Ponedjeljak, 06.01.2014.


Nema prodaje na Kantridi: 'Naučili smo reći 'ne' - Močinić, Kvržić, Vargić i ostali ostaju u Rijeci!'

Kada je prodaja u pitanju, ne treba ići dalje od Zagreba. Odnosno, Maksimira, jer je Zdravko Mamić apsolutni “kralj” nogometnog tržišta u Hrvatskoj. Tajna? Dovoljno puta reći “ne”, barem je tako jednom prilikom objavio. Kada je u pitanju Rijeka, sa zaradom od izvoza najvrjednijeg klupskog eksponata - a to su igrači - na Kantridi se baš i ne mogu pohvaliti, barem otkad je HNL-a.

Recimo, Anas i Ahmad Sharbini utrženi su za svega 2,3 milijuna eura, koliko je tadašnji predsjednik Hajduka Joško Svaguša platio za braću s Grobnika. S obzirom na predstave nešto sjevernije, cijena je bila - 'bagatela’. Manuel Pamić nakon jedne sjajne polusezone uputio se u Red Bull Salzburg za okruglih milijun eura, Alen Pamić u Standard za nešto manje, kao i Damir Kreilach u Union Berlin. Uglavnom, cifre od kojih baš i ne “boli glava”.

S obzirom na izgled, ali i potencijal te kvalitetu sadašnje momčadi, lako je moguće da se sruši rekord, postavi najskuplji transfer u klupskoj povijesti. Kandidati? Recimo, Zoran Kvržić, pa Ivan Vargić, Mate Maleš, Ivan Močinić, Marko Lešković...

Ali, ima jedna “kvaka” - Rijeka više nije primorana prodavati najbolje igrače, kao što je to bio slučaj kod prijašnjih transfera. Anasa se seljakalo po Europi, Kreilachov odlazak najavljivao se kao spasonosan za klub, čak se i za Radomira Đalovića dobilo “ogromnih” 600.000 eura koje su u ono vrijeme, prezentirane kao - suho zlato.

Ne, Rijeka sada može graditi i stvarati, usprkos ponudama inozemnih klubova. Ako uzmemo u obzir “kostur” momčadi, u pitanju su sve igrači kojima ugovori ne istječu na ljeto. Ni Kvržiću, ni Vargiću, ni Močiniću, ni Kramariću, ni Leškoviću, ni Tomečaku! Dakle, prodaja dolazi u obzir samo u slučaju nemoralne ponude. Ali, ona mora biti prava, ne kao prijašnjih sezona “polovično nemoralna”! Rijeka sada može reći “ne”, a nitko neće licitirati ispod cijene, kao što je to slučaj s Hajdukom koji bi rado prodao štogod može.

Leon Benko, naprimjer, ključni je čovjek i ove jeseni, Varaždinac ima ugovor do ljeta, uz opciju produženja na još jednu godinu. Baš mu se i ne ide s Kvarnera, pogotovo ne u Japan ili Koreju, a ponuda koja bi zadovoljila obje strane (igrač i klub) još nije stigla. U obzir, ipak, treba uzeti i broj godina koji nije na njegovoj strani (kada je transfer u pitanju!), ali i činjenicu da bi Benko mogao završiti u avionu za Brazil. Tek se onda očekuju pravi upiti za Leona...

Ugovori, recimo, istječu Luki Mariću, Danijelu Cesarcu (posudba do ljeta?) i Goranu Mujanoviću. Branič koji je oličenje profesionalnosti je u izlogu, već je odbijen moldavski Šerif, iako su uz njega tu još četiri stopera, a Mujke ove sezone valjda još samo nije obukao - rukavice.

Dakle, prodaje na ljeto teško da će biti, Rijeka ide na duge staze. Uvijek se može dogoditi odlazak jednog ili dvojice, no, u tom slučaju se nalazi adekvatna zamjena ako je već nema u kadru. Uostalom, Močinića i Leškovića sigurno se već moglo “utopiti”, jer su najzanimljiviji tržištu. Mladi, a kvalitetni... Ali, na Kantridi su naučili reći “ne”. I čekati...

Preuzeto sa sportske.jutarnji.hr