Četvrtak, 13.09.2012.
Obistinile se zloguke poruke Zdravka Mamića i Željka Širića
Kad se jednom bude pisala povijest (nogometne) mafije u Hrvata, barem jedno poglavlje morat će biti posvećeno donedavnom predsjedniku Hajduka Hrvoju Malešu.
Ne zato što bi on bio nekakav nogometni mafijaš, nego zato što je svojim antimafijaškim postupcima i naknadnom sudbinom dokazao da je borba protiv (nogometne) mafije u Hrvatskoj ne samo uzaludna, nego i potpuno na štetu onoga tko to pokuša, kao i onoga u čije ime se to pokušava.
Elem, nema još ni godina dana otkad je Hrvoje Maleš, tada još predsjednik Hajduka, kao USKOK-ov pouzdanik, u spektakularnoj višetjednoj akciji u okviru koje je bio i ozvučen, izručio pravnoj državi dvojicu visokorangiranih funkcionara sudačke hobotnice pri Hrvatskom nogometnom savezu – nogometnog suca i dopredsjednika HNS-a Željka Širića i predsjednika sudačke komisije Stjepana Djedovića – i to upravo u trenutku dok su uzimali desetke tisuća označenih eura kako bi splitski klub imao “pošteno suđenje”, što je eufemizam za ono što se u mafijaškim i kriminalističkim krugovima zove “plaćanje reketa”.
Prednost već do prvih kiša
Dotada su nogometna prvenstva Hrvatske godinama sličila jedno drugom kao jaje jajetu: ionako veliku razliku u kvaliteti između Dinama i Hajduka suci su na početku svakog prvenstva podcrtavali evidentnim zakidanjem splitskih “bijelih” u prvih nekoliko kola, pa bi već do prvih kiša zagrebački “modri” stvorili nedostižnu prednost koja bi ostatak prvenstva pretvorila u monotono nizanje besmislenih utakmica.
Hrvoje Maleš svojim je hrabrim građanskim postupanjem krajem prošle godine upravo želio pripomoći da se takva nakaradna shema sruši. Bilo je to vrijeme kad je novopečeni ministar sporta Željko Jovanović gromko najavljivao kako će “isušiti nogometnu močvaru”, pa je dobar dio javnosti povjerovao da je kucnuo čas za raščišćavanje mafijaškog taloga u nogometu, da će moralno iskvarena garnitura iz Nogometnog saveza otići kvragu, te da ćemo konačno dobiti onakvu nogometnu ligu kakvo želimo da nam bude i društvo: kompetitivnu, ali pravednu.
Jedino je usamljeni glas iz daleke Makedonije upozoravao da će se dogoditi suprotno, odnosno da se neće dogoditi ništa: nogometni menadžer Velibor Džarovski, neslužbeni “kralj namještanja utakmica” na ovim prostorima još iz predratnih vremena jugoslavenske lige, neumoljivo je tvrdio da se ništa u hrvatskom nogometu neće promijeniti, osim što će Hajduk trpjeti višegodišnju štetu, jer im nogometno-sudački bossovi nikad neće oprostiti javno prokazivanje mafijaške sheme.
Jer, ono što je u sustavu vrijednosti demokratske javnosti pozitivno i poželjno – dakle, građanska suradnja s policijom u borbi protiv kriminala – u izopačenom mafijaškom sustavu vrijednosti je najveći mogući zločin: ako mafija nešto baš ne oprašta, trubio je između redaka Džarovski, onda ne oprašta suradnju s policijom. I što se dogodilo nakon svega, tko je bio u pravu: optimistički dio javnosti ili Velibor Džarovski?
Odgovor se mogao nazrijeti već na proljeće, kad su se u Osijeku sastali Osijek i Hajduk, a budući šef HNS-a Davor Šuker na svečanom domjenku, ne hajući za kamere i fotoaparate, srdačno čavrljao ne s onim s kim je morao, dakle Hajdukovim predsjednikom Hrvojem Malešom – čovjekom koji je pokrenuo borbu protiv nogometne mafije – nego s onim s kim nije smio, dakle Željkom Širićem, čovjekom koji je uhvaćen s označenim parama.
Hrvoje nije imao izbora
Ljeto je donijelo kompletan odgovor. Hrvoje Maleš morao je odstupiti s mjesta predsjednika Hajduka, Širić i Djedović se slobodno šeću, ministar Jovanović je utihnuo, a u novom prvenstvu Hajduk je već u prvim kolima tako brutalno zakinut da prethodna nepravedna prvenstva izgledaju smiješno u usporedbi s ovim.
Hrvoje Maleš, čovjek koji je pokušao pokrenuti stvari, našao se u situaciji da bira između povratka bankarstvu i nogometnog menadžerstva. Moguće je da je bankarstvo odbacio zato što mu je vrijeme i kratkotrajno iskustvo u nogometu doista pobudilo veći poslovni adrenalin, ali nije nevjerojatno da se za nogometno menadžerstvo odlučio zato što su bankarski krugovi postali nepovjerljivi prema čovjeku koji okolo hoda ozvučen, čak i kada time obavlja hrabru i časnu građansku dužnost.
Ne bismo voljeli da je tako, ali bojimo se da u izboru između povratka bankarstvu i odlaska u nogometne menadžere Maleš zapravo i nije imao toliko izbora. A to, dame i gospodo, znači da je močvara pobijedila.
Preuzeto sa slobodnadalmacija.hr
