Nedjelja, 29.12.2013.


Vučević starta s Novom - dobro prodaj, spretno kupi i kuću pospremi!

Goran Vučević starta s Novom godinom na novoj funkciji, sportskog direktora Hajduka, a već mu kuloari nabrajaju s kakvim se sve zadaćama ima suočiti. Čeka ga težak posao, jer za njegovu perfekciju kojoj je sklon i teži ga savršenstvu – nema novca.

Morat će se iskazati kao sportski direktor – improvizator, a tek u nadgradnji, s nadolazećim (?) boljim vremenima moći će iskazati ono najbolje što zna i umije.

Pa i ta traženja, minimalna očekivanja da se kompletira stručni stožer, skautska služba, po njegovom nahođenju, odmah će se naći pod povećalom članova Nadzornog odbora. Jer, “nadzornici”, koliko god bili usred “pozitivnog trenda”, suočeni su s kroničnim nedostatkom onoga što se zove – keš flou – iliti protok žive love. Pa se i Vučević mora uskladiti u tim gabaritima.

Da im novac protječe kroz prste, stiže, prolazi i opet stiže, ne bi dugovali tolike plaće Radnoj zajednici i usklađivali Etički kodeks. Nema novca, ali nema ni da se žalite... Najmanje peticijama i još po medijima... Bit će plaće, strpite se.

No, nećemo o tome, blagdani su, blagi dani, pozabavimo se nogometom.

Pa ajmo pobrojati o čemu to ovih dana do prezentacije i početka svoga posla razmišlja naš Goran Vučević. Prije nego zauzme radnu kancelariju gore na katu. U kojoj su ne tako davno stolovali jedan Jens Andersson (6200 eura mjesečne plaće plus 3 posto od svakog ostvarenog posla), prije njega i Laura Visković (ona, dakako, nije bila tehniko, ali je bila “Laura za sve”...), a u međuvremenu i iskusni Sergije Krešić koji je nastradao u “Brbićevim čistkama” minulog proljeća. Nećemo dublje rovariti u prošlost. Što, dakle, Vučevića čeka odmah, isti tren?

Tko je trener vratara?

Odmah na startu neugodno pitanje što se mora riješiti do 7. siječnja, prvog dana priprema. Igor Tudor se zahvalio na trenerskim uslugama Tonću Gabriću i onda su oni koji pomno prate detalje rekli “a jeste li vidjeli kad je Maglica zabio gol u Maksimiru za 2:2 kako su se Tudor i Gabrić zagrlili i poljubili”?! Da, i - ???

Pa to je bio - “bacio di morte”, poljubac smrti... Nemojte tako, rekosmo. Jer, gol Maglice je bio trenutak ushita za cijeli stožer, momenat opće sreće familije “bijelih”, ali čim krenemo dalje onda trener ima pravo iskazati svoje mišljenje, makar to bilo izravno, pa i hrapavo nezadovoljstvo, te potražiti bolja rješenja: hm, mlađa i potkovanija...

Možda nije bilo mjesto, ni vrijeme, ali to je život. Javnost je odmah ponudila priču o - Tomislavu Rogiću, Zadraninu reprezentativnog kalibra, treneru vratara iz stožera bivšeg izbornika Igora Štimca. No, uprava Hajduka nije sretna da širi popis zaposlenika. Da im dođe još jedan pa da i njemu duguju plaću...

Sad će se i Vučević i Tudor morati naći i dogovoriti kako osmisliti stručni stožer do kraja, a da i Brbić bude zadovoljan, da sve bude u gabaritima “pozitivnog trenda” i razumnog čekanja na još bolje dane. Hoće li Vučević spasiti Gabrića, promovirati Rogića ili pak iznjedriti unutarnje rješenje, ma što god to značilo. Ajme ako na prvoj pressici sutra kaže hm, tek sam došao, vidjet ću...

Ako je došao Vučević, pomoćnici su Vukas i Vučko, onda je najbolje da trener vratara bude – Vukčević!? Šala mala, radi se o igri riječi, tek vuk je popularno prezime među hajducima.

Koga sve prodati?

Odmah se Vučević mora dohvatiti mobitela i telefona, nema više Laure Visković da zbraja koliko je tko koga zvao i potrošio kuna, Marin Brbić je vjerojatno omogućio Vučeviću neograničene impulse u ugovoru, samo da se proda dio momčadi. Prva stvar što pada na pamet jest – stupiti u kontakt sa Slavenom Bilićem u Bešiktaš.

Možda i Slaven nazove; cimneš ga, on vidi broj, uzvrati poziv. Ili ne uzvrati. Ovisi koga zove... Vučeviću će uzvratiti. U Istanbulu jesu demonstracije, ali nogomet funkcionira. Previše se spominje Turska uokolo pojedinih nogometaša Hajduka da se Hajdukov bivši pomagač (broj 6) ne bi ukrcao u “humanitarni vlak” pomoći.

Bešiktaš je već igrao u Poljudu u listopadu i tom prilikom je Slaven Bilić iskazao svoju privrženost bijeloj boji. Sad kad mu je suigrač iz šampionske ‘92. Vučević u ulozi sportskog direktora očekujemo da se iz tog kontakta rodi nešto pametno, korisno, učinkovito. Pozitivno trendovski. Nadalje, znamo i da se Brbić već žalio kako ne može sve sam, kako mu sportski direktor hitno treba, jer sto stvari mu je popadalo na leđa, pa jedva čeka da ga Vučević rastereti makar stručnog dijela...

Križaljka omladinske škole

Naravno da je Vučevićev opis rada mnogo širi od bavljenja “mercatom” i prvom momčadi, on bi – koliko shvaćamo – kontrolirao i događanja unutar omladinske škole. U totalnoj sinkronizaciji sa Zdravkom Marićem probirat će i trenere mlađih uzrasta. Svi su oni (S. Balajić, M. Osibov, A Marenci...) dobili ljetos ugovore na šest mjeseci, sad se čeka potvrda da svoj posao nastavljaju. Vučević je odjednom vršak piramide...

Zahvat će obaviti i među skautima, tu je vrijedan šef svih skauta Nenad Pralija za kojega se čuje da je dobio produžetak ugovora od prosinca pa još tri mjeseca. Vučević se mora uklopiti i u novu sistematizaciju (sustavizaciju?) radnih mjesta što ju je izglasao nekidan Nadzorni odbor “bijelih”.
Koga novoga kupiti?

Čuje se da je Igor Tudor sastavio popis željenih pojačanja, prinova, on se kao svaki trener trudi da osigura sebi dobru momčad, pa da s većim ambicijama krene naprijed. To je logično.

To je lani želio i Mišo Krstičević, pa mu se zamjeralo da traži više, bolje, jače, ne bi li osvojio Kup, potvrdio Europu...

Tu vreba opasnost od raskoraka... Kakve su ambicije? Preživjeti??? I Goran Vučević je kao trener izvolio zaželjeti prave face, a na kraju je dobio Josipa Barišića iz Širokog Brijega.

Sad će vidjeti kako je to pokušati udovoljiti željama prvog trenera kojemu ide sva slava, ali i – odgovornost. Nadamo se da će Tudor i Vučević raditi u potpunom suglasju, jer kad se samo sjetimo da su lani Mišo Krstičević i Sergije Krešić živjeli pod istim krovom, a zapravo rastavljeni (šjor Kreši drugi kat, a Krsti svlačionica i teren) to nam ne budi lijepa sjećanja...

Preuzeto sa slobodnadalmacija.hr