Nedjelja, 25.08.2013.


Sedam najiritantnijih pogrešnih tumačenja pravila nogometne igre

S povećanjem broja televizijskih prijenosa nogometnih utakmica neminovno je porastao i broj televizijskih komentatora koji prate te utakmice. Kako kvantiteta u ovom slučaju nikako ne znači i kvalitetu, događa se da odrastaju cijele nove generacije ljubitelja nogometa koje imaju iskrivljen pogled na pojedina nogometna pravila.

Naime, većina onih koji prate nogomet osnovna nogometna pravila uče upravo od televizijskih komentatora, koji nerijetko imaju neko svoje viđenje u osnovi jednostavnih nogometnih pravila, a u taj su se trend uključili i pojedini sudački eksperti, pa su u njihovoj kooperaciji stvorene potpuno imaginarne konstrukcije, poput 'ruke u (ne)prirodnom položaju', 'zadnjeg igrača obrane' itd.

Upravo ovim se pozabavio nogometni kolumnist Michael Graham, koji je izvukao sedam najčešćih i najiritantnijih pogrešnih zaključaka kojima se često služe televizijski komentatori ili sudački 'eksperti'.

1. "Definitivno je postojao kontakt..."

Iz nekog razloga, gotovo svaki komentator na planeti je uvjeren kako je u nogometu kontakt jednako prekršaj. Nogomet je, i uvijek će biti, kontaktni sport. Igračima je dozvoljeno u granicama normale gurati se tijelom i na taj se način boriti za položaj. Drugog igrača možete dodirnuti i bez da ga faulirate ili sapletete.

2. "Imao je puno pravo pasti u toj situaciji..."

Ovo nas dovodi do moderne ideje kako se nogometaši imaju pravo 'baciti' na tlo u svakoj situaciji kad to znači da bi mogli dobiti slobodan udarac ili penal. To viđamo iz tjedna u tjedan. Napadač gurne loptu pokraj braniča, ovaj ga dok trči za njom lagano dodirne, a on odjednom u potpunosti izgubi kontrolu nad nogama i završi na podu s pogledom uperenim prema sucu. Ne, to nije gluma. Imao je pravo pasti. Navodno.

Zovite me tradicionalistom ako želite, ali imate pravo pasti kada, i samo kada ste odgurnuti ili sapleteni od protivnika takvom snagom da se ne možete zadržati na nogama.

3. "Prekršaj je započeo izvan šesnaesterca..."

Dok smo još na temi penala, ovog je još jedan klasik. Komentatorski trust mozgova će vas uvjeriti kako ne može biti jedanaesterac u slučaju kad je potencijalni prekršaj 'započeo' izvan kaznenog prostora, bez obzira što je završio u njemu.

Naravno da može. Pojam 'mjesta gdje su se igrači prvi put dotaknuli' možemo dodati na popis potpuno irelevantnih stvari kod donošenja odluke o jedanaestercu odmah iza 'potcijenjenih polinezijskih kolača od sira'. Napadač se mogao oduprijeti prekršaju protivnika izvan šesnaesterca prije nego što je u njemu srušen. Sudac je tada mogao pustiti prednost, smatravši da igrač i dalje ima kontrolu nad loptom. Sve što je na kraju važno jeste gdje se konačno prekršaj dogodio, a ne ono što je bilo prije toga.

4. 'Ruka mu je bila u neprirodnom položaju..."

Ovo je rečenica koju često čujemo i na domaćim televizijama, i to od ljudi koji sebe vole nazivati sudačkim ekspertima, ne samo od komentatora. Činjenica da u službenim pravilima nogometne igre eksplicitno stoji kako položaj ruke nema nikakav utjecaj na donošenje odluke o tome je li kod doticaja lopte i spomenute ruke počinjen prekršaj nije im važna.

Ono što je važno su kretnja ruke prema lopti i to je li igrač imao dovoljno vremena skloniti ruku s puta lopti i je li loptu uopće vidio.

5. "Bio je zadnji igrač, mora ići van!"

Još jedan briljantni izum, koji se možda malo rjeđe pojavljuje otkako je Pierluigi Colina jasno i javno objasnio besmislenost njegovog postojanja, ali i dalje se s vremena na vrijeme može čuti u eteru. Jedino što je važno prilikom donošenja odluke o vrsti kazne nakon što igrač napravi prekršaj na protivniku, uz naravno težinu samog prekršaja, jeste to da li je protivnik bio u situaciji postići gol ili nije. Je li i koliko je igrača bilo bliže gol-aut liniji od njega, potpuno je nevažno.

6. "Ne može biti zaleđe, lopta se odbila od braniča prije nego što je došla do napadača..."

Pravilo o zaleđu možda nije savršeno dobro definirano, ali s godinama praćenja nogometa ovo je nešto što bi i nogometni laik trebao znati, a pogotovo netko tko zarađuje za život komentirajući nogometne utakmice. Takve smo situacije svi već vidjeli - igrač puca prema golu, lopta se od protivničkog igrača odbije do njegovog, koji je u trenutku upućivanja udarca bio dalje od gol-linije samo od protivničkog vratara, ovaj postigne gol, a sudac ga poništi. S pravom - iako se mora priznati da takva situacija nije eksplicitno definirana u pravilima, a prema nekim najavama uskoro bi trebala biti.

7. "Napadač nema pravo stajati ispred vratara i blokirati mu put"

Pa, zapravo, ima. Često prilikom izvođenja kornera vidimo i po nekoliko igrača koji stoje ispred vratara i onemogućuju mu istrčavanje. To je možda iritantno, ali je savršeno u skladu s pravilima, u kojima zasigurno ne stoji također 'slavna' rečenica 'vratar je potpuni gospodar vlastitog peterca'. Jedina svrha 'peterca' je ograničiti prostor iz kojeg se lopta vraća u igru nakon što je izašla van terena preko gol-aut linije.

Da citiramo pravila nogometne igre: Svaki igrač ima pravo stajati na bilo kojoj poziciji na terenu. Biti na putu protivniku nije isto što i kretati se prema pravcu kretanja protivnika.

Drugim riječima, namjerno postaviti prepreku vrataru na pravcu kojim očekujete da će se on kretati je sasvim legalno, ono što ne smijete jeste doći na taj pravac nakon što je on već krenuo u istrčavanje.

Preuzeto sa euronogomet.com