[an error occurred while processing this directive]
Nenad Bjelica: Meni je Osijek - suđen!

Cijeli tjedan Nenad Bjelica proveo je s obitelji, suprugom Senkom i sinovima Lukom i Luanom, u rodnom Osijeku. Jedan od najboljih, u navijačkoj skupini Kohorta svakako najpopularniji osječki nogometaš, susreo se s brojnim prijateljima i poznanicima, napose razgovarajući s kumom Damirom Kurtovićem, njegovim “čovjekom od povjerenja”, koji odrađuje velik dio prvih Nenadovih biznismenskih iskoraka u građevinskom poduzetništvu.

- Izgradili smo već u mom Osijeku stotinjak stanova, a kum Kurto, u tom pogledu, igra najznačajniju ulogu. Bez takve osobe poslovi “na daljinu” ne bi bili mogući...

NOGOMET U GENIMA


O Bjelici se, manje-više, u Osijeku, ali i cijeloj Hrvatskoj, posebice kad je riječ o sportskom dijelu javnosti, zapravo zna gotovo sve. Ponikao u Školi nogometa osječkog prvoligaša u Gradskom vrtu, naslijedivši u genima nogometaške sposobnosti, na žalost sada pokojnog, oca Bože (osim belomanastirske Šparte, igrao i u osječkom klubu, nap.a.), Nenad je još kao klinac skrenuo pozornost na svoju darovitost, kao sjajni playmaker posuđen je na “kaljenje” Metalcu OLT, da bi do listopada 1992. igrao za seniorski sastav matičnog kluba. Jedan je od junačina, koje su ponosno branile boje osječkog kluba u prvom državnom prvenstvu Hrvatske. Ostvarivši za to vrijeme sjajan transfer, Bjelica je potom postao članom španjolskog prvoligaša Albacetea, da bi zatim oblačio dres Betisa iz Seville i Las Palmasa, a početkom 2000. godine vratio se u Osijek.

- Za mene je to bio i ostao najveći uspjeh karijere, jesen 2000. se jednostavno ne zaboravlja, odgovorit će nam, na upit o svom igračkom “naj, naj”, za ugodna razgovora u Waldingeru. - Imali smo odličnu momčad, trenera i logistiku, a navijačka potpora nas je nosila iz pobjede u pobjedu (Broendby, Rapid), da bismo nesretno ispali u Pragu, od Slavije...

Poslije neizbrisivih tragova, koje je u tih godinu dana ostavio u povijesti matičnog kluba, iz Gradskog vrta se Bjelica otisnuo u Bundesligu, u Kaiserslautern, otkud se, nakon 64 nastupa, 2004. našao u austrijskom prvoligašu Admiri Wacker iz Beča, od ljeta '06 član je FC Kärntena iz Klagenfurta, u kojem još uvijek igra, s tim što je od prošle jeseni i - trener.

- Kad sam preuzeo trenerski posao, 15. rujna, imali smo samo bod iz osam utakmica i grcali na dnu drugoligaške tablice Austrije. Od tada, “uzeli” smo 11 bodova iz 12 nastupa, pa svakako moram biti zadovoljan. No, može i bolje...

NIŠTA BEZ MOTIVACIJE

Iako Bjelica rijetko priča o budućnosti, za ljeto predviđa “vješanje kopački o klin”. A onda?

- Profesionalno, sigurno, od ljeta više neću igrati. Bude li mi se htjelo, mogao bih nastupati tek amaterski, iz razonode, iako su mi i dosadašnje godine u Austriji, praktično, donijele više užitaka nego zarade. Treba, dakako, reći da i iz sadašnjih prihoda mogu, s obitelji, sasvim dobro živjeti, ali zarada više nije kao ona u Španjolskoj ili Njemačkoj. U svakom slučaju, ostat ću i dalje u nogometu, vidim se ponajprije kao trener, prije nego nekakav menadžer. Uostalom, dosta sam toga naučio od brojnih trenera, često i bilježio ono što se može (is)koristiti, pa mi je trenerski posao u budućnosti najprihvatljiviji.

Nenad je inače iznimno inteligentna osoba, prava je iznimka u profi-nogometu, mlad čovjek koji je do ostvarenja mladenačkih planova stigao radom i strpljenjem. Razgovor o toj temi, neizbježno, dotiče se tih, životnih premisa.

- Oduvijek sam htio postati nogometaš, a držim da se i u životu općenito ostvare žarke želje, dakako uz rad i strpljenje. Kao dječaku jedini mi je cilj bio - zaigrati za NK Osijek! Nisam, vjerujte, ni razmišljao da ću baš živjeti od nogometa, da ću u Europi zaraditi veliki novac. Silna mi je dječačka ljubav bila usmjerena samo prema nogometu i matičnom klubu, pa mislim da sam baš zbog takvog, pravilnog razmišljanja, ostvario to što sam postigao.

Današnja mladež, baš, nije sklona takvom razmišljanju, malo je onih koji su se spremni, za velike planove, odreći bilo čega?

- Na žalost, to je istina, odgovara Bjelica. - Rijetki su dečki koji razmišljaju svakodnevno što će učiniti na treningu tog dana, malo ih pristupa treninzima s potrebnom motivacijom, poslije i utakmicama. A bez toga, ne može se uspjeti.

IZNAD SVEGA - JESEN 2000.!


Bjelica je, doista, kao profinjeni razigravač momčadi, izrastao u igrača poželjnog i u najvećim europskim klubovima. Prošao je i nacionalna prvenstva “Lige petice”, u Španjolskoj i Njemačkoj, igrao i na EP-u. Ipak...

- Ne, ništa se ne može usporediti s onom čarobnom jeseni 2000. godine, poslije koje sam, uostalom, i proglašen najboljim hrvatskim nogometašem godine. To mi je apsolutno najveći uspjeh u karijeri, na što sam ponosan, jer sam tada odabran kao igrač iz uvjetno rečeno malog kluba, dakle ne iz Dinama ili Hajduka, odnosno iz velikih europskih klubova.

Gdje si, pak, najljepše živio u inozemstvu?

- Svakako druge dvije godine u Albaceteu, kad sam sve odigrao i bilo mi je predivno. Odigrao sam devedesetak utakmica, postao golgeter i zamjenik kapetana momčadi, a s tek 25 godina, što je lijepo priznanje. Poslije toga, stigao je i užitak u Betisu, ali prije svega zbog ljepota Seville, ne toliko po igračkom učinku. U Njemačkoj sam više odrađivao posao, ali iz tog razdoblja (3,5 godine, nap.a.) nosim uspomenu na redovito isplaćivanje svih dogovorenih prihoda, što u Španjolskoj nije bio slučaj.

NAJDUŽE U INOZEMSTVU


U igračkoj karijeri Nenada Bjelice zapisano je da je u devet navrata branio boje reprezentacije Hrvatske, koja, slučajno ili ne, ni jednom u tom nizu nije poražena(!) i da je bio aktivni sudionik Europskog prvenstva 2004. u Portugalu.

- Do Portugala mi je reprezentacija bila prava rak-rana i bolna točka, priznaje Nenad. - Mislim da sam zaslužio puno više nastupa jer sam do Portugala samo četiri puta pozivan pod zastavu, što je, za nogometaša s 12 godina igranja u “Ligama petice”, objektivno premalo, ali kako nikad nisam pripadao nekim klanovima, niti sam imao bilo kakve veze u tom smislu, i ta četiri nastupa, do EP-a, imala su svoju vrijednost.

Kako je to izgledalo u praksi, Bjelica je zorno prikazao:

- Na dodjeli priznanja “Nogometaša godine” tadašnji izbornik Mirko Jozić rekao mi je da “mi neće ništa obećat'”, na što sam mu odgovorio da i ne mora jer da sam ionako “sve dotad postigao vlastitim radom i naporima”! Ipak, tada me pozvao u “B” selekciju, protiv Rumunjske u Puli, dakle i tada su me provjeravali. Kako sam takav tretman imao još u mlađim uzrastima, nije teško zaključiti da izbornicima, doista, nisam bio miljenik.

Portugal?

- Nakon svega opisanog, Portugal me doista ispunio, bio sam na velikom natjecanju, odigrao dvije utakmice protiv jakih reprezentacija, a nisam ni bio loš, iako sam određen na mjesto koje mi baš ne “leži”, pa sam se morao podređivati interesima momčadi.

“Crta” ispod ukupne, one vrhunske karijere?

- Ponosan sam na činjenicu da sam hrvatski nogometaš koji je najduže vremena proveo u inozemstvu! Više i od Bobana, Šukera, Prosinečkog..., eto, sad već gotovo 15 godina sam “vani”.

POTPORA SENKE I SINOVA

Nenad Bjelica razlikuje se, osim po izuzetno trijeznim pogledima na život, po svjetonazoru koji je, sasvim sigurno, i privukao kohortaše, da baš njemu u čast pišu grafite, da mu dolaze pjevati pod prozor, koji i danas izvikuju “Jedan je Bjelica Nenad”! U sve to se sjajno uklapa obiteljski život, jer će, osim čestog isticanja pokojnog oca Bože, majke Mirjane i sestre Snježane, danas Nenad, u doslovce svakom razgovoru, potencirati sklad i dugogodišnju potporu supruge Senke, potom sinova Luke i Luana.

- Još kao dječak imao sam sjajnu potporu obitelji, ali sam, pritom, ponosan na to što sam se brzo “iskalio” naišavši na teškoće koje je trebalo srušiti bez pomoći. Moj tata Božo, naime, napravio mi je golemu uslugu što se nikad nije upletao u moju karijeru, a da je htio - mogao je. Danas to mladićima odmaže, pa kad se, u profesionalizmu, suoče sa stvarnošću, nailaze na nepremostive teškoće. Ja takvo nešto nisam morao svladavati, jer sam sve prošao s 15-16 godina. Čak je više mama vodila računa da mi u karijeru ništa ne fali...

Novo, vlastito “gnijezdo”!?

- Senka i sinovi su apsolutna potpora, tu se ne treba trošiti riječi, kazat će Nenad, zagrlivši baš u tom trenutku pristiglog sina Luku, spominjući život u osam gradova u pet raznih država. - Bez potpore obitelji, doista, u profesionalnom nogometu ne možete uspjeti, jer stalne selidbe i privikavanja na nove sredine, ljude, škole, liječnike..., baš nije jednostavno podnijeti. Oni su se uvijek podredili meni, nastojeći mi, na svaki način, udovoljiti u svakom trenutku. Priznajem, ipak, da sam nakon Kaiserslauterna, unatoč drugim ponudama, prihvatio onu iz Beča, jer nisam želio da Luka opet mijenja govorno područje. K tomu, nekako sam se poželio približiti kući.

BILO KUDA - OSIJEK SVUDA


Nenadova majka živi u Poreču, pa Nenad, kad god svraća u rodni Osijek, odsjeda s obitelji kod punice. Uz to, i poslovna povezanost s Osijekom neodoljivo nameće zaključak da će najpopularniji, nedvojbeno jedan od najboljih osječkih nogometaša uopće, kad-tad opet postati stanovnik grada na Dravi. Griješim li?

- Ha, sigurno je da ću se vratiti u Osijek, više ne kao igrač, možda kao trener ili sportski direktor, potvrdit će Nenad nagađanja. - No, hoću li se trajno zadržati ili ne, ne znam, na dvije ili pet godina, u ovom trenutku mi je teško reći. Znam samo to da su meni Osijek i NK Osijek, jednostavno, suđeni!

Priča nam Bjelica kako je, prigodom dolaska u rodni grad, provozao sinove, pokazavši im gdje je točno odrastao.

- Prošao sam doista mnogo, bilo mi je, manje ili više, u svim gradovima lijepo, snašao sam se, ali znam otkud sam krenuo, time se ponosim, pa mi je dolazak u moj Osijek poseban događaj.

S Nenadom biste, ne samo zbog njegovih ukupnih svjetonazora, mogli razgovarati satima. Pogotovo jer sad iz svake rečenice izviru novi podaci, nova iskustva, neke nove zanimljivosti iz Španjolske, Njemačke i (ili) Austrije. No, kako je i obećao skorašnje sve češće posjete, ostavismo neka pitanja za neku novu zgodu. No, i ono što nam je ovaj put rekao, svakako će biti zanimljivo čitateljima, nadasve Esekerima čiji je Nenad planetarni izdanak.

Jer, Osijek i Bjelica, već dugo, dugo, vole se - javno!

Kurto, Kohorta, ulaznice...

- Kurtović? U izgradnji stanova, tu u Osijeku, nemjerljivu pomoć imam u kumu Damiru Kurtoviću (nekadašnji nogometaš, i kapetan, donjogradske Olimpije, nap.a.) i izgradili smo stotinjak stanova tijekom četiri-pet godina, a Kurto realizira sve poslove. Bez čovjeka od povjerenja, ne bi se sve moglo odraditi, ponekad se čak ljutim na njega što si natovari previše posla na leđa. Kurto se “zalauf'o”, posao ide i presretan sam što, uopće, mogu nekomu povjeriti svoj novac na raspolaganje. Malo je danas takvih...

- Kohorta? Znam, znam da me vole, ali nikad nisam nešto posebno učinio da bih se dodvorio. Jednostavno, mislim da sam stekao naklonost igranjem na terenu i ponašanjem izvan njega. Mislim, čak, da sam i zaslužio da me, zbog toga, oni vole! Nijedan potez nisam povlačio smišljeno, ni općenito nisam nikad bio kalkulant, pa su oni to sigurno prepoznali.

- EP? I ja bih volio imati koju ulaznicu za nadolazeće Europsko prvenstvo, ali zasad, kao reprezentativac, imam samo obećanja iz HNS-a. Nadam se da ću ih i dobiti. U Austriji, pak, ne postoji mogućnost nabave ulaznica, pogotovo ne za naš stadion u Klagenfurtu! Ljudi me, inače, već zovu, pokušat ću, ali vrlo, vrlo teško...

Hrvatska na tronu EP-a?!

- Mislim da Hrvatska sigurno prolazi skupinu, jer smo sva tri prva suparnika već pobjeđivali, ali i da može otići do kraja. Imamo jako dobru momčad, ali još bolji stručni stožer na čelu sa Slavenom Bilićem. Sve to odlično funkcionira, jer prijašnji izbornici nisu bili potrebno respektirani od igrača, dok je Bilić, unatoč svojoj mladosti, to pridobio, što se vidi na terenu. Sve je, doista, moguće, a u tom smislu najvažnija će biti prva utakmica, s Austrijom u Beču. Dobijemo li to, sposobni smo čak biti i europski prvaci!


Preuzeto s Glasa Slavonije
OBJAVLJENO - 05.01.2008:
SVE VIJESTI OD 08.02.2008.
Osijek: Ljudi, vrijeme je da počnete zabijati!
Juve zbog Calciopolija izgubio navijače
Portugalski skandal: Počinje suđenje sudačkoj "mafiji"
Trapattoni preuzima kormilo irske reprezentacije
Werder: Diego ne može nigdje iz Bremena
S. Belupo 1-1 Dukla: Kresinger za remi sa Slovacima
Rakitić: Nikad neću shvatiti Dedea!
Calderon: Real je danas moćna mašina, a ja ponosan čovjek
Broj 18 obilježio novu zvijezdu Milana Paloschija
Marković: Za naslov prvaka Europe igračima po 300.000 eura
Dalić odbio 2,500.000 eura za Sharbinija!
Clemente konačno prihvatio iransku ponudu
Obrana Kockastih nekad ponos, a danas briga
Zebić: Više nismo iznenađenje, sad svi od nas očekuju pravi rezultat
Poklepović: Čop, Maleš i Tičinović su talenti, ali nema smisla da sada budu s prvom momčadi
Hajdukovci se danas opraštaju od Hong Konga
Dinamo: Soldo već zna najbolju momčad
Zagreb: Prodaja Ibričića najveći transfer u povijesti Kranjčevićeve
ITA: Inter slavio u Cataniji, debitant zabio za pobjedu Milana
Afrički kup: Pet Egipćana u momčadi prvenstva
Schuster: Igrači su sjajno reagirali nakon poraza
FRA: Lens demolirao Caen, Marseille već peti, Lyon i Bordeaux do pobjeda
Dinamo: Mihael Mikić prijetu Ettu
Mamić: Rosso je bezobrazan prema Dinamu
Grant: Još uvijek možemo osvojiti naslov!
Eriksson: Ponosan sam što radim u Manchester Cityju
ŠPA: Rekordna Realova pobjeda sezone, Sevilla remizirala s Barcelonom
Erceg: Maleša je najviše pokazao od naših mladih
AFR: Egipat obranio titulu!
ENG: Man City šokirao Old Trafford, Chelsea i Liverpool bez golova
NJE: Petrić strijelac u porazu Dortmunda, remi Bayerna i Werdera, autogol Ipše
Široki Brijeg 1-1 (4-2p) Rijeka: Vasilj obranio tri jedanaesterca Rijeci
Jarni: Osim dva gola naš je vratar imao samo dvije intervencije
Pukanić: Više ne želim biti predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza
Varteks s 5:2 pobijedio Maribor
Flamini želi ostati u Arsenalu
Capello za kapetana postavlja Rooneyja?
Lampard još bliže Barceloni?
Sacchijevi puleni pokorili Europu i svijet
Hong Kong 2-1 Hajduk: Ispustili prednost, potopio ih Stankovski
Neretva 1-3 Cibalia: Nebeskoplavi se bolje snašli na buri
Osijek: Trenutke pretvoriti u kontinuitet
Oleguer zbog ozljede ruke pauzira šest tjedana
VIDEO: 26. kolo Premiershipa
VIDEO: 23. kolo Primere
VIDEO: 19. kolo Bundeslige
VIDEO: 22. kolo Serie A
Hrvace 1-1 Zadar: Pogodak Mitrovića
Ivanković: S Eduardom bih ušao Ligu prvaka!



 
Odlazak nerealiziranog centarfora
Odjevena u broj ili dva preveliku klupsku trenirku, s najlonskom vrećicom u rukama podvezanom pri vrhu u čvor, neugledna je fizička pojava bauljala Maksimirom.
Čovjek koji je Pinochetu začepio uši
Njihovi protivnici Rusi, nakon što je utakmica u Moskvi završila 0-0, odbili su doputovati na uzvrat 21. studenog iz navodnog protesta prema Augustu Pinochetu i njegovoj diktaturi.
Engleska, slušaj i ne pokazuj nemar!
"Pogledaj tog malog debeljka", rekao je suigraču jedan engleski reprezentativac kimnuvši u pravcu 26-godišnjeg Ferenca Puskasa. Bila je srijeda, 16 sati i 45 minuta po londonskom vremenu.

VIDEO: Split 2-2 Bešiktaš, prijateljska
VIDEO: Premiership - 22. kolo
VIDEO: Primera - 20. kolo
VIDEO: Serie A - 20. kolo
VIDEO: Split 1-2 Tom, prijateljska
VIDEO: Press Ćire Blaževića u Tuzli
VIDEO: Getafe 0-2 Barcelona, dva gola Messija
VIDEO: Al Kuwait 0-8 Bayern, prijateljska
VIDEO: Počasna Zlatna lopta Peleu
VIDEO: Nagrada za najbolji gol godine - Ibrahimović
VIDEO: Zlatna lopta u rukama C. Ronalda
VIDEO: Le Championnat - 20. kolo
VIDEO: Serie A - 19. kolo
VIDEO: Benfica bolja od Porta u čast Eusebija
VIDEO: Premiership - 21. kolo
VIDEO: Primera - 19. kolo, asistencija Modrića
VIDEO: Sjajne škarice Florenzija iz Rome
VIDEO: Gol Pranjića za pobjedu Panathinaikosa
VIDEO: Talijanski kup - osmina finala
VIDEO: Španjolski kup - golovi Messija
VIDEO: Francuski kup