 |
POVIJEST SP - Brazil 1950: |
Brazil SP 1950: Urugvaj šokirao domaćina Nakon turbulencija II. Svjetskog rata i teških godina koje su uslijedile za međunarodni sport, nogomet se brzo uspio vratiti na noge. Već 1946. FIFA je u Luksemburgu održala kongres, a jedna od točaka sastanka bila je i odabir zemlje domaćina Svjetskog prvenstva 1950. Izabran je Brazil,. a od te godine u počast dugogodišnjem predsjedniku FIFA-e trofej SP-a nazvan je Jules Rimet kup. Tijekom rata talijanski dopredsjednik FIFA-e, doktor Ottorino Barassi, trofej SP-a sakrio je u kutiju s cipelama ispod svog kreveta i tako ga spasio od okupatora. Kvalifikacije za nastup na finalnom turniru pretvorile su se u farmu, jer su se reprezentacije koje su se kvalificirale redom potom odustajale, a onima koje su ispale ponuđeno je mjesto. Indija se, na primjer, povukla jer joj FIFA nije dopustila da njeni igrači igraju bosonogi. Tako je u Brazilu ukupno nastupilo 13 reprezentacija. Urugvaj je osvojio svoje drugo SP u finalu koje nije bilo finale. U finalnoj mini-ligi igrali su Brazil, Švedska, Španjolska i Urugvaj. Brazil je za naslov u posljednjoj utakmici trebao remi, no ispred 174.000 gledatelja na Maracani u Riju izgubio je sa 1:2 i Urugvajci su tom pobjedom stigli do vrha. Englezi su ispali od SAD-a, dok su švedski amateri svladali Talijane. Dvanaest godina nakon SP-a u Francuskoj, natjecanje je ušlo u novu eru, a igrano je, između ostalih, i na fantastičnom stadionu Maracana. Nogomet je u Brazilu postao toliko popularan da je odlučeno da se izgradi novi stadion kapaciteta 220.000 gledatelja u predgrađu Rio de Janeira. Izgradnja je počela 2. kolovoza 1948., a deadline je, pokazalo se, postavljen preambiciozno. Pet tjedana prije početka turnira, brazilski organizatori su se našli pred zidom, pa je FIFA odlučila tamo poslati Barassija, koji je briljantno organizirao SP 1934. Službeno predstavljanje Maracane dogodilo se 24. lipnja 1950., iako je još uvijek nalikovala na gradilište, dok nije imala niti prostor za novinare. No, stadion je bio spreman ugostiti 13 reprezentacija, koje su podijeljene u 4 skupine - dvije po 4, jedna od 3 i dvije od po 2 reprezentacije. Nakon lagane pobjede protiv Meksika (4:0) Brazilci su, na sveopće iznenađenje, sa Švicarskom odigrali samo 2:2. Jugoslavija, koja je dobila prve dvije utakmice, protiv Brazila je za prolaz trebala jedan bod. No, pred 150.000 'nabrijanih' navijača na Maracani, Brazil je slavio sa 2:0 i izborio prolaz dalje uz Španjolsku, Urugvaj i Švedsku, te su te četiri reprezentacije u skupini igrale svaka sa svakom. Brazilci su nakon tjedan dana odmora pregazili Švedsku (7:1), a potom i Španjolsku (6:1). Nitko nije sumnjao da će se veličanstven niz rezultata nastaviti i protiv Urugvaja, koji je remizirao sa Španjolskom i imao tek tri boda. Brazilcima je za naslov trebao samo bod... Na prepunom stadionu Maracana, Brazil je poveo na samom početku drugog dijela, ali nikako nije uspio zaigrati na svoj način, popularni samba-nogomet. Urugvajci su ubrzo izjednačili i potom, samo 11 minuta prije kraja susreta, došli do pobjedničkog pogodaka i Brazil je izgubio 'svoj' SP. Cijela brazilska nacija nakon poraza je pala u depresiju, brazilski službenici čak su Urugvajcima zaboravili predati trofej. Tako je baš Jules Rimet morao sići na travnjak, potražiti kapetana Urugvaja i krenuti s proglašenjem. Brazilce je mogla utješiti tek činjenica da je 'Taca de Mondo' postao veličanstveno sportsko, ali i financijski uspješno, natjecanje. Nogomet je ušao u novu eru... Finale, 16. srpnja 1950. Urugvaj – Brazil 2:1 RIO DE JANEIRO Stadion Maracana. Gledatelja 174.000. Sudac: Reader (Engleska). Pomoćnici: Ellis (Engleska) i Mitchell (Škotska). STRIJELCI: 0:1 - Friaca (46), 1:1 - Schiaffino (66), 2:1 - Ghiggia (79). URUGVAJ: Maspoli - M. Gonzales, Tejera, Gambetta - Varela, Andrade - Ghiggia, Perez, Miguez, Schiaffino, Moran. IZBORNIK: Ivan Lopez. BRAZIL: Barbosa - Augusto, Juvenal, Bauer - Danilo, Bigode - Friaca, Zizinho, Ademir, Jair, Chico. IZBORNIK: Flavio Costa. Najbolji strijelci: 9 pogodaka – ADEMIR (Brazil) 5 - Miguez (Urugvaj) 4 - Chico (Brazil), Basora, Zarra (Španjolska), Ghiggia (Urugvaj) Zanimljivosti - Jugoslavija i Francuska susrele su se u kvalifikacijskom susretu za SP, a pobjedu Jugoslaviji donio je Čajkovski pogotkom u 114. minuti. Francuska je ispala, no nakon što su Turska i Škotska odustale, Tricolori su pozvani u Brazil. Prvo su pristali, no mjesec dana kasnije i odustali, jer im je put bio predug. - Pogodak Carla Erika Palmera u 3:1 kvalifikacijskoj pobjedi protiv Irske, okružen je kontroverzom. Nakon što su čuli zvižduk, irski defenzivci su stali, a 19-godišnji Šveđanin zabio pogodak. Imao je pravo, zbog toga što je zvižduk stigao iz gledališta. Gol je priznat, Palmer je zabio hat-trick, a Švedska je otišla na svoje treće SP. - Škotska se kvalificirala, ali je prije odlučila da će u Brazil otići samo ako bude prva u kvalifikacijskoj skupini. Engleska je sjeverne susjede svladala sa 1:0 i Škoti su se povukli. - Broj gledatelja koji vjerojatno na SP nikad neće biti srušen je 174.000 iz susreta Brazil - Urugvaj na Maracani, a neslužbeni izvori čak spominju brojku od više od 200.000 ljudi. Bilo je to jedino finale, osim 1958., u kojem je domaćin igrao, a nije došao do titule prvaka svijeta. - Jedinstven rekord postavio je vratar Meksika Antonio Carbajal. On je za svoju zemlju branio na 5 uzastopnih SP-a, od 1950. do 1966. Dosad je 8 igrača igralo 4 SP-a, a Carbajalov rekord izjednačio je Lothar Matthäus, nastupivši u Francuskoj '98. Nijemac je ukupno odigrao 25 utakmica na SP-u, što je još jedan rekord. Od aktivnih igrača, najuspješniji je Paolo Maldini sa 14 dvoboja. |
