Bivsi izbornik hrvatske reprezentacije, koji kao specijalni izvjestitelj Jutarnjeg lista prati nasu reprezentaciju na SP, predlozio je izborniku Jozicu taktiku i sastav za utakmicu sa Italijom kojim bi doslo do velikih promjena u prvoj jedanaestorici.

Po Cirinoj verziji nasa bi reprezentacija igrala u sastavu:
Pletikosa - Soldo - Simic, R. Kovac - Simunic - Saric, Vugrinec, Rapajic, Jarni - Olic i Boksic.

U toj formaciji vratili bi se u formaciju sa liberom, kojeg bi igrao Soldo, a ispred njega igrali bi stoperi Simic (cuvao bi Tottia) i Robert Kovac (cuva Vieria).

Ispred njih kao zadnji vezni bio bi Josip Simunic koji bi svojom odlicnom skok igrom razgradjivao napade Talijana. Ako bi se Totti povukao u vezni red, a Inzaghi poceo u napadu, onda bi Simic pazio Pippa, a Simunic Tottia.

Ciro istice kako je najbitnije izbjeci
pravljenje nepotrebnih prekrsaja
u zoni udarca, za sto su Simic
i R. Kovac pravi majstori, koji
mogu cijelu utakmicu odigrati
bez prekrsaja.

Osnovna ideja najuspjesnijeg
hrvatskog trenera je da se Talijane
iznenadi. Nakon defanzivne formacije protiv
Meksika, Ciro bi Talijane napao, sto oni ne ocekuju.

U "Cirinoj formaciji" svih 11 igraca branilo bi nas gol, a nakon oduzete lopte ne bi se kretalo u brze kontre i polukontre, jer su Nesta i Cannavaro pravi majstori za obraniti kontru, vec bi se napadalo strpljivo, kontinuirano drzeci loptu u nasem posjedu.