Četvrtak, 02.01.2014.


Goran Sablić: Priznajem, zaljubljen sam u svoju djecu

Goran Sablić posebna je Splitova priča. Svesti je tek na veliki uspjeh kadeta protekle jeseni bila bi prava šteta jer Sablić je najveće igračko ime među aktualnim trenerima "crvenih".

"Mnogi još i ne znaju da sam prestao igrati nogomet", rekao nam je 34-godišnji Sablić tijekom boravka u Turskoj prošle zime, kada je prvi put imao priliku odraditi pripreme s prvom momčadi, kao pomoćnik trenera Zorana Vulića...

- Moja zadnja utakmica u dresu kijevskog Dynama bilo je polufinale Kupa protiv Šahtara 2009. godine, kada sam u 16. minuti morao napustiti teren radi ozljede. Nakon toga sam morao prekinuti karijeru, imao sam četiri operacije desnog koljena i sa 29 godina prestao s igranjem, te sporazumno raskinuo ugovor s Dynamom – priča Sablić.

Kad se osvrneš prema natrag, koje bi ti bile tri najdraže utakmice koje si odigrao?

- Stvarno ih je bilo dosta upečatljivih, ali izdvojio bih Hajduk – Fiorentina, Dynamo – Newcastle i Hrvatska – Rusija. Svaka mi je na svoj način bila posebna i pamtim ih do današnjeg dana.
Pamtiš li i početak karijere?

- Kako ne. Upisao sam se u Junaka s 8 godina, a imao sam nepunih 15 kada sam pozvan u Hajduk. Tada sam još igrao u veznom redu, a na Poljudu sam bio dio generacije koja je u mlađim generacijama pobjeđivala sve s reda. Debitirao sam za prvu momčad protiv Hrvatskog dragovoljca kod trenera Ivana Katalinića čim sam završio juniorski staž, što je za ono vrijeme bio velik uspjeh, s obzirom da su gotovo svi morali najprije barem pola sezone na posudbu. U to doba je u klubu bio Ivica Šurjak, nas desetorica mladih dobili smo profesionalne ugovore, osim mene još i Pletikosa, Miladin, Deranja...

S Hajdukom si osvojio prvenstvo 2001. godine, ali nisi se dugo zadržao na Poljudu...

- Već 2002. sam otišao u Dynamo Kijev, gdje sam opet osvojio dosta trofeja, ali u fizički zahtjevnijoj ligi i klubu koji je redovito nastupao u konkurenciji najjačih europskih momčadi.

Od svih trenera koji su te vježbali, koji je na tebe ostavio najjači dojam?

- Od svakoga bih uzeo ponešto. Od Katalinića mirnoću vođenja utakmice, Vulićev rad, a od Sjomina, koji mi je bio trener u Kijevu, način kako kontrolira ekipu bez povišenog tona.

Kad si se odlučio za trenerski poziv?

- Još za igračke karijere. Upisao sam Akademiju, položio za UEFA B, pa UEFA A licencu, a u šesti mjesec ću i UEFA PRO.

Počeo si od seniora, kao pomoćnik Vuliću...

- Za mladoga trenera je to najbolja stvar koja mi se mogla desiti. Dobiti priliku raditi sa stručnjakom kakav je Vulić, učiti, pratiti i raditi treninge, stvarno dosta znači, pogotovo što je on prema meni bio otvoren, sve mi pokazao i pružio.

Na koncu si i samostalno vodio dva zadnja kola.

- U tom trenutku nije bilo vremena za razmišljanje. Odradio sam desetak treninga i dvije utakmice s igračima. Cilj sezone bio je Europa, što na kraju nismo ostvarili, ali bilo je tu puno turbulencija koje su se odrazile na rezultat.

Ispalo je da je velika prilika propuštena doma protiv Istre, gdje je i bod bio dovoljan, ali da možda momčad u tom trenutku toga nije bila ni svjesna.


- Bili su igrači svjesni važnosti utakmice. Nije se ta utakmica po igri razlikovala od one kad smo ih u Parku mladeži pobijedili u zadnjim sekundama golom Radeljića. Ključ je zabiti gol, mi smo imali svoje velike prilike, nismo ih iskoristili i zato smo kažnjeni.

Siguran sam da bi krajnji ishod bio drugačiji da smo imali Rebića u toj utakmici, ali ne treba se više vraćati tako daleko. U Zadru je ekipa pokazala karakter i odigrala jednu od najboljih utakmica sezone u gostima, ali to je već bilo u okolnostima o kojima također više nema smisla govoriti.
Nakon toga si preuzeo kadete...

- Moj cilj je uvijek bio preuzeti samostalno mlađe uzraste.

Koja je razlika raditi sa seniorima i kadetima?

- Trener u ovom uzrastu direktno utječe na razvoj igrača. Puno je veća odgovornost, morate razmišljati o edukaciji. Smatram da su kadeti zadnji stadij gdje trener može bitno utjecati na njihov razvoj. Već u juniorima su oni uglavnom formirani, gdje je teško raditi promjene. S kadetima radimo dosta na kondiciji. Uz mene su kondicijski trener Mladen Hrstić, te trener vratara Vedran Čović. Igrače taktički obučavam u sustavu 4-3-3 ili 4-2-3-1, dakle, kako igra i prva momčad, a mislim i s obzirom na selekciju igrača da im taj sustav najviše odgovara.

Trenere mlađih kategorija vječno prati pitanje: ima li tu materijala za prvu momčad?

- Siguran sam da ima. Mi smo ove sezone imali i situaciju da nekoliko naših igrača kandidira za mladu reprezentaciju, Grubišić je igrao za U-17 u kvalifikacijama za EP, na širem spisku bio je Maglica, a već ranije su pozivani Glavaš i M. Jukić. No, bez obzira na reprezentativce imamo sjajan potencijal, Samca koji je u vrhu ljestvice strijelaca, te još brojne kvalitetne pojedince.

Čini se da imaš jako visoko mišljenje o svojim kadetima?

- Nekoliko puta su me već i kritizirali da sam previše zaljubljen u djecu koju treniram. Priznajem, meni su odlični, idealni, i vezao sam se uz ovu generaciju.

Ima li što da vam fali?

- Nedostaje nam kontinuitet, brojni igrači Hajduka i Dinama su zajedno u procesu četiri do osam godina, a mi smo prošlog ljeta imali doselekciju, doveli 6-8 igrača iz okolnjih klubova, od kojih većina trenutno i igra. Trudim se od njih napraviti kompaktnu cjelinu i baš uživam raditi s njima.

Trenutno ste treći, što je ogroman uspjeh, s obzirom da kadeti RNK Splita nikad do sada nisu bili tako visoko. Koliko vam je važan rezultat?

- Ja sam cijelu svoju karijeru odgajan kao natjecatelj. U Hajduku, Kijevu i hrvatskoj reprezentaciji rezultat je bio imperativ i meni je normalan slijed događaja bio težiti ostvarenju pozitivnog rezultata. Danas djeci koju treniram kažem da je jedini moj zahtjev prema njima kvalitetna igra, a ako to postignemo, onda će nas nagraditi i rezultat.

Kojom si utakmicom bio najzadovoljniji?

- Možda onom u Osijeku gdje smo ostali 0:0. Igrali smo odlično i možemo žaliti za dva propuštena boda.

Kažeš da si s tim remijem najzadovoljniji, a imali ste i prvenstvenih pobjeda od 8:1, 6:1, 5:0, 4:1...

- Mene uvijek interesira sraz s najboljima, a škola Osijeka je i te kako priznata, te su bili odmah uz nas na tablici. Ne zadovoljava me osrednjost, ljestvicu sam visoko postavio i smatram da imamo potencijala, odnosno igrače koji će sutra biti nositelji igre prve momčadi. Split danas treba igrače za vrh HNL-a, stoga mladiće treba staviti u takav podražaj da budu pripremljeni na zahtjeve koji ih čekaju u bliskoj budućnosti.

Najbolji je pravi Ronaldo

Čuvao je Sablić tijekom karijere brojne vrhunske igrače, ali jedan je na njega ostavio najjači dojam...

-U konkurenciji su velika imena, Shearer, Batistuta, van Nistelrooy, Vieri, Henry, Totti, Montella, Raul, Owen, Villa..., ali Ronaldo je bio poseban. Da, onaj pravi Ronaldo, Brazilac. Imao je u sebi nešto izvanzemaljsko, neobjašnjivo.
Rebić me nije iznenadio

Priča godine u RNK Splitu je transfer Rebića u Fiorentinu...

- Nije me iznenadio, jako dobro ga poznajem. Njegova eksplozija snage nešto je što je do sada krasilo Bokšića i Olića, s tim da Rebić ima fantastičnu kontrolu lopte u vođenju. Riješio je dosta utakmica u korist Splita, ali ne zaboravimo da ni on ni Erceg nisu imali startnu poziciju kod Vulića, nego su je osigurali ulaskom s klupe i nametnuli se. Vulić je Rebića znao držati pod kontrolom i neutralizirati mu mladenačke hireve, a ovaj je prema treneru imao ogroman respekt.

Kovač ima crtu vođe

O novom hrvatskom izborniku Sablić kaže:

- Niku Kovača poznajem jer smo zajedno igrali. Bio je karakteran igrač i imao je u sebi crtu vođe. Igrao je odgovornu poziciju u veznom redu, bio je čvrst, pravi profesionalac. Ima svoje principe kojima je dosljedan, ali svi koji smo igrali u inozemstvu znamo da je to normalna stvar: gdje nema dobre organizacije i discipline, nema ni uspjeha.

Tudora krasi odlučnost

Hajduk na klupi ima mladog trenera, također nekadašnjeg Sablićeva suigrača.

- Tudorov uspjeh nije me iznenadio zato što on voli nogomet, ima pregršt igračkog iskustva, te odlučnost da svojim imenom i karizmom napravi nešto. Neupitan je Tudorov ogroman autoritet prema mladim igračima, te činjenica da s Vučkom i Vukasom ima jak stožer, što je jako bitno za mladog trenera.

Nikad isključen

U priči RNK Splita Gorana Sablića u perspektivi vidimo jako visoko. U modi su mladi treneri, možda jednog dana baš on bude u Parku mladeži ono što je Kovač u reprezentaciji ili Tudor u Hajduku...

- Imam ambiciju, to je neupitno. Ali ima vremena, želio bih najprije napraviti dobar posao s mojim kadetima.

Sablić djeluje zrelo, staloženo. A takav je bio i igrač.

- Nikad, ali baš nikad u karijeri nisam dobio crveni karton – fascinantan je podatak za obrambenog igrača s velikim brojem važnih utakmica u nogama.