Ponedjeljak, 06.01.2014.


Pod povećalom: Anđelković, Milić, Jonjić i Kiš ponovno se dokazuju Tudoru

Po pokazateljima iz prvog dijela izvukli smo četvoricu čiji je status nesiguran, ali se može promijeniti na bolje jer kod Tudora nema sigurnih, svi se trebaju dokazati.

Za Hajduk je u prvom dijelu sezone nastupilo 28 igrača, od čega je njih 15 odigralo više od polovice utakmica. Igor Tudor nije se ustručavao dati prigodu mladima i nepoznatima, često ističući da svi ulaze i ispadaju iz momčadi na osnovi onog što pokazuju na treninzima odnosno utakmicama. Zbog takve trenerove politike momčad je dobila širinu kojom se nadomjestio manjak kvalitete i naročito iskustva, a činjenica da je Hajduk još uvijek u igri za naslov prvaka dokazuje da je Tudorov pristup bio ispravan. Neki su igrači zabljesnuli na početku sezone pa su kasnije pali u formi, dok su neki krenuli usporeno da bi tijekom jeseni postali neizostavni u prvoj postavi.

Pojedinci su se iz anomimaca pretvorili u ugodna iznenađenja dok se od nekih očekivao veći iskorak prema naprijed s obzirom na reputaciju s kojom su započeli ljetne pripreme. Upravo oni koji nisu bili na vrhuncu vlastitih mogućnosti, tijekom zimskih priprema imat će prigodu popraviti status kod Tudora. Nametnu li se, sigurno će dobiti prigodu, ne nametnu li se, čeka ih sjedenje na klupi ili odlazak, vjerojatno u obliku posudbe. Po pokazateljima iz prvog dijela sezone izvukli smo četvoricu čiji je status nesiguran, ali se može promijeniti na bolje jer kod Tudora nema sigurnih i bezbrižnih, svi se trebaju dokazati.

Antonio Milić

Stoper ili veznjak kojeg brojni stručnjaci smatraju velikim talentom, jednim od najvećih u Hajduku. Nedvojbeno potencijal za velike domete, ali još nedorečen i samozatajan. Tudor je više puta isticao kako ga vidi na poziciji stopera gdje ga je najviše koristio, a u nekim je utakmicama bio i zadnji vezni što je igrao dok je trener bio Mišo Krstičević. U prvom je dijelu sezone sakupio 11 nastupa, odigrao 689 minuta bez osobitog učinka. Više na klupi nego na travnjaku što je razumljivo jer je stoperski par Maloča – Milović funkcionirao dobro. Ipak, brinuti ga može što nije bio njihova prva zamjena, istisnuo ga je nešto iskusniji Nižić. Put ka prvoj postavi mogao bi se otvoriti ukoliko Maloča realizira transfer, najmanje je realna opcija da Milić ide na posudbu.

Matej Jonjić

Još jedan stoper koji dugo čeka prigodu u Hajduku, a nikako da ju dočeka. Premda ima prvoligaško iskustvo iz Zadra to mu nije pomoglo da izbori stabilan status na Poljudu. U prvom dijelu sezone nastupio samo pet puta, odigrao 474 minute i postigao jedan gol u Kupu protiv niželigaša Kustošije. Sve ostalo za zaborav, najviše vremena proveo na tribinama. Ispred njega su Nižić i Milić kao prve opcije u slučaju izostanka Milovića i Maloče. Jedino što ga može utješiti je moguća prodaja kapetana Bijelih, to bi ga približilo početnoj postavi. Ostane li Maloča, status bi mu mogao ostati nepromijenjen, a onda bi mogao razmisliti o odlasku.

Tomislav Kiš

Plavokosi Zagrepčanin još uvijek ima bolji status kod navijača nego kod trenera Tudora. Još prošle sezone publika je zazivala njegovo ime i vjerovala da ima kvalitetu i potencijal za prvog napadača Bijelih. U juniorima je tresao mreže kako je htio, u seniorima to ipak ide nešto teže. Sezonu je počeo odlično, zabio je dva gola Zadru pa se očekivala eksplozija njegovog talenta. Međutim, nije se dogodilo, postigao je još dva gola u Kup utakmicama protiv Kustošije i Vinogradara te upisao još dvije asistencije odigravši ukupno 835 minuta. Sakupio je 17 nastupa, ali ne i kontinuitet uzastopnih utakmicama u kojima bi mogao pokazati je li materijal za prvog napadača Hajduka. Na kraju polusezone njegovi su zastupnici zatražili razgovor s Hajdukom, nezadovoljni minutažom koju Kiš dobiva kod Tudora. Spominjao se i odlazak, ali Hajduk ga neće pustiti bez odštete. Realnija je opcija posudba, naročito ako Splićani uspiju u prijelaznom roku dovesti napadača.

Mislav Anđelković

Došao bez odštete iz Istre 1961 kao pojačanje za vezni red. To je i bio na početku sezone, odigrao važnu ulogu u zamislima Igora Tudora kada je mladoj momčadi donio potrebno iskustvo. U srpnju i kolovozu opravdao svoj dolazak i bio nezamjenjiv član prve postave. Situacija se potom za njega bitno promijenila, konkurencija u momčadi bila je sve jača pa je veznjak iz Mokošice sve češće sjedio na klupi. Mučile su ga i lakše ozljede pa nije mogao dati puni doprinos kao na početku sezone, a ukupni učinak mu se svodi na tri asistencije. Istisnuli su ga najprije Pašalić i Sušić, kasnije i Bradarić pa je od pojačanja postao zamjena. Pripreme koje slijede nova su mu prigoda za povratak u prvu momčad, Hajduku treba pravi Anđelković i sigurno će mu Tudor dati prigodu da se nametne.

Preuzeto sa Sportske.jutarnji.hr