Srijeda, 18.07.2012.


Mihajlović: San mi je da ne zvižde hrvatskoj himni

Izbornik Srbije Siniša Mihajlović (43) ljeto provodi sa suprugom Arianom i njihovih petero djece u Puerto Cervu na Sardiniji: Volio bih da Štimac i nadmaši Ćirin uspjeh iz 1998., zbog vašeg naroda! Pružit ću mu ruku...

Dogovoreni razgovor morali smo pomaknuti za sat vremena jer je Siniša Mihajlović imao nepredviđeni poziv Andrea Agassija koji sa suprugom Steffi Graf ljetuje u istome mjestu kao i on. Slavni tenisač pozvao je Mihajlovića na teniski meč, ali zbog dogovorenog razgovora za Max, Mihajlović ga je odgodio za nekoliko sati. Prije našeg razgovora gledao je meč supružnika i nekadašnjih teniskih zvijezda Andrea Agassija i Steffi Graf.

- Otkako sam prestao igrati nogomet, tenis mi je postao glavna preokupacija. Stalno ga igram. Čuo sam da je Zvonimir Boban najbolji tenisač među bivšim nogometašima, ali nisam imao priliku s njim igrati - kaže Mihajlović.

Sanjam i Zvezdinu klupu

Još kao igrač govorili ste da vam je želja da jednoga dana postanete izbornik reprezentacije Srbije. Kako se ostvario vaš san i što ste obećali čelnicima saveza kada ste dogovarali da sjednete na klupu orlova?

- Kao trener imam dvije želje. Jedna je da postanem srpski izbornik, a druga da budem trener Crvene zvezde. Eto, prvu sam želju ispunio. Što sam obećao u savezu? Prije svega da ću uvesti red, rad i disciplinu koji moraju donijeti rezultat. Kada sam ja igrao, u reprezentaciji nije bilo reda. Svatko je radio što je želio. Čim sam postao izbornik, uveo sam veću disciplinu i standarde rada kakvi vrijede u cijeloj Europi. Postavio sam pred sebe dva cilja. Jedan je da se kvalificiramo na Svjetsko prvenstvo u Brazil, a drugi je da promijenimo loše mišljenje u europskoj i svjetskoj nogometnoj organizaciji o našim navijačima.

Kako to mislite učiniti?

- Uveo sam obvezu da svi reprezentativci moraju pjevati himnu. Dok sam bio reprezentativac, uvijek sam zavidio suparničkim igračima na pjevanju himne. Mi svoju nismo mogli pjevati, jer to nije bila naša nego jugoslavenska himna. Zbog toga mi je bilo krivo i onda sam rekao: Ako jednoga dana budem srpski izbornik, svi će morati pjevati himnu! I to se sada radi. Svi pjevaju. Tko neće, nema mjesta u reprezentaciji Srbije. Od naših navijača tražim da, dok se izvodi protivnička himna, bez obzira na to protiv koga igramo, tijekom cijelog izvođenja plješću. Do sada su naši navijači zviždali protivničkim himnama. To je sada prošlost. Treba poštovati suparnika i njegovu himnu.

Radili smo što smo htjeli

I Srbija i Hrvatska imaju velikih problema s dijelom navijača. Kako iskorijeniti huliganstvo na stadionima?

- To je problem s kojim se treba pozabaviti država. Ja, a i svi ljudi iz Srpskog nogometnog saveza, pomoći ćemo u rješavanju tog problema, ali prije svega u tome država mora imati glavnu riječ. Treba li, moraju promijeniti i zakone. I kod nas i kod vas, država i policija moraju imati glavnu riječ u sprečavanju huliganstva. Jednostavno treba reći da navijači koji rade nerede ne vole svoju zemlju i reprezentaciju.

Srbija je oduvijek imala dobre igrače. Vašu generaciju činili su Stojković, Jugović, imali ste i Crnogorce Mijatovića i Savićevića, ali nikada niste postigli neki uspjeh.

- Svi smo bili prilično dobri nogometaši i igrali zapažene uloge u klubovima. Ali, kada bismo se okupili u reprezentaciji nije se znao red. Svatko je radio što je htio. Nismo imali izbornika koji nam je mogao biti autoritet. Sve smo radili sami, nikoga nismo slušali i zato nismo imali uspjeha.

Za razliku od vas, hrvatski igrači iz vaše generacije postigli su uspjeh!

- Bili su treći na svijetu. Bez odličnih igrača to ne bi postigli, ali imali ste i pravog trenera - Ćiru Blaževića. Pogledajte naše košarkaše. Uvijek smo imali dobre igrače, ali i još bolje trenere - Obradovića, Ivkovića, Pešića... Zbog toga smo u košarci bili najbolji na svijetu.

Tko je favorit naše skupine u kvalifikacijama za SP u Brazilu?

- Jedan od razloga zašto sam pristao na to da budem izbornik Srbije je i to što je u našoj skupini Hrvatska. To mi je veliki motiv. Hrvatska je u našoj skupini favorit. Sada ima bolju momčad od nas. To je pokazala i na prošlom EP-u. Po mome mišljenju, Hrvatska će biti prva u skupini, a za drugo mjesto borit će se Srbija i Belgija.

Štimac je samouvjeren. Nije obećao samo odlazak u Brazil nego je rekao i da će tamo nadmašiti Ćirin uspjeh iz Francuske. Što kažete na tu samouvjerenost hrvatskog izbornika?

- Zbog vašeg naroda, želio bih da se to ostvari, i da Štimac bude u pravu!

Prijatelj ste s mnogim hrvatskim igračima, s nekima ste igrali u talijanskim klubovima. Ali, sa Štimcem ste u sukobu još od 1991. Jeste li zakopali ratne sjekire?

- Znate, ja sam rođen u Hrvatskoj, u Vukovaru, majka mi je Hrvatica, a otac Srbin. Do 16. godine prošao sam sve hrvatske reprezentacije - od pionirske do omladinske. Odrastao sam sa Šukerom, Bobanom, Prosinečkim, Bokšićem, Bilićem, Štimcem... Sa svima njima sam prijatelj. S nekima je prijateljstvo manje, a s nekima veće. Sa svima, osim sa Štimcem.

Hrvatska prva, Srbija druga

Hoćete li pružiti ruku Štimcu na prvoj utakmici iduće godine u Maksimiru?

- Odgoj i poštovanje prema poslu koji radim nalažu mi da se s njim pozdravim. Ja kao srpski izbornik trebam biti primjer lijepog ponašanja na terenu svojim igračima, navijačima i cijeloj zemlji. To što ja i Štimac ne razgovaramo i što nismo prijatelji, nema nikakve veze s nogometom. Ja na toj utakmici predstavljam svoju zemlju i trebam se ponašati kako to dolikuje. Da se sretnemo u gradu, ne znam bismo li se pozdravili.

Gledali ste Hrvatsku na EP-u u utakmicama protiv Italije i Španjolske. Što kažete na igrače koji će i Štimcu biti okosnica reprezentacije?

- Malo je nedostajalo da odete dalje. Hrvatska ima nekoliko izvanrednih igrača: Modrića, Jelavića, Mandžukića, Srnu, Perišića. Hrvatska je trenutačno bolja od Srbije. Međutim, to ne znači da će tako biti i u ožujku iduće godine kada ćemo doći u Maksimir.

Kako biste ukratko opisali stanje u reprezentaciji koju stvarate?

- Zahvalio sam se nekim starijim igračima i doveo puno mladih. Oni imaju potencijal i mogu postati veliki igrači. Moja reprezentacija se tek stvara, što ne znači da do početka kvalifikacija nećemo biti spremni. Ne kvalificiramo li se za Brazil, ja ću biti jedini krivac, a ako uspijemo, bit će to zasluga svih igrača i ljudi iz saveza. Preuzeo sam odgovornost na sebe jer vjerujem u uspjeh. Da ne vjerujem, ne bih se prihvatio tog posla.

Kakva će biti srpska reprezentacija pod vašim vodstvom?

- Sve treba biti suprotno od onoga kakvo je stanje bilo u reprezentaciji kada sam ja igrao. Znam kako je tada bilo, a sada će sve biti obrnuto. Ono što se nije radilo kada sam ja bio reprezentativac, radit će se sada.

Naša skupina za SP u Brazilu među najtežima je u kvalifikacijama...

- Već sam rekao, Hrvatska je favorit. Mi i Belgija borit ćemo se za drugo mjesto. Belgija je odlična reprezentacija. Pojedinačno vrlo jaka. Blizu je Hrvatske, samo što je Hrvatska uigranija. Makedonija nikomu neće biti lagana. Wales i Škotska igraju slično. Jaki su kod kuće, a u gostima slabi. Nama je neugodno jer prvu utakmicu igramo sa Škotima u gostima i čeka nas pravi pakao.

Na čelo hrvatskog nogometa došla je nova ekipa. Šuker je postao predsjednik HNS-a, a Bokšić pomoćnik izborniku Štimcu. Što kažete na novu ulogu igrača iz svoje generacije?

- Drago mi je zbog toga. To su moji prijatelji. Šuker i ja odrasli smo zajedno, trideset kilometara jedan od drugoga - ja u Vukovaru, on u Osijeku. S Bokšićem sam igrao u Laziju. Iskreno rečeno, volio bih da Srbija i Hrvatska odu u Brazil.

Kako je počela vaša karijera?

- Počeo sam igrati u Borovu. Trebao sam otamo prijeći u Dinamo, ali je taj prelazak propao jer su mi ponudili slab ugovor. Trebao sam ići i u Čile, ali nisam otišao zbog tadašnjeg izbornika Mirka Jozića. On mi je prije odlaska postavio uvjet: "Ako prijeđeš u Dinamo, sigurno ideš u Čile. Ako ne odjeneš plavi dres, ne ideš u Čile". Nisam prešao zbog lošeg ugovora, a on me više nikada nije pozvao u reprezentaciju. Kada su ga novinari pitali zašto nema Mihajlovića, Jozić im je rekao da zbog vojske ne mogu ići u Čile, a ja još ni danas nisam odslužio vojsku. Žao mi je što nisam bio u Čileu i postao svjetski omladinski prvak. Ipak, kasnije mi se sve vratilo. Osvojio sam s Crvenom zvezdom Kup prvaka i Interkontinentalni kup. A u finalu tog svjetskog klupskog natjecanja dočekao nas je Mirko Jozić koji je vodio Colo Colo. Osvetio sam mu se za Čile, pobijedili smo uvjerljivo, 3:0. Eto, umjesto u Dinamo, otišao sam u Vojvodinu, gdje je trener bio Ljupko Petrović. Osvojili smo prvenstvo i onda sam prešao u Zvezdu, za koju sam navijao još kao dijete.

Zvao vas je i Partizan, ali ipak ste izabrali Zvezdu?

- Ljupko Petrović doveo me u Zvezdu. Rekao je upravi: Želite li biti prvaci Europe, morate dovesti Mihajlovića i vratiti Jugovića. To je bio najveći transfer u Jugoslaviji. Zvezda je Vojvodini platila milijun maraka, meni su dali ugovor na 240 tisuća maraka, plus stan i mazdu 323F.

Kupio fiat, jer je ocu razbio auto

Još kao dječak bili ste na provjeri u Zvezdi, ali tada vas nisu primijetili?

- Zabio sam dva gola u utakmici protiv Rada. Međutim, nisu me uzeli sa 16 godina. Nekoliko godina kasnije, to ih je došlo znatno skuplje.

I Rijeka vas je tražila?

- U torbi su mi donijeli 150 tisuća njemačkih maraka. Sigurno bih otišao u Rijeku da prije nisam dao riječ Vojvodini. A u Novi Sad otišao sam za sitniš, za par tisuća maraka. Od potpisa ugovora kupio sam fiat 128, jer sam prije toga razbio očev auto.

U Italiji ste proveli cijelu nogometnu karijeru, igrali ste u Romi, Sampdoriji, Laziju i Interu. Posebno prijateljstvo veže vas s Robertom Mancinijem, danas trenerom Manchester Cityja?

- To prijateljstvo traje više od 20 godina. Upoznali smo se još dok je Zvezda igrala u Kupu prvaka sa Sampdorijom. Bio mi je trener u Laziju i Interu, a ja sam mu nakon završetka igračke karijere postao pomoćnik u Interu.

Ostali ste u odličnim odnosima i sa Svenom-Göranom Eriksonom.

- Veliki smo prijatelji. Bio mi je trener u Sampdoriji i Laziju. Prebacio me iz veznog reda na poziciju libera i tako mi produžio igračku karijeru za nekoliko godina. Rekao mi je da imam sve što je potrebno za tu poziciju - visinu, pregled igre, dug i točan pas, tehniku i sposobnost da čitam suparničke igrače. Poslušao sam ga.

Preuzeto sa vecernji.hr