Četvrtak, 09.01.2014.


Gdje Kek može tražiti pomake? U igri na Kantridi i formi pojedinaca

Kek očekuje pomake na proljeće tako što će izvući puno više od nekih igrača koji su jesenas ostali dužni silom prilika ili juslijed loše forme. Damir Zlomislić, Vedran Jugović i Marko Lešković odigrali bi većinu dosadašnjih dvoboja da ih nisu sputale teške ozljede.

Trener Matjaž Kek izrekao je prvoga dana priprema jednu znakovitu rečenicu: »Bio bih zadovoljan kada bi na pripremama mogao odraditi 30 posto više nego ljetos!« Budući da su pripreme uoči ove sezone trajale svega četiri tjedna, a ove su kraće za četiri dana, pravo je pitanje na što je Kek konkretno ciljao. Trener »bijelih« znao je reći ove jeseni u neformalnim kontaktima da je ova momčad na dobrom putu, ali da je pred njoj još dosta »vožnje« prije nego što dostigne onu razinu na koju je mariborski stručnjak želi dovesti.

U tom smislu svake iduće pripreme prilika su da se neke stvari dotjeraju ili jednostavno prerastu u automatizam, odnosno da se traže poboljšanja kako u igri momčadi tako i pojedinaca. Vjerojatno je na to Kek mislio jer prostora za napredak ima. Naravno, neki problemi će se morati rješavati i kroz dopunsku selekciju igrača, odnosno dovođenje pojačanja. Tu se prvenstveno misli na lijevoga beka, a na Kantridi potiho rade i na dovođenju jednog plemenitog veznog igrača. Taj fini veznjak trebao bi donijeti jednu dimenziju više u igri »Rijeke«, ono što je pokušavao Mehmed Alispahić, ali nije uspijevao u kontinutetu. Vezni igrač koji je u stanju zabiti pet, šest golova i namjestiti isto toliko golova sasvim sigurno bi predstavljao značajan iskorak za ovu momčad.

Duža klupa

O lijevom beku je već puno toga napisano. Mateo Bertoša je vrlo korektno odradio prošlu polusezonu, posebno u defanzivnom dijelu, no nedostaje mu malo više probojnosti što posebno dolazi do izražaja kada »Rijeka« mora sa što više igrača ulaziti u završnicu ne bi li probila »bunker(e)« na Kantridi.

Osim kroz dovođenje pojačanja, Kek očekuje ostvariti pomake na proljeće i tako što će izvući puno više od nekih igrača koji su jesenas ostali dužni silom prilika ili jednostavno uslijed loše forme. Damir Zlomislić, Vedran Jugović i Marko Lešković odigrali bi većinu proljetnih dvoboja da ih nisu sputale teške ozljede koje su donijele višetjednu ili čak višemjesečnu pauzu. Anas Sharbini i Ivan Krstanović su igrači koji su najmanje pružili s obzirom na svoj rejting i očekivanja.

Brojne ozljede i loša forma pojedinaca osjetno su jesenas skratili riječku klupu pa je u nekim utakmicama izostala prava reakcija momčad nakon što bi Kek posegno za promjenama. Posebno je to dolazilo do izražaja u onim periodima sezone kada bi se u kratko vrijeme nagomilalo puno utakmica, a u onih najstandardnijih igrača se pojavilo malo zamora ili jednostavno zasićenja. Nerijetko ih nije imao tko zamijeniti, a upravo to se željelo spriječiti dovođenjem većega broja kvalitetnih igrača kada je prošloga ljeta postalo jasno da će »Rijeka« igrati skupine Europske lige.

Mentalitet

Osim na pojedinačnom, ove pripreme morale bi donijeti pomake i na kolektivnom planu. Kek je u nepunih godinu dana na riječkoj klupi izgubio tek osam od 45 utakmica (22 pobjede) što je jasan pokazatelj da je u relativno kratko vrijeme uspio ostvariti osnovne preduvjete uspjeha – sigurnost u igri. »Rijeka« pod Kekom teško gubi, ali ponekad teško pobjeđuje. Brojni remiji (15) pokazuju da još uvijek nešto nedostaje, a podatak da su »bijeli« ostvarili tek neznatno bolji učinak pred svojim navijačima (43 od 81 boda) nego na strani jasno naslućuje da najveće pomake treba tražiti u igri kod kuće. Jesenas je upravo u domaćim susretima »bačeno niz vjetar« 12 bodova.

Istina, »Rijeka« je u većini tih domaćih ogleda bila bolja momčad, pritom puno promašivala, a primala golove uslijed grubih individualnih pogreška, no sve to ne umanjuje dojam da se upravo na poboljšanjima u igri kod kuće može tražiti prilika za bolji bodovni učinak u nastavku sezone. Osim na planu igre očekuju se i stanoviti pomaci u »duševnom stanju« ekipe. Kek se neće složiti s konstatacijom da ovoj momčadi nedostaje pobjedničkog mentaliteta.

Možda je to malo pregruba formulacija, ali činjenica je da puno puta prošle jeseni unatoč silnom trudu na kraju ipak ostala bez punoga plijena. Dovoljno se sjetiti utakmica na Poljudu ili recimo protiv »Istre 1961« na Kantridi. To su bile utakmice koja momčad koja u perspektivi puca na sam vrh, a s obzirom na razvoj situacije na terenu, jednostavno morala dobiti. Podvuče li se crta Kek i suradnici, pa i igrači, pred sobom imaju dosta izazova, a vremena je malo. Manje od mjesec dana ostalo je do prve utakmice četvrtfinala Kupa Hrvatske protiv »Osijeka« na Kantridi i prvoga pravog testa učinjenog tijekom priprema.

Tko mora više na proljeće

Anas Sharbini

Iako je prvi klupski asistent i sam je svjestan da po svojem povratku na Kantridi nije pravi. Jednogodišnje izbivanje iz »ozbiljnog nogometa« ostavilo je traga. Anas se nije uspio ustaliti u ekipi, najčešće je igrao po sat vremena. Nakon što prođe druge uzastopne pripreme očekuje se da će početi pružati partije na tragu svojih najboljih izdanja.

Ivan Krstanović

Nekadašnji prvi topnik lige zabio je tek jedan pogodak u dresu »Rijeke«. Stigao je kao igrač koji bi trebao rasteretiti Leona Benka u golgeterskom smislu, no na kraju je svoje mjesto drugoga napadača bio prisiljen prepustiti devet godina mlađem Andreju Kramariću. Budući da nije doveden da bi u većem dijelu sezone sjedio na klupi, mnogi s pravom očekuju njegova bolja izdanja na proljeće. Jesen je bila za brzi zaborav.

Vedran Jugović

Motoričan veznjak, koji je po Kekovu dolasku postao manje-više standardni igrač, prošlu polusezonu pamtit će ozljedama. U Žilini je zaradio istegnuće tetive palca i dugotrajnu stanku nakon koje se vratio i opet ozlijedio. U Sevilli je dobio »kramponom« u lice, te je najveći pehist u momčadi bio prisiljen na novu stanku. Zdravi i spremni »Jugo« je za ovu momčad – pojačanje.

Marko Lešković

Iako je Luka Marić u paru s Darijom Kneževićem odigrao vrlo dobru jesen nedostajao je doprinos – Marka Leškovića. Stigao je na Kantridu kao zadnji vezni, ali Kek je u njemu prepoznato stopera i vjerojatno povukao ključan potez za karijeru mladoga igrača koji se od ozljede stopala oporavio tek istekom prošle godine. Sada je napokon zdrav, počeo je normalno pripreme i mnogima u klubu navukao osmjehe jer upravo Lešković je na početku sezone bio igrač za kojega su se skauti najviše raspitivali. Ne bez razloga.

Damir Zlomislić

Stres fraktura odvojila ga je od travnjaka u trenucima kada je svojim igrama počeo osvajati srca navijača i demantirati sve one skeptike koje u bivšem veznjaku »Širokog Brijega« nisu vidjeli potencijal za »Rijeku«. Pokazao je u nekim partijama da je potencijal za puno veće stvari, ali kada ozdravi i kada se spremi. Budući da je sada zdrav predstoji se samo još kvalitetno spremiti. Trebat će i malo strpljenja jer (pred)dugo je bez utakmica.

Preuzeto sa novilist.hr