledatelja 107.412. Sudac: Glöckner (Istočna Njemačka). Pomoćnici: Scheurer (Švicarska) i Coerezza (Argentina).
STRIJELCI: 1:0 - Pele (18), 1:1 - Boninsegna (37), 2:1 - Gerson (66), 3:1 - Jairzinho (71), 4:1 - Carlos Alberto (87).
BRAZIL: Felix - Carlos Alberto, Brito, Piazza, Everaldo - Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Tostao - Pele, Rivelino.
IZBORNIK: Mario Zagallo.
ITALIJA: Albertosi - Burgnich, Cera, Bertini (od 75. Juliano) - Rosato, Facchetti, Domenghini, de Sisti, Mazzola - Boninsegna (od 84. Rivera), Riva.
IZBORNIK: Ferruccio Valcareggi.

Najbolji strijelci:
10 pogodaka - Gerd Müller (Zapadna Njemačka)
7 - Jairzinho (Brazil)
5 - Cubillas (Peru)
4 - Pele (Brazil), Bischovets (SSSR)

Zanimljivosti
- Kvalifikacije za SP 1970. obilježio je jedan od najtužnijih događaja u povijesti natjecanja. Kada su se u Mexico Cityju u kvalifikacijama susreli Honduras i El Salvador, između kojih je mjesecima vladala neprijateljska atmosfera, njihov je susret završen u krvavom trodnevnom ratu. Nakon tog incidenta, El Salvador je otišao na SP, jer je na stadionu Azteca nakon produžetaka slavio sa 3:2, a potom je bio bolji i od Haitija.

- Sjeverna Koreja izbačena je iz kvalifikacija zbog toga što je odbila igrati protiv Izraela, dok je Argentina senzacionalno ispala od Perua.

- Kako u to doba nije bilo umjetnih podloga, u kvalifikacijskoj 5:0 gostujućoj pobjedi nad Ciprom, Škoti su igrali u običnim tenisicama zbog tvrdoće podloge. 'Travnjak' se u drugom dijelu pretvorio u nešto slično betonu, pa su dvojica igrača gostiju zbog ozljeda izašli prije kraja dvoboja.

- Brazilce je u kvalifikacijama kao izbornik vodio ekscentrični Joao Saldana, koji je prije početka SP-a zamijenjen Zagallom. Saldano se isticao izjavama kao 'ako se Europljani žele tući, naučit ću svoje igrače borilačkim sportovima'. Čak je zaprijetio i Peleu da će ga izostaviti s popisa za SP, što je bila kap koja je prelila čašu.

- Kup Julesa Rimeta, nazvan po osnivaču SP-a, postao je brazilsko vlasništvo odmah nakon natjecanja u Meksiku, nakon što je Selecao po treći put osvojio naslov prvaka svijeta. No, to nije bio kraj sage o 'Zlatnoj božici'. Trofej je u Brazilu ukraden i za razliku od Engleske 1966. godine, nikad više nije viđen. Nogometni savez Brazila od FIFA-e je dobio repliku trofeja.

- Godina 1970. bila je prva u kojoj su se koristili žuti i crveni kartoni. Prvi igrač koji je isključen crvenim kartonom bio je Čileanac Carlos Caszely, koji je neslavnu počast zaradio 1974. To se dogodilo 34 godine nakon prvog isključenja u povijesti, a njega je dobio Peruanac Galindo. Više je od pola tuceta igrača koji su na SP dobili žuti karton u početnih 5 minuta utakmice. Jedinstven rekord drži Urugvajac Jose Batista, koji je 13. lipnja 1986. crveni karton dobio u prvoj minuti susreta.