Nogometni magazin / www. nogometni-magazin.com /

Afrika - nogometni eldorado ili prljavi posao

Afrika je eldorado za europske nogometne poduzetnike. Spoznao je to i francuski nogometni stručnjak Jean-Marc Guillou koji je zaradio veliku lovu od nogometne akademije otvorene prije deset godina u Obali Bjelokosti.

Zanimljivo je da je sredinom 70-ih godina Jean-Marc Guillou igrao zajedno s Josipom Katalinskim u francuskom prvoligašu Nici, a trener im je bio Vlatko Marković, aktualni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.

U prvoj je generaciji mladih igrača Guillouova nogometna akademija iz Abidjana (Obala Bjelokosti) izbacila nekoliko kvalitetnih igrača koji sada igraju u poznatim europskim klubovima.

Izdvojit ćemo četvoricu njegovih najboljih 'akademičara': Kolo Touré - Arsenal (Eng), Aruna Dindane - Anderlecht (Bel), Yapi Yapo - Nantes (Fra) i Didier Zokora - St. Etienne (Fra).

Krajem ljetnog prijelaznog roka 2004. francuski prvak Lyon je ponudio čak 7,5 milijuna eura odštete Anderlechtu kako bi doveo napadača Aruna Dindanu, ali ga belgijski prvak nije htio prodati jer mu Dindane trebao za Ligu prvaka.

'Čak 80 posto igrača iz moje nogometne akademije je potpisalo profesionalni ugovor', ponosno je izjavio Guillou u intervju za francuski časopis Sport et Vie (Sport i život).

Od svibnja 2001. Guillou je sa svojim partnerima vlasnik belgijskog kluba Beverena (finalist belgijskog kupa prošle sezone) koji je ove sezone doživio brodolom u Maksimiru, gdje mu je Dinamo 'uvalio' šest komada.

Čim završe nogometno obrazovanje, Guillouovi 'akademičari' iz Afrike idu u Beveren, koji im služi kao odskočna daska za daljnje transfere u veće europske klubove. Osim što je vlasnik nogometne akademije u Africi, Guillou je i sportski direktor Beverena, kluba u flamanskom dijelu Belgije. Zanimljivo da lokalni flamanski nacionalisti ne vole vidjeti da im skoro cijeli sastav Beverena čine crnci iz Afrike.
Problem njihove adaptacije je još ozbiljniji zbog toga što ti 'crni akademičari' govore francuski, koji nije omiljeni jezik u flamanskom dijelu Belgije.

Ako ne ubrojimo Guillouove 'akademičare' koji potpišu profesionalni ugovor s Beverenom (dosad ih je 13 potpisalo za Beveren - op.a.), onda se ta izuzetno visoka stopa uspješnosti - 80 posto igrača akademije potpiše profesionalni ugovor - smanjuje na 30 posto, što je, u odnosu na omladinske nogometne škole francuskih klubova, odličan rezultat.

Naime, od 10 mladih igrača koji završe omladinsku školu u francuskim nogometnim klubovima, u prosjeku samo jedan od njih potpiše profesionalni ugovor. Odnosno, kod francuskih klubova prosječno samo 10 posto igrača nakon završetka omladinskih nogometnih škola postanu nogometni profesionalci, a ostali završe u amaterskim klubovima (od IV lige nadalje) ili prestanu s aktivnim igranjem nogometa.

Što se tiče troškova u francuskim omladinskim nogometnim školama, Guillou ističe da je prosječan trošak obrazovanja jednog profesionalnog nogometaša čak 1,5 milijuna eura.

Dakle, francuski klubovi moraju ulagati veliku lovu u obrazovanje npr. deset mladih igrača, da bi od tih deset igrača samo jedan postao profesionalni nogometaš, a ostali završe u rubrici 'propali talenti'.

O toj temi - troškovima omladinske nogometne škole - razgovarali smo s Alainom Oliom, direktorom Omladinske škole Lyona, koji nam je rekao da francuski prvak Lyon plaća oko 2,5 milijuna eura godišnje za svoju omladinsku školu.

Za usporedbu, istaknut ćemo da su godišnji troškovi Guillouove akademije oko stotinjak tisuća eura, a da AS Monaco plaća oko 76.000 eura godišnje za svoju nogometnu akademiju Aldo Gentina u Senegalu.

Dakle, troškovi su nogometnih akademija u Africi znatno niži nego u Francuskoj, odnosno Europi, stoga se europski klubovi i neki europski nogometni poduzetnici i mešetari odlučuju investirati u nogometne akademije u Africi za čije su održavanje potrebni manji troškovi.

Jean-Marc Guillou ističe da je najvažniji dio ovog posla otkriti mlade talente koje zatim treba 'brusiti' u nogometnoj akademiji.

Za drugu generaciju igrača, scouti njegove akademije (L'Académie Jean-Marc Guillou) su pratili čak 13.000 dječaka u Obali Bjelokosti, ali na kraju selekcije samo je 17 mladih talenata primljeno na 'nogometno obrazovanje' u ovoj akademiji.

'Imamo vrlo stroge kriterije selekcije mladih igrača. U ostalim su afričkim nogometnim školama kriteriji znatno blaži nego kod nas', izjavio je Guillou za časopis Sport et Vie.

Guillouov pomoćnik Régis Laguesse je dodao da su za prvu generaciju Guillouove nogometne akademije pratili 4.000 igrača, a zadržali su ih samo osam.

Nedavno je Guillou s poslovnim partnerima iz Libanona i Engleske (Promodim, filijala engleske kompanije za distribuciju cigareta Imperial Tobacco) otvorio nogometnu akademiju na Madagaskaru (L'Académie NY Antsika JMG) čiji su scouti pratili 9.000 mladih igrača, no samo devet ih je ostalo u Akademiji.

Koji kriteriji su najvažniji kod selekcije?

Iako se danas najviše traže visoki, fizički snažni, odnosno kršni igrači, Guillou se bas ne slaže s tim:

'Prvo što gledamo kod tih dječaka je koordinacija tijela i lopte odnosno tehnika. Visina uopće nije bitna, može igrač biti i nizak.'

Nogometno obrazovanje mladih igrača u njegovoj akademiji traje od sedam do 10 godina.

Kako izgleda jedan dan 'nogometnih akademičara'?

'Ujutro najprije imaju trening sat i pol, a zatim imaju sat i pol nastavu u školi. Poslijepodne opet isti scenarij, znači sat i pol nogometa, a onda 90 minuta škole. Jedan dan u tjednu imaju slobodno.'

Zanimljivo da dječaci u njegovoj akademiji treniraju bosi, tj. nemaju kopačke? Kako to nogometaši bez kopačkih, pa nije to beach soccer? Zlobnici će reći da su vlasnici akademije škrti pa ne žele trošiti novac za kopačke, a Guillou daje zanimljiv odgovor:

'Kad igraju, odnosno treniraju bez kopačkih, uočili smo da se manje ozljeđuju. Imaju čak 20 posto manje ozljeda nego kad igraju s kopačkama. Drugi čimbenik je isto važan, a radi se o umoru. Kad se mladi igrač nauči stalno trčati, odnosno trenirati u kopačkama, onda se brže umori nego kad igra bos i uočili smo da su igrači koji stalno treniraju u kopačkama sporiji u odnosu na one koji duže vremena treniraju bosi.'

Koliko novaca je investirano u njegovu akademiju?

Na početku je glavni financijer, odnosno investitor bio AS Monaco čiji trener je tad bio Guillouov prijatelj Arsene Wenger - sadašnji trener Arsenala. Monaco je davao oko 500.000 francuskih franaka (75.000 eura) godišnje od 1994. do 1997. godine.

Odlaskom Wengera iz Monaca, klub iz Kneževine je odustao od financiranja ove akademije, stoga je Guillou pronašao nove francuske poslovne partnere koji su zajedno s njim od 1997. do 1999. godine investirali ukupno oko 2,1 milijuna tadašnjih francuskih franaka (oko 320.000 eura).

Istaknut ćemo da je glavni boss Guillou od toga uložio 44.000 eura za razdoblje 1997 -1999, a ostatak su uložili njegovi partneri.

Akademija se proslavila 1999. godine, kad je Guillou s klubom ASEC iz Abidjana (Obala Bjelokosti) - u kojem su se bili igrači iz njegove akademije - osvojio Afrički superkup pobijedivši u finalu snažni tuniski klub Esperance. Zanimljivo da su tada Guillouovi 'akademičari' kluba ASEC Abidjan imali samo 17 godina. Postali su hit afričkog nogometa. Počeli su ih pratiti scouti i menadžeri iz Europe.

Nakon nekoliko mjeseci poznati belgijski menadžer Serge Trimpont je odveo dva 'akademičara' u Belgiju. Dindanea je odveo u Anderlecht, a Zokoru u Genk (ljetos je Zokora iz Genka otišao u francuski St. Etienne - op.a.).

Genk i Anderlecht su platili ukupno dva milijuna eura odštete Guillouu i njegovim partnerima za Zokoru i Dindana. Lova je uplaćena na jedan off-shore račun u Luksemburgu i kad je trebalo podijeliti 'plijen', onda je došlo do razlaza između poslovnih partnera i prijatelja.

Sudski spor je još uvijek u tijeku. FIFA te sudovi u Luksemburgu, Abidjanu, Bruxellesu i Londonu i dalje imaju posla oko rješavanja spora između Guilloua i njegovog bivšeg poslovnog partnera Rogera Ouegnina - predsjednika ASEC-a iz Abidjana.

Veći dio love je pokupio Guillou, a predsjednik ASEC-a Ouegnin se žali sudovima i FIFA-i da je njemu trebalo pripasti još nekoliko stotina tisuća eura više nego što je uplaćeno.

No, osim na gore navedena dva belgijska transfera, Guillou je zaradio puno love i na transferima ostalih igrača iz prve generacije. Istaknut ćemo dva transfera o kojima piše časopis Sport et Vie:

- Yaya Touré - Metalurg Donjeck (Ukr): 630.000 eura,
- Yapi Yapo - Nantes (Fra): 1.500.000 eura

Dodajmo da Guillou dobiva za svakog 'akademičara' 30 posto od plaćene odštete Beverenu kad igrač ode u neki drugi klub. Dalje, njegov 'akademičar' Arthur Boka je na posudbi s opcijom otkupa ugovora u Strassbourgu (Fra), za koji bi, prema procjeni francuskih novinara, mogao zaraditi oko 1,5 milijuna eura odštete, ako se na kraju ove sezone Strassbourg odluči otkupiti njegov ugovor.

Osim toga, nedavno je prodao još jednog 'akademičara' - Arsenea Néa - u Metalurg iz Donjecka (Ukr), no francuskim novinarima nisu poznati financijski detalji tog transfera. Isto tako nisu poznati ni financijski detalji transfera Tourea koji igra u engleskom prvaku Arsenalu.

Kao što možete vidjeti, Guillou i njegovi partneri su postali milijunaši na transferima ovih talentiranih Afrikanaca.
Tko zna, možda se uskoro i naši nogometni kamatari i menadžeri-gostioničari odluče investirati u Afriku?

Naime, njihove štićenike koji igraju u HNL-u zapadni klubovi najčešće ne žele uzeti čak ni besplatno!

Savjet - neka se obrate Francuzu Guillouu kojeg je Vlatko Marković učio igrati nogomet u Nici.

Preuzeto sa T-Portala, Autor: Dragan Zubović