Subota, 28.12.2013.


Zajec otkriva: 'U Dinamu su mazili Sammira, a dok sam ga ja 'šamarao' igrao je dobro'

Velimira Zajeca nema često u medijima, osim posla komentatora na televiziji teško je od njega čuti više od protokola. Zato, kad se već javio na temu “menadžer engleskog tipa”, bio bi grijeh ne propitati malo i o ostalome. Naravno, o Dinamu, to je ipak njegovo najdraže područje. Za početak, što zapravo radi?

- Živim na relaciji Zagreb - Atena, to je to, nema me u ovim trenerskim i funkcionarskim vodama. Ma, nije da nemam ambicija, da ne bih volio raditi, više je to što nemam - lobi. Znate kako to funkcionira, netko te treba gurati, a mene ne gura nitko. Nisam samo ja, nažalost, cijela jedna generacija trenera koja puno zna i može pomoći izgubila je svoje mjesto i godine. Ali što je, tu je, ne zanosim se ni da će uskoro biti bolje - govori Zajec.

Dakako da ima svoje viđenje Dinamova dosadašnjeg dijela sezone.

- Dinamovi igrači pokazali su da imaju određene kvalitete, da su tehnički dobri, da u Hrvatskoj dominiraju. No u Europi su pokazali premalo, definitivno, ovo što su ove sezone odigrali u Europskoj ligi, nije doseg ravan njihovoj snazi i očekivanjima. Opet se pokazalo da momčad treba imati na okupu neko vrijeme, da je bolje dovoditi i slabije igrače, ali stvarati momčad, pokušati je održati nekoliko sezona zaredom, a ne stalno mijenjati igrače. Vidjeli ste i ove godine primjere, Maribor i Austria Beč, recimo, koji po igračima sigurno nisu ispred Dinama, ali su napravili više. To je, po meni, put kojim bi i u Dinamu trebali krenuti, vjerujem da bi rezultati u Europi bili bolji.

Kako se razvija veliki Halilovićev talent? Znate i sami kako je biti mladi igrač u Dinamu, od kojega se puno očekuje?

- Halilović je pokazao da je velik potencijal, jedan od najvećih koji se rodio na ovim prostorima. Sad treba znati izvući najbolje iz njega, treba ga znati dozirati, dati mu da igra dovoljno da se razvija, a opet, ne ga ugušiti. Ja sam ipak bio drugačiji primjer, ja sam kasno došao u Dinamo i u veliki nogomet, ali je vrlo važno bilo što sam imao pravu momčad oko sebe. Bili smo klapa, zajedno smo radili i družili se, to je odigralo veliku ulogu u mom nogometnom razvoju. Takva poticajna atmosfera unutar momčadi sigurno bi i Haliloviću dodatno pomogla.

Za kraj smo ostavili Sammira. Ne samo reda radi, već zbog činjenice da Sammir baš Zajeca ističe kao trenera koji mu je najviše pomogao; u tom kratkom razdoblju sa Zajecom na klupi Sammir je igrao vrhunski, kasnije to više nije ponovio. Zajec ga je odlučio postaviti na pravu poziciju, ali je li to sve?

- Sammir je igrač s puno vrlina, samo su u klubu pogriješili što su ga previše mazili. S njim se ne može tako, ja sam imao drugačiji pristup. Kod mene je puno više radio, ja sam ga, da tako kažem, “šamarao” na jedan fin način. Koji je i njemu bio prihvatljiv; pronašli smo jedan odnos u kojemu je svima bilo dobro. On je igrao jako dobro, bio je zbog toga sretan i zadovoljan. Šteta što je ovako završilo, iako mislim da on još može igrati ozbiljan nogomet. Pa nije veteran, 27, 28, to su najbolje godine, u kojima se može napraviti iskorak. Jasno, pod uvjetom profesionalizma i sportskog života i puno, puno rada - zaključio je Zajec.

Preuzeto sa sportske.jutarnji.hr