Subota, 18.01.2014.


Englesko vrijeme i Brazuca za dobrodošlicu Rijeki

Iako Andalužani ponosno ističu kako žive u kraju s čak 320 sunčanih dana u godini Riječane je po slijetanju u Malagu dočekalo – englesko vrijeme. Red kiše pa red oblaka pa red sunca koje se pokušavalo probiti kroz oblake.

»Rijeka« se vratila Španjolskoj. Treći put u posljednjih nekoliko mjeseci »bijeli« su sletjeli na Pirinejski poluotok. Posljednja dva dolaska imala su potpuno drugačiji cilj, »bijeli« su igrali svoju prvu i posljednju utakmicu skupine I Europske lige u Gumiaraesu i Sevilli. Željeli su se prvo dobro predstaviti, a onda dostojanstveno oprostiti od natjecanja u kojem su prvi put u povijesti sudjelovali.

Jučerašnji dolazak u Benavahis, planinski gradić smješten petnaestak kilometara sjeverozapadno od Marbele, nosi sobom potpuno drugačiju zadaću. Desetodnevni boravak na obroncima La Serranie de Ronda trebao bi poslužiti treneru Matjažu Keku i njegovim suradnicima da »ispeglaju« formu za proljetni dio sezone. Nedaleko od Coste del Sol (15 kilometara) stručni stožer »bijelih« namjerava odraditi glavninu posla uoči nastavka sezone koja sobom nosi utrku na dva fronta (Kup i prvenstvo), sa primarnom zadaćom da se iznova izbore europski izazovi, a sekundarnom da se pokuša uplesti u borbu za jedan trofej. Ako je suditi po posljednjim zimskim pripremama Riječana u Andaluziji (s trenerom Draganom Skočićem u siječnju 2006. godine) bijelima se smiješi uspješno proljeće.

»Bijeli« su tada obranili naslov osvajača Kupa Hrvatske i završili prvenstvo na drugom mjestu iza »Dinama«. Tada su se Riječani pripremali u Frontieri de la Chiclana, golferskom raju na obali Atlantika. Ovoga puta smjestili su se znatno istočnije i ne u hotelu na pješčanom žalu kojega oplahuje Sredozemno more. Do Benahavisa vodi zavojita planinska cestica, kao primjerice ona kojom se stiže do Veprinca s opatijske strane...

Rade Ljepojević

Točno 22 sata trajalo je putovanje Riječana od Kantride do Gran hotela Benahavis sa šestosatnim spavanjem u Milanu, u hotelu kraj zračne luke Malpensa. Sedam sati vožnje autobusom s Kantride do Milana pa noćenje i onda otprilike dva i pol sata leta na relaciji Malpensa – zračna luka u Malagi. Sat vremena trajala je još vožnja autobusom od zračne luke do Benahavisa. Mnogim igračima je putovanje teško palo. Ali, u hotelu je riječku ekspediciju dočekao netko kome je sve ovo zajedno sigurno puno teže palo. Tim menadžer Rade Ljepojević krenuo je s klupskim kombijem dupke punim sportskim rekvizitima na dvije i pol tisuće kilometara dugi put u srijedu rano ujutro. Stigao je u hotel u četvrtak u 22 sata. Na putu je proveo 37 sati, a za volanom čak 25 sati! Čeka ga, naravno, ista priča i po povratku.

Iako Andalužani ponosno ističu kako žive u kraju s čak 320 sunčanih dana u godini Riječane je po slijetanju u Malagu dočekalo – englesko vrijeme. Red kiše pa red oblaka pa red sunca koje se pokušavalo probiti kroz oblake. Uglavnom neuspješno. Temperatura relativno ugodna, desetak stupnjeva. Za trening – odgovarajuće. Trener Matjaž Kek je odmah po dolasku u hotel poslao svoje »trupe« na ručak pa na odmor, a onda u 16.45 sati zakazao prvi trening na travnjaku smještenom tik uz hotel. Dok su igrači odmarali, stručni stožer je obavio inspekciju terena i djelovao zadovoljan viđenim. Nedavno je na igralište položena nova trava, gusta i zelena gotovo kao na jednom od brojnih brojnih golf igrališta, koja se protežu u zaleđu Coste del Sol.

Kekovi savjeti

– Osjetite loptu, vanjska, unutarnja... Igrajte se – savjetovao je trener Matjaž Kek svoje igrače u prvom dijelu prvoga treninga za boravka u Španjolskoj. Dva su razloga. Prvi, što je iza igrača puno vremena provedenih u »skvrčenom položaju«, a drugi što su »bijeli« prvi put trenirali s Brazucom, loptom koja je proizvedena za predstojeći Mundijal. Ubrzo je počela jačati kiša pa je Brazuca počela brzo kliziti igralištem, bilo je i nekih nekontroliranih izleta.

– To je sve zbog aviona – našalio se u nekoliko navrata kapetan Dario Knežević.

U drugom poluvremenu treninga koji je trajao sat i 45 minuta Kek je ponavljao gradivo, linije kretanja u rasporedu 4-4-2, odnosno 4-2-3-1. Povremeno je ispravljao igrače, Brazilca Moisesa savjetovao na engleskom ili na »mote«. Prevoditelj Hreljan Robert Šegulja ne može na travnjak, stoji blizu aut linije i hvali svojega učenika kao vrijednog, marljivog i karakternog. U prijevodu Mosies će brzo naučiti neke osnovne hrvatskog i tako olakšati posao svima ili će Šegulja pojesti svoju diplomu portugalskog jezika koju je dobio od supruge – Brazilke.

Mokri i umorni »bijeli« su se zaputili u hotel nakon nešto manje od dva sata vježbanja na dobrom travnjaku na kojem se nisu vidjeli ožiljci nakon treninga po kiši. S tim dijelom igrači i stručni stožer mogu biti zadovoljni. Sa smještajem igrači nisu najzadovoljniji, žale se na komoditet u sobama i spori – internet. Ovo prvo je teško promijeniti, a ovo drugo je riješeno po hitnom postupku uvođenjem dodatnih kanala za sve one koji imaju »Rijekinu« lozinku.

Nogometni susjedi

»Bijeli« nisu sami u hotelu, privremeno im društvo prave prvotimci albanskog prvoligaša »Lacija«. Privremeno, jer su bili nezadovoljni smještajem u svojem hotelu pa su se na dva dana preselili u Benahavis kako bi trenirali na igralištima Marbella football centra. Travnjak kraj hotela je samo riječki. Kada već nemaju kući na raspolaganju pomoćno igralište s prirodnom travom onda neka barem u tome uživaju u ovih desetak dana.

Prijateljske utakmice

Rijeka – Videoton (19. siječnja)
Rijeka – Grasshoper (22. siječnja)
Rijeka – Dinamo Kijev (26. siječnja)

Preuzeto sa novilist.hr