Četvrtak, 13.06.2013.


Fio mu oca uputio pekaru da mu tako riješi odštetu Osijeku

Priča s Hajdukovim igračkim promašajima, odnosno propustima, seže daleko u prošlost. Znalo se tu i tamo dogoditi da poneki dobar momčić iz susjedstva zaobiđe Poljud i završi u nekom sjevernijem klubu. No, u novije vrijeme takve su pogreške gotovo pravilo. Na ovaj ili onaj način čelnici Hajduka kao da su tražili putove kojima će klub lišiti igrača velikog potencijala.

Priče o Oliću i Modriću već su legenda

Priča o Ivici Oliću je, recimo, puno puta ispričana, više ili manje romantizirana, no utemeljena. Slavonska lola mogao je možda biti i splitska legenda. A tu je i odnos Luke Modrića i Marija Grgurovića koji je, kako se znalo pisati, u svoje vrijeme bio fizički ispred Luke pa se Hajduk odlučio njega zadržati. Grgurović protiv (i sa u Realu) Ronalda danas može igrati samo na Playstationu.

Na žalost navijača, a i bankovnog računa ‘bijelih’ takve se pogreške događaju stalno. Najnoviji je primjer Hrvoje Milić, stasiti lijevi bočni igrač Istre 1961. U tom je mladiću Igor Štimac nešto vidio. Dovoljno da nakon njegovih punih 90 minuta protiv Portugala kaže kako Milić već sada ima mjesto u momčadi ispred Ivana Strinića. Na kojeg Štimac stalno puše, uz konstataciju kako, nažalost, nemamo boljeg od njega.

Možda je sada Milić taj? U Hajduka je doveden u juniore dok je imao 17 godina (danas su mu 24), otvorilo se mjesto na lijevoj strani, a Milićev je otac u kontaktu s Računicom i potom Španjićem maloga doveo na probu.

Špaco kazao ‘da’, problem bio u 60 tisuća eura

Našlo se na ‘audiciji’ sedam igrača, na kraju je Milić prošao. Šef ‘izborne komisije’ bio je tada Stanko Poklepović. Da, Špaco je dao zeleno svjetlo, i Milić je trebao potom potpisati ugovor s Hajdukom. Ipak, preostala je jedna ‘sitnica’, nekih 60.000 eura na ime odštete trebalo je uplatiti na račun Osijeka.

Kako nam kažu dobro upućeni izvori tada je Fredi Fiorentini Milićevome ocu savjetovao da se sami izvuku iz ‘ralja’ Osijeka, a potom i savjetovao da se za pomoć u prikupljanju spomenute svote obrate izvjesnom osječkom pekaru!

Naravno, ta priča nije prošla, Hajduk se nije isprsio i Milić je otišao u švedski Djurgarden iz kojega je još jednom kratko stigao na posudbu u Hajduk da bi na kraju završio u Istri. Protekle zime Hajduk je, sada na čelu s predsjednikom uprave Marinom Brbićem, opet slao probne balone Miliću, ali ovog puta igrač nije više bio zainteresiran.

Mamac nije zagrizao

Nije prihvatio niti ponudu Zdravka Mamića čiji su emisari, bruji se u kuloarima, za potpis za Dinamo jamčili i mjesto u reprezentaciji! Pa se Štimcu digla kosa na glavi i za inat još prije u vatru gurnuo ovog obrambenog igrača. Danas Milić cilja inozemstvo, postoje neke naznake da bi mogao pronaći angažman u Ukrajini, spominje se i Italija...

Jedno je, praktički, sigurno. Hajduk na njemu neće profitirati, ni financijski, a ni igrački. Robert Jarni je Miliću jednom rekao da ako ne postane veliki igrač, najbolje da se objesi. Figurativno, naravno. Što će sutra biti s Milićem i kakvu će karijeru napraviti, čak je manje bitno. Danas je reprezentativac, a tko je to iz aktualnog Hajduka igrao u Ženevi?

Brbiću nije baš lako

Kako će se Marin Brbić, koji se još uči predsjedničkom poslu, snaći s takvim situacijama? Sličnih problema već ima.

Događa mu se ‘slučaj Andrijašević’. Perspektivni veznjak po mnogima je reprezentativni kalibar, ali na Poljudu još nisu našli zajednički jezik o produženju ugovora.

Ne tako davno nisu ‘bijeli’ imali snage niti ući u ravnopravnu borbu za Roguljića koji je iz Adriatica pod paskom Franka Bogdana otišao izravno u austrijski Red Bull. Slično se, uz pravne začkoljice, događalo ranije s Markom Livajom, koji, sredi li glavu, isto može konkurirati za reprezentativni dres. Nisu u Hajduku znali na pravi način iskoristiti ni Ivana Perišića, ‘bijelima’ je svojedobno bio i posredno nuđen Mateo Kovačić...

Kad sve zbrojimo, veliki su to propusti. Milijunski. Hajduk nije dovoljno bogat da sebi priušti toliko propusta. Kako će se Šveđanin Jens T. Andersson snaći na tome polju, pokazat će vrijeme.

No, Andersson je sportski direktor, a i u ranijim slučajevima često nije bilo pitanje stručne procjene, već raznih uplitanja sa strane te financijskih vaganja. Hoće li se Anderssona slušati, ili...

Preuzeto sa slobodnadalmacija.hr