Hajduk s Talijanima uvijek "tijesno", Inter najveći protivnik u povijesti
Stotinu i jedna godinu Hajdukove povijesti ovog će ljeta ispisati još jednu lijepu, veliku stranicu. Milanski Inter najveći je klub koji će s Hajdukom "ukrstiti koplja" u okviru europskih klupskih natjecanja i prvi klub iz "najstrože" elite europskog klupskog nogometa. S Talijanima Hajduk nije imao puno uspjeha, ali ni poraza...
Čitavo jedno stoljeće Hajduk je čekao ovakvog protivnika i tek kad je ušao u drugo kuglice Uefinog ždrijeba su mu ga podarile. Milanski Inter najugledniji je klub s kojim je Hajduk ikad "ukrstio koplja" u europskim kupovima i prvi klub iz "najstrože" elite europskog klupskog nogometa u kojeg uz milanski tandem giganata spadaju i Juventus, Real, Barcelona, Manchester United, Liverpool, Bayern...
Odigrao je Hajduk mnoštvo europskih utakmica, dolazio do četvrtfinala i polufinala, bio tek minutama udaljen od finala, no s ovakvom "zvjerkom" ždrijeb ga nikad nije spojio. Igrali su Splićani protiv brojnih sjajnih i slavnih klubova, poput Valencije, Benfice, Anderlechta, Ajaxa (u sezoni kad je postao prvak Europe), Tottenhama, Atletico Madrida, Marseillea, Arsenala..., no milanski Inter ipak je neka druga, viša dimenzija.
U godinu dana prijateljska s Barcelonom i službena s Interom. Nije loše počelo Hajdukovo drugo stoljeće, barem na tom planu.
S talijanskim predstavnicima u europskim kupovima Hajduk se sastajao četiri puta, sva četiri u okviru Kupa Uefe (Europske lige). Jednom je prošao, triput je tijesno, ponekad i tragično ispadao.
Prvi i jedini prolaz pored Talijana Hajduk je ubilježio u šesnaestini finala Kupa Uefe u sezoni 1985/86. Bilo je to neko drugo vrijeme, Hajduk je protiv Torina tada čak bio i favorit i s 1:1 u Torinu, a 3:1 u Splitu otvorio vrata osmine finala. Bio je to ujedno i posljednji put da je splitski klub direktno izbacio neki klub iz "Liga petice".
Hajduk je tada bio ugledan i uspješan u europskom društvu, pa je nakon Torina s dvije pobjede (1:0, 2:0) prošao i ukrajinski Dnipro, koji je tada bio predstavnik SSSR-a i u skladu s tim "rusiziranog" imena Dnjepar. U četvrtfinalu ih je čekao belgijski Waregem, koji je lošije kotirao i od Torina i od Dnipra. No, s 1:0 u Splitu i 0:1 u Belgiji Hajduk je ispao nakon izvođenja jedanaesteraca i propustio veliku šansu za novo europsko polufinale. A možda i finale.
U sljedećim pokušajima Hajduk je uglavnom bivao "i blizu i daleko", uvijek je nedostajalo malo sreće ili kvalitete za "završni udarac". Batistutina Fiorentina u 1. kolu 1998/99 u Bariju je zbog kazne ugostila Hajduk i ostvarila minimalnu prednost od 2:1. No, u uzvratu Hajduk nije uspio ugurati potreban pogodak i dalje su prošli Firentinci.
Pet godina kasnije u 2. kolu Hajduk se namjerio na Capellovu Romu. U Rimu su Vukovi ostvarili minimalnih 1:0, a u uzvratu je u 33. minuti Poljud "proključao", nakon što je Krpan "provozao" Zebinu, a Bule zabio za "izjednačenje". Nažalost, dok su se čekali produžeci, već "povijesni" nesporazum "skuhali" su Darko Miladin i Zlatko Runje, a Cassano to kaznio i pet minuta prije kraja odveo Romu dalje.
Posljednji put Hajduk je Talijane dočekao 2007/08, kad je nakon 0:1 u Splitu Bilima protiv Sampdorijeu Genovi nedostajao jedan gol za prolaz. Ostalo je 1:1, opet su se Talijani "provukli", bez da je Hajduk od njihovih predstavnika ikad izgubio s više od jedan razlike.
Inter je i u talijanskim i u europskim uvjetima "za koplje" ispred svih s kojima se Hajduk dosad sastajao. Nitko realno od Hajduka ne očekuje da izbaci takvu momčad iz Europe, bila bi to senzacija koja bi odjeknula diljem Europe. No, dati sve od sebe, s poštovanjem, ali bez straha - to je ono što od mlade Bile momčadi 33.000 navijača na Poljudu i milijuni uz TV ekrane mogu tražiti.
