Petak, 13.12.2013.


Rijeka je Pomorcu pojas za spašavanje

Pomorcu se konopac za spuštanje u nižu ligu trebao postupno kratiti. Ovako, pomorci su (od)bačeni, jedino im Rijeka može pomoći da regularno privedu kraju posljednje drugoligaško natjecanje...

Iako ne u svom punom smislu, stara kletva »imao pa nemao« kao da je pogodila Pomorac. Kostrenski nogometni 92-godišnjak promjenom općinske vlasti (ne)nadano se našao na aparatima. Život mu produljulje tek činjenica da je zimska stanka i da proračun još nije usvojen. No, i ta formalnost bit će obavljena 19. prosinca, a klub doveden pred zid – ili da okonča prvenstvo sa svojim juniorima ili da odustane od natjecanja. Ta druga, puno sramotnija opcija automatski znači ispadanje u najnižu županijsku ligu i početak od nule. A na "zgarištu" jednog od 20-ak najuspješnijih hrvatskih nogometnih klubova zasigurno će za nove temelje i novi početak trebati jako puno dobre volje i – hrabrosti. Nova lokalna vlast u Kostreni donijela je i nova pravila ponašanja, ono što je godinama smatrano uvriježenim pravilom u raspodjeli novca iz sportskog kolača, brzo se pretvorilo u noćnu moru za čelne ljude Pomorca.

U trenutku kad se općinski proračun bitno ne mijenja (45 milijuna kuna), "željezna lady" Kostrene, nova načelnica Mirela Marunić, odlučila je dotacije klubu svesti na 300.000 kuna za sportski program, a ostatak od 500.000 za održavanje objekta staviti pod strogu kontrolu Općine. U vremenu krize i slabog punjena općinske kase većina će se složiti s načelnicom da su prioriteti ipak obrazovanje, zdravstvo i izgradnja kanalizacije. A za sport što ostane.

Treća liga
No, dojam je da se moglo i još uvijek može više u pronalasku prijelaznog modela opstanka Pomorca koji ne bi gurno kola nizbrdo, već bezbolno spustio klub u ligu niže. Uostalom, brojni simpatizeri kluba radije bi u Žuknici zasigurno vidjeli Opatiju, Grobničan, Crikvenicu, Nehaj, Krk... nego što tribine zjape sablasno prazne dolaskom Vinogradara, Solina, Lučkog, Zelin«... Ali i protiv Zagreba, Intera i »Cibalije«. Od ulaznica se u Žuknici uglavnom ne može platiti niti glavni sudac. Jednostavno Druga liga u Kostreni nikoga ne zanima, na što su dosadašnji čelnici kluba trebali puno ranije reagirati.

S druge strane, ako se moralo, Pomorcu se konopac za spuštanje u niže lige trebao postupno kratiti. Ovako, pomorci su (od)bačeni u olujno more, ostavljeni na vjetrometini da sami pronalaze luku spasa.

A važan, čini se i jedini pojas za spašavanje Kostrenjanima bio je i još uvijek ostaje onaj u susjednom dvorištu – prvoligaša s Kantride. HNK Rijeka je u slučaju "ostanka po starom" bila spremna čak Pomorcu i povećati dotacije i stvoriti obostrano korisni, partnerski odnos. Ovako to postaje suradnja od koje nemaju koristi ni Pomorac, niti Rijeka.

Dostojan oproštaj
Pomorac koji je 80 godina tražio svoje mjesto pod suncem, 2001/2. ostvario povijesno sedmo mjesto u Prvoj HNL, igrao jedno polufinale i tri četvrtfinala Kupa Hrvatske, odgojio niz generacija uzornih sportaša i promovirao Kostrenu i Kvarner, zasigurno ne zaslužuje "tihu eutanaziju". Godinama su njegove momčadi bile daleko ispred logistike (pa i sada) i prve u konačnom fair-playju. Stoga bi barem moralno i pravedno bilo osigurati sadašnjoj drugoplasiranoj ekipi Druge HNL da dostojno završi tekuće prvenstvo.

Pomorac sada ispada žrtva krize, ali i politike, one iste bez koje je bio nezamisliv od 2003. i ispadanja u Drugu ligu. Deset godina kasnije ne može mu pomoći ni Općina ni uprava. Nastavak prvenstva iz sadašnje perspektive ovisi jedino o Rijeci koja bi svojoj koloniji od sedam igrača morala pridružila svoje juniore i prvenstvo regularno privesti kraju. Pomorac bi tada vjerojatno odustao od Druge lige, a Rijeka« se povukla jer itekako na ljeto u novo prvenstvo Treće HNL kreće sa svojim juniorima.

Preuzeto s novilist.hr