Subota, 28.12.2013.


Križanac: Sa Zenitom sam osvojio sve živo, volio bih nešto osvojiti i sa Splitom

U listu Splitovac objavljen je "timeline" trojice Splitovih internacionalaca.

Evo priče Ivice Križanca:
Omiš (1996. - 1998)

U Omišu sam započeo kao senior, igrao sam drugu i treću ligu, a Goran Šušnjara, sadašnji pomoćnik Stanka Mršića, bio mi je trener i suigrač. Iz te generacije Omiša nitko nije napravio istaknutu nogometnu karijeru, jedino je Mladen Kovač završio u drugoj ili trećoj njemačkoj ligi.

Tada sam igrao na poziciji zadnjeg veznog, na toj poziciji sam počeo igrati, a s obzirom na to da sam rođeni Omišanin, bila mi je čast i gušt igrati za njih, pogotovo što sam u seniore ušao već sa 16 godina.

Slaven Belupo (1998. - 1999.)
Završio sam redovno vojni rok u Sinju i Šibeniku, i onda su me neki ljudi nagovarali da se ozbiljno počnem baviti nogometom. Došao sam na probu u Slaven Belupo gdje je trener bio Luka Bonačić, prošao sam i ostao tamo jednu polusezonu. Već od drugog kola sam postao standardan, a u to vrijeme za Belupo su nastupali Grgica Kovač, Renato Jurčec, Zoran Slišković...

Varteks (1999.)
Nakon što sam u Belupu odradio tu polusezonu do zime, prešao sam u Varteks, tamo je još uvijek bio pokojni Anđelko Herjavec. Otišao sam za Lukom Bonačićem koji je također prešao u Varteks koji je te sezone završio četvrti na ljestvici, ušao je u Europu koju ja nisam igrao jer sam također nakon odigrane polusezone otišao u Spartu.

Bile su to najbolje godine Varteksa, imali su dobru momčad s Posavecom, Hrmanom, Sabločkim, Karićem i Kovačem. Meni se nije bilo teško naviknuti na život u Varaždinu i Koprivnici jer je, primjerice, u Belupu tada igralo šest ili sedam Dalmatinaca. Bila je to prilika da igram prvu ligu, da se pokažem u stabilnim prvoligašima i ja ću Varaždin i Koprivnicu uvijek pamtiti po dobrom.

Sparta Prag (2000. - 2003.)
Po dolasku u Spartu poslali su me na najprije na jednomjesečnu posudbu u Jablonec, nakon čega sam se vratio u Prag. Bio je to period najjače Sparte, klub je davao 9 ili 10 reprezentativaca Češke. Osvojili smo dva prvenstva, dva kupa i dvije godine zaredom smo bili sudionici Lige prvaka.

Za Spartu su tada igrale brojne zvijezde, između ostalog Petr Čech, Tomas Rosicky i Libor Sionka. Trener je bio njihova legenda Ivan Hašek. Tamo nisam puno igrao jer sam odmah nakon četiri ili pet mjeseci imao konflikt s kapetanom Jirijem Novotnyjem. Zakačili smo se na treningu, pokušao me udariti, ali ja sam ga preduhitrio. Dobio sam kaznu, on nije, poslali su me u drugu ekipu i bilo mi je zabranjeno trenirati s prvom. Osim toga neko vrijeme uopće nisam primao plaću. Nije to bilo lako razdoblje, bio sam jedini stranac u ekipi, uz to jako mlad, prilagodba je bila dosta teška. Trener mi je pomagao svojim savjetima i moram reći da sam s njim imao dobar odnos.

Odlazak u B momčad Sparte možda je i promijenio moj tijek karijere. Naime, do tada sam igrao zadnjeg veznog, a budući da je u drugoj momčadi Sparte mjesto u veznom redu bilo rezervirano za mlade Čehe koji su u budućnosti trebali biti okosnica kluba, mene su stavili na stopera. Silom prilika sam završio u obrani, što se na kraju pokazalo kao odlična stvar.

Nakon svih tih suspenzija odlučio sam otići bilo gdje. Pralija i Rosso su me zvali u Izrael, čak sam bio mjesec dana tamo s njima, ali Sparta me nije htjela pustiti. Na kraju sam se prodao u Poljsku kao stoper.

Unatoč svim problemima ja strašno pozitivno gledam na razdoblje u Sparti. Nisam se dao slomiti, naučio sam dobro jezik, stekao sam neke prijatelje koje imam još dan danas i živio sam u jednom vrhunskom gradu, za mene najljepšem na svijetu.

Gornik Zabrze (2003.)
Gornik je klub koji je bio 24 ili 25 puta prvak u onom sistemu, grad koji leži na rudnicima, dok je bilo ruda živjelo se dobro. Međutim, promijenilo se dosta toga nakon pada SSSR-a, kada sam ja došao oni su bili osrednji poljski klub. Meni je tamo bilo dobro, Poljaci su strašno topao narod, lijepo su me primili, odmah sam počeo igrati i već u prvih šest mjeseci sam proglašen najboljim obrambenim igračem lige. Tada sam dobio i prvi poziv za poljsku reprezentaciju.

U Gorniku sam odigrao samo 16. kola nakon čega sam išao u Groclin. Iz ovog kluba mogu izdvojiti mog jako dobrog prijatelja Andrzeja Niedzielana, on je tada bio najbolji strijelac lige, a kasnije se za tada velike novce prodao u nizozemski NEC Nijmegen.

Groclin Grodzisk (2003. - 2005.)
Radi onoga što sam pokazao u Groclinu izabran sam za najboljeg stranca desetljeća u Poljskoj. Bio sam prvi stranac kapetan, osvojio sam dosta individualnih nagrada, a klub je u ovom periodu dva puta bio drugi, uzeli smo dva Kupa i igrali u Europi. U Kupu UEFA izbacili smo Herthu, Manchester City, da bi u četvrtfinalu izgubili od Bordeauxa.

Iz ove momčadi mogu izdvojiti Sebastiana Milu i Radoslawa Sobolewskog. Klub je tada davao šest ili sedam reprezentativaca.

Grodzisk je grad 40 kilometara od Poznana gdje sam provodio najviše vremena i može se reći da sam tamo praktički živio. Brzo sam se priviknuo na način života, naučio sam poljski jezik jako dobro, toliko da sam često bio specijalni gost sportskih emisija.

Iz Poznana je ostalo mnogo lijepih uspomena, to je uz Krakow najljepši grad u Poljskoj, blizu je Njemačka i puno igrača od tamo ide u Bundesligu. Ja sam također imao ponude iz Njemačke, Nurnberg i Cottbus su me zvali, ali otišao sam u Rusiju, prvenstveno zbog novca.

Moram reći da iz Poljske vučem i jednu ružnu uspomenu. Naime, tamo su počeli moji problemi s leđima koji traju do danas.

ZENIT (2005. - 2011.)
Uz još nekolicinu igrača imam legendaran status u Sankt Petersburgu. Tih nekoliko igrača započelo je ono što Zenit danas predstavlja u europskom nogometu. To smo Arshavin, Kerzhakov, Bystrov, Denisov, Malafeev i ja.

Kada sam dolazio Zenit je bio samo jedan od klubova u Rusiji, te 2003. došla je nova generacija igrača, uglavnom iz B ekipe i uzela je treće mjesto u Rusiji. Uz par stranaca klub polako postaje ovo što je danas.

Vrlo brzo sam se uspio priviknuti na St. Petersburg, prilagodio sam se na grad, a posebno na klub jer je tada trener bio Vlastimil Peteržela koji me poznavao još iz Češke. Prvi ugovor je stvarno bio odličan u odnosu na ove prošle. Zenit doživljavam kao Omiš, to je moj klub u kojem sam napravio sve u karijeri, tamo sam dobio nogometno ime i potvrdu svoje kvalitete. Osvojili smo sve živo, bili smo jedna od najboljih ekipa u Europi, počeo sam igrati u reprezentaciji, stvorio sam materijalnu korist i bilo mi je stvarno lijepo. Sve to skupa stavlja Zenit ispred svih klubova. Tamo sam bio standardan gotovo sedam godina i upisao, mislim, 89 europskih utakmica.

Ako se netko može izdvojiti od igrača s kojima sam igrao to je Arshavin. On je bio najveći igrač Zenita, mislim da su ga čak proglasili igračem stoljeća. Arshavin je bio mega zvijezda koja se može usporediti s Tottijem ili Raulom, imao je status božanstva u St. Petersburgu. Ništa se s tim ne može usporediti.

S ostalim trenerima sam se odlično slagao. Dick Advocaat je imao moje poštovanje, bili smo dobri prijatelji. Nakon njega došao je Luciano Spaletti, vrhunski stručnjak, koji je napravio stroj od Zenita. Pod njim smo osvojili prvenstvo bez poraza, sa samo devet primljenih golova u cijeloj sezoni. On nas je vodio do osvajanja Europa lige i europskog Superkupa. Već četiri godine je u Rusiji i to najbolje govori koliko mu je tamo dobro. Osobno znam da su ga zvali najbolji talijanski klubovi, ali odbio ih je.

Mislim da je Rusija općenito zemlja koja nudi puno mogućnosti. Nas igrače su tamo mazili, bili smo im kao bebe, opuštali se jesmo, ali imali smo i pun obaveza, nikada nismo ulazili u neke afere. U Zenitu je atmosfera kao oko Hajduka kada je sve dobro, samo što je tamo tako cijelo vrijeme. Po četiri tisuće ljudi bi dolazilo na treninge, Zenit ima najbolje navijače u Rusiji, ima ih puno, prate ih svugdje i meni je drago što sam bio dio tog kluba. Bilo mi je žao kada sam odlazio, nisam napravio oproštajnu utakmicu iako sam obećao. Zato ću sigurno doći 2018. godine kada bude utakmica za 10 godina od osvajanja Europa lige. To će biti na novom stadionu.

Mnogi kažu da taj trofej u Europa ligi ili u Superkupu Europe nema toliku težinu, ali ja mislim da je jako bitan. U Superkupu smo igrali protiv Manchester Uniteda i glatko smo dobili, ta utakmica pokazala je tko je najjača momčad Europe, a to je bio Zenit St. Petersburg. Kada sam bio mlađi nikada nisam zamišljao da ću jednom igrati takvu utakmicu, nisam ni znao da imam taj kapacitet, ali krenuo sam malim koracima i ispalo je dobro.

Pred kraj boravka u Rusiji imao sam i ponudu Juventusa, sklopili smo već i predugovor, spakirao sam kofere, ali Zenit mi je ponudio puno veći novac i odlučio sam ostati. Ne sramim se reći da sam ostao zbog novca, kada si dijete roditelja koji su radili u omiškom Galebu i koji su mi pružili beskrajnu ljubav, naravno da sam gledao kako osigurati potpunu egzistenciju svojoj obitelji. Drago mi je danas da materi i ocu mogu vratiti sav taj uloženi trud i ljubav.

Odlazak iz Zenita je posebna priča. U jedan dan sam se odlučio vratiti u Hrvatsku i to nije floskula. Probudio sam se u Rusiji tog jutra, izašao na balkon, zapalio cigaru, a snijeg je padao, padao i padao. Nakon toga sam došao Spallettiju na trening, rekao sam da ne mogu više i da se vraćam doma. On mi je odgovorio "nema problema, slobodno otiđi, odmori se". Međutim, ja sam mu tada objasnio da želim potpuno otići, da ne želim više tu igrati. Malo smo pričali, pojasnio sam svoje razloge, rekao sam da je odluka definitivna i da je neću promijeniti. On je pristao, sam mi je nudio klubove u Italiji, ali ja sam želio samo u Hrvatsku.

Sedam odgovora:

1. Najbolje razdoblje u karijeri...

- Za mene osobno ona prva godina kada smo izborili Europu, vrhunac je Fulham, najveća utakmica u klupskoj povijesti. Momci koji su izborili tu utakmicu moraju imati poseban status u klubu.

2. Trenutak za pamćenje...

- Sve godine u Zenitu, možda ta 2008. godina kada smo osvojili Europa Ligu je posebna.

3. Najbolji moment u RNK Splitu...

- Kada su mi se rodila djeca. Jedno se rodilo dok sam bio u Pragu 2001., drugo kada sam bio u St. Petersburgu 2005. godine.

4. U karijeri žalim što nisam...

- Žao mi je što do sada nisam osvojio ništa u Hrvatskoj.

5. Ključni trenutak karijere...

- Moment kada su me totalno nepravedno izbacili u drugu momčad Sparte. To je stvorilo jedan bijes u meni koji je teško opisati, čak me drži dan danas da dokažem da sam u pravu.

6. Namjeravam igrati do...

- Neće biti još tako brzo.

7. Nakon što prestanem igrati, bit ću...

- Moj cilj je sa Splitom osvojiti nešto, to je cilj koji sam sebi zacrtao u glavi, nadam se da će doći ubrzo.