Nedjelja, 14.07.2013.


Slaven Bilić: 'Osjećam se kao trener Hajduka, problemi svuda, a navijači žele naslov'

Slavenu Biliću (44) dogodilo se ono što je potajno priželjkivao: da nakon neuspješne epizode u moskovskom Lokomotivu što prije pronađe novi, po mogućnosti veći klub i nastavi se svakodnevno baviti trenerskim poslom na visokoj razini.

I sudbina je htjela da taj veći klub i po trofejima te, što je još važnije, navijačkoj vojsci koja ga prati bude Bešiktaš, koji ga je želio i prije Lokomotiva, još nakon istanbulskih 3-0 u jesen 2011. No, trebalo je pričekati predsjedničke izbore na proljeće na kojima je glasovima članova po španjolskom modelu pobijedio sadašnji čelnik Fikret Orman, građevinac, gotovo vršnjak (1967.) našeg bivšeg izbornika. I tada su Rusi bili brži, ali i izdašniji. Bilić je uspio ispregovarati svoj sedmeročlani stožer, valjda je samo Hiddink od stranih trenera u Rusiji imao veći...

Sjajni Edin Terzić

- Ono je bila, neću reći neponovljiva, ali teško izvediva priča ponovno u Bešiktašu. Tamo sam zvao sve svoje najbliže suradnike iz reprezentacije, a ovdje sam mogao pozvati trojicu, što također nije malo - objašnjava Bešiktašov “teknik direktörümüz” ili tehnički direktor kako Turci službeno zovu trenere, Slaven Bilić.

- Trebali su mi Nikola Jurčević i Miljenko Rak, a treći je Edin Terzić, naš 30-godišnji čovjek iz Njemačke, koji je radio taj posao za Borussiju Dortmund. S njim sam surađivao i za Euro 2012. Trebao mi je čovjek koji je analitičar, skaut i trener u jednom, a on to jest. Strašan frajer - predstavio je Bilić u Hrvatskoj nepoznatog stručnjaka iz dortmundskog kadra.

- Moj odnos s Aljošom neće se zbog toga promijeniti. Ima pravo na samostalnu karijeru i sve kvalitete za to, ta tražili su ga grčki klubovi još dok smo bili u reprezentaciji. Isto kao što sam ostao dobar s Prosinečkim nakon njegova odlaska iz stožera, iako se zbog obujma posla nismo često čuli, tako ćemo ostati dobri i sada kad postajemo izravni konkurenti.

Već smo on, Cipra, Jura i ja počeli interno podbadanje, ta sportaši smo, ne volimo gubiti ni u čemu. Zapravo je jedino iznenađenje u stožeru Španjolac José Sambade Carreira (45).

Predsjednik je vršnjak

- Bešiktaš je klub koji radi ozbiljno, frajeri su ga pratili nekoliko mjeseci, njega i još jednoga, i odlučili se za Joséa. Naši golmani oduševljeni su s njim, no nakon prodaje McGregora dovest ćemo još jednog vratara, Turčina.

Bilić nije htio o imenima, no turski mediji za vratara spominju Tolgu, za vezni red Plašila, za krilo Varelu, a za napad Adebayora:

- Može biti da će doći, ali i ne mora...

Čuli smo i od Prosinečkog, njegov Kayserispor ima neograničen proračun, za razliku od Bešiktaša.

- Istina je da ne plivamo u lovi, novi predsjednik je tek riješio dugove starog, sad gradi i novi stadion na mjestu starog, no to ne mijenja klupske ciljeve. Osjećam se baš kao da sam u Hajduku: briga navijače za objektivne probleme, uvijek je cilj osvojiti prvenstvo. I to mi paše!

Osim trenera, Crni orlovi imaju i novog sportskog direktora, Öndera Özena (43), također Slavenova vršnjaka.

- S njim se dogovaram o transferima. Hoću li dovesti Hrvata? Igrač je igrač, neovisno o tome odakle je, no teško će se ponoviti Ćorluka i Krešić. Za razliku od Moskve, ovdje imam više vremena slagati momčad, i to upravo radim. U Lokomotiv sam osobno doveo samo Ćorluku i N’Doyea, htio sam zimus i Manuela Fernandesa, ali bio je preskup. Savršen je vezni igrač, koji u kreaciji ima takva rješenja da je svaki trener s njim u dvojbi hoće li ga privući bliže vratima, kao i s našim Modrićem. Zato sam pri dogovaranju ovog posla inzistirao da Fernandes mora ostati.

Bez domaćeg stadiona

Kao glavne razlike u odnosu na Lokomotiv Bilić ističe jezik i mentalitet:

- Jezik je iznimno važan, mislio sam da će mi opet biti problem, ali problema nema. Nije mi kao da govorim hrvatski, ali mi je bliže hrvatskoj, nego ruskoj situaciji. Možda za dvojicu, trojicu mladih igrača trebam prevoditelja, a svi stranci i većina Turaka govore engleski, što me iznenadilo. Imamo i Turaka rođenih u Njemačkoj s kojima govorim njemački, tako da jezične barijere nema, što je fenomenalno. Drugačiji je i mentalitet u odnosu na Ruse, ovaj turski mi je puno bliži. Bešiktaš ima 15 milijuna navijača, i prije sam pratio kako Turci navijaju, a naši su jedni od najrespektabilnijih u Europi.

Bilić se u Lokomotivu žalio na to što nema pravog pritiska navijača, osim onoga dirigiranog od bivšeg dugogodišnjeg trenera Sjomina protiv predsjednice Olge Smorodskaje.

- Tog pritiska izvana, od medija i navijača, u Rusiji nema, barem ne u Moskvi. A treneru treba takva pomoć, da igrač zna ako ne da sve od sebe, neće moći izaći na ulicu. Jasno, pritisak mora biti u pozitivnom smjeru za interese kluba.

Lošija stvar u odnosu na Lokomotiv jest to što će Bešiktaš cijelu sljedeću sezonu kao domaćin igrati na neutralnom terenu.

- Otpale su mogućnosti domaćinstva na stadionima Galatasaraya i Fenerbahçea, no dobra bi bila Kasimpasa. Olimpijski stadion je ipak prevelik, ima i atletsku stazu, predaleko bi mi bila publika, prevelik je da se i napuni...

Ograničenje za strance

U Lokomotivu je Bilić imao problema s kvotom od sedam stranaca na terenu, i to ponajviše jer su mu čak petorica od desetorice bili vratari i braniči. U Turskoj je upravo potvrđena kvota deset, šest na terenu, a četiri na tribini, umjesto dva na klupi, a dva izvan zapisnika kao dosad.

- To ne odgovara velikim i bogatijim klubovima. Smatram da bi desetorica Turaka u zapisniku bila sasvim dosta, osam stranaca je idealno. Trenutačno imamo sedmoricu, a dovest ćemo još dvojicu, trojicu igrača, no neće svi biti stranci. Znat će se za nekoliko dana...

Bilić je prvu utakmicu odigrao u petak protiv St. Paulija u Hamburgu i izgubio 0-1, a nakon povratka u Istanbul i trodnevnog odmora preselit će se u Austriju (Lienz) te odigrati tri jake provjere: s QPR-om, Schalkeom 04 i odnedavno Lovrenovim Southamptonom.

- Nadam se da ću do 17. srpnja imati cijelu momčad na raspolaganju, uključujući i pojačanja, a nekoliko mladih igrača koji su sada s nama, otpast će. Za razliku od Lokomotiva, imat ću vremena upoznati ekipu i više utjecati na nju. U novoj i za mene ipak nepoznatoj ligi uvijek može biti zamki, ali ne osjećam strah, samo izazov - poručio je Bilić.

Preuzeto sa sportske.jutarnji.hr