 |
IZ STRUČNOG KUTA: RAJKO MAGIĆ - 12.07.2006: |
Trijumf europskog nogometa --------------------------------------------------------------------------------------------- PIŠE: Rajko Magić, UEFA Pro licencirani trener i predavač na Nogometnoj akademiji. --------------------------------------------------------------------------------------------- Evo, još jednom se javljam i to isključivo sa pokušajem da napišem neke zaključke, iako ih je uvijek pametnije donositi uz određeni vremenski odmak. Dakle, moj najkraći mogući rezime ovoga Svjetskog prvenstva: 1.) Razlika u kvaliteti između europskih reprezentacija i onih drugih, povećala se u odnosu na posljednjih nekoliko svjetskih prvenstva. Iako smo nakon SAD-a 94 i Francuske 98 očekivali da će afričke ekipe brzo dostići gornji dom kvalitete nogometa, a to isto smo očekivali i od azijskih ekipa nakon 2002 i Koreje i Japana, danas možemo reći da je ta razlika u kvaliteti Europe i drugih kontinenata veća nego je to bila prije desetak godina. K tome,ovaj su put čak i južnoameričke ekipe, koje su do sada sasvim ravnopravno dijelile uspjehe sa europskima, ostale korak iza njih. Njemačko svjetsko prvenstvo je TRIJUMF EUROPSKOG NOGOMETA. KOLUMNA 19: Forza Italia! 2.) Najbolje rezultate postigle su ekipe koje su bile savršeno tjelesno spremne ali koje su , uz tu definitivno neizbježno potrebnu kvalitetu, imale i želju i znanja da se nadmeću i igraju za gol više u protivničkoj mreži. (Njemačka,Italija) Kalkulanti (Englezi, Švicarci) nisu dobro prošli i to je odlična stvar za nogomet. 3.) Za napraviti rezultat nije dovoljno samo imati "majstore" u ekipi (Brazil) već i taktički odgovornu i moćnu ekipu, ali bez velikih "majstora" sama taktika neće donijeti dobar rezultat (Australija, Poljska, Švicarska). 4.) Nikada igrače ne treba dijeliti na stare ili mlade već samo na dobre i loše - staro pravilo koje je još jednom debelo potvrđeno na ovome Svjetskom prvenstvu. Najbolji su bili i iz jedne i iz druge "dobne" skupine. 5.) I na kraju, kada se susretnu dvije ekipe koje ispunjavaju sve gore navedene zahtjeve, treba još nešto jako, jako važno, toliko važno da najčešće i postaje odlučujuće - SREĆA. Jer kako se kaže, bolje se roditi bez one stvari nego bez sreće, jer ako imaš sreću, ona će ti stvar izrasti..(Italija...) A sad, evo za kraj samo malo prisjećanje na neke moje zapise o igrama naše reprezentacije, čini mi se da sam dosta toga pogodio... BRAZIL - HRVATSKA 1 : 0 ........Nije sve to bilo loše, ali nikako tu utakmicu ne mogu gledati istim očima i istim kriterijem kojim pratim sve ostale tekme. Kada se utakmica gleda srcem onda je logika i razum negdje daleko u podrumu, pa sve sto se događa na utakmici vidimo drugačije, svaki prekršaj protivnika je bio za crveni karton a naš je bio sasvim slučajan, svaka sumnjiva situacija zaleđa je "zavjera sudačke trojke", svaka obrana protivničkog golmana je slučajna, a našeg fantastična..... ..... Prva konstatacija : Konačni je rezultat realan.I odmah protupitanje : Je li baš tako? ..........A da smo ga i postigli (gol), teško bi Brazil dao svoj drugi. Jer igrali su sa deset igrača, Ronaldo sinoć nije bio u Berlinu. Toliku lijenost, nezainteresiranost i nemoć već dugo nisam vidio kod nekoga tko igra za svoju zemlju. Da sam mu ja jučer bio trener, vadio bih ga već nakon pola sata, i pitanje je kada bih mu dao novu šansu. Tragično je da se nešto tako danas može tolerirati, ma o kome se radilo. I Adriano nije bio daleko od te slike, ali se ipak u drugom poluvremenu malo probudio i protrčao. Možda zvući glupo, ali kvalitetu igre Brazila na nivou potrebnom za pobjedu držali su neprelazni Lucio i Juan, vrijedni Emerson i Ze Roberto i fenomenalno rastčani, korisni Kaka. Sve ostalo je izgledalo kao prosjek svjetskog nogometa. ..... ....... Bili smo malo previše uplašeni u fazi otvaranja, a kada smo shvatili da je to ipak dan kada Brazil nije pravi i nudi se na tanjuru ,krenuli smo hrabrije ali tad nas nije htjela sreća. Nema veze, da smo i osvojili taj bod, ne bi nam promijenilo obveze koje moramo odraditi za prolaz iz skupine, a to je nadigrati i pobijediti Japan i Australiju. .. HRVATSKA - JAPAN 0 : 0 .......Ono što posljednjih mjeseci nekako stoji u zraku, a nitko se ne usudi baš to otvoreno izreći jer bi se, po našem dobrom starom običaju, odmah smatrali defetistima i neprijateljima domovine, je pitanje koje glasi : Jesmo li uistinu dovoljno kvaliteteni i jaki da na napravimo dobar rezultat na ovom Svjetskom prvenstvu ili su nam mane ipak prevelike da bi ih se moglo sakriti pred vrlinama.Sada se kao osnovni problem javlja efikasnost, jer već pomalo i zaboravljamo kada smo zabili pogodak iz igre na službenoj utakmici. Manjak trke koji pokušavamo nadoknaditi čvrstom obveznom igrom u fazi obrane se ne osjeća toliko u fazi obrane, ali zakašnjeli priključak, ili još bolje, priključak igrača sredine u napad, koji ne postoji, osnovni je uzrok slabe efikasnosti.Ne može se baš sve riješiti iz prekida..... ......K tome,ovu bi mi utakmicu započeo i Modrić umjesto Nike Kranjčara Zašto Modrić? Zato što bi, za razliku od nezamjenljivog Nike, obavio veliki dio posla na kojem se troši Pršo, pa bi možda upravo to bila prevaga, uteg na našu stranu u utakmici kakva je bila ova s Japancima. Osobno smatram da Niko Kranjčar zavređuje status reprezentativca i bila bi nepravda da nije među dvadesetdvojicom onih koji su danas u Njemačkoj. Ali ne može , ili jasnije, ne bi smio imati status nedodirljivog, bez obzira da li na klupi sjedi njegov tata ili netko drugi. Takvo razmišljanje bi bilo bolje i za Hrvatsku i za Niku, pa i za Cicu. Ovako je ovaj potonji zaigrao rulet sa svima nama, vjerojatno nesvjestan da će, u slučaju da se ne uspije pobijediti Australija, doći u situaciju u kojoj više neće biti objektivnosti, ni logike i da će "njegova familija" biti od javnosti proglašena jedinim krivcima za neuspjeh. A to znaći, bez obzira na tvrdoglavost i moć Predsjednika saveza, i oproštaj obojice od reprezentacije na neko vrijeme.... AUSTRALIJA - HRVATSKA 2 : 2 ........Ono što je za nas Hrvate bilo lijepo u toj utakmici, dogodilo se u prvih pet minuta. Odlično, aktivno i agresivno otvaranje utakmice, pritisak na protivnika koji to jednostavno nije očekivao, krasan gol Srne a onda...... ........A mi, u trenucima kada bi trebali igrati onu nekakvu igru kakvom smo se mjesecima hvalili (taktička odgovornost, savršeni prekidi,kombinatorika, lucidnost,maštovitost), znamo se samo povući pred vlastiti šesnaesterac, bacati se po njemu, vikati na suca i lupati duge lopte sa nadom da će se netko okliznuti pa će Olić pobjeći, ili će Pršo uspijeti nekoga izdriblati. A prekidi? Nešto o ćemu se priča kao o "našem najjačem oružju" ? A Srna pet kornera centrira u gol-aut, a nitko se ne sjeti da bi možda bilo pametnije da sa desne strane korner izvodi Babić (lijevak). Imati dobar prekid znaći imati ga i ofenzivnog ali i defanzivnog, a tu su nam, u defanzivnom skoku, najjača oružja bili hrvački zahvati Šimunića ili golmanske intervencije Tomasa. ...........Nije sve baš tako sjajno kako se svi, od predsjednika Saveza Markovića do selektora Kranjčara, trude prikazati. O problemu statusa Nike Kranjčara sam već pisao i ne bi se htio ponavljati, samo toliko da i dalje mislim da je to jedna čvrsta omča oko selektorova vrata koju si je sam stavio radi svoje tvrdoglavosti. Pa ako je netko zategne, neće mi biti žao... ..........Mi idemo doma, drugo i ne zaslužujemo prikazanim igrama, šteta je jedino, za cijelo svjetsko prvenstvo, što više u Njemačkoj neće biti naših fenomenalnih navijača. Jedinih na svijetu koji su se znali veseliti čak i porazu (s Brazilom)..... .......I još nešto. Ako ništa drugo, nitko nema prava kritizirati kvalitetu hrvatskog nogometa, onog domaćeg, jer u Njemačkoj su igrali igrači iz nekih drugih destinacija. Osim, naravno, nedodirljivog Nike...... Eto, toliko, još jednom lijepi pozdrav svima koju su čitali moju kolumnu, hvala na strpljenju i čujemo se nekom drugom prilikom. |
