Nogometni magazin

Legende europskih prvenstava

Europsko prvenstvo u Portugalu bit će dvanaesta po redu kontinentalna smotra najboljega što europske nacije u nogometu imaju. Prvi Euro održan je 1960. godine u Francuskoj, a osvojila ga je reprezentacija bivšeg Sovjetskog Saveza. Kako je do danas održano 11 prvenstava, ovo je prilika za slaganje 'idealne momčadi', 11 igrača koji su svojim izvedbama kreirali neke od najboljih trenutaka u povijesti ovog natjecanja.

Najviše naslova europskog prvaka ima (a tko bi drugi) Njemačka. Tri puta se 'Elf' penjao na najviše postolje, dvaput kao Savezna Republika Njemačka (Zapadna Njemačka), a nakon rušenja Berlinskog zida 1989. i kao ujedinjena Njemačka, trijumfom na EP-u 1996. godine. Dva naslova ima Francuska, a po jedan Danska, Nizozemska, SSSR, Italija, Španjolska i bivša Čehoslovačka.

Državama koje više ne postoje, a koje su obilježile povijest europskih prvenstava pridružujemo i Jugoslaviju koja je dva puta igrala veliko finale. U Francuskoj 1960. izgubila je u produžetku sa 2:1 od SSSR-a. Osam godina kasnije bolja od SFRJ je u finalu bila Italija, domaćin prvenstva, koja je slavila sa 2:0. Veliki obol dometima negdašnje države dali su hrvatski igrači poput Dražena Jerkovića, Ante Žanetića, Željka Matuša i drugih… Proslavljeni goleador Jerković je, primjerice, 1960. u polufinalu na pariškom 'Parku prinčeva' zabio dva gola Francuskoj za pobjedu Jugoslavije od 3:1 i prolaz u veliko finale.

Sportska postaja Eurosport ovih je dana sastavila 'Dream Team legendi', neku vrstu idealne 11-orice sačinjene od igrača koji su, svaki na svojoj poziciji, ostavili najdublji trag u povijesti europskih prvenstava.

GOLMAN

Lev Jašin (SSSR, 1960)
Po mnogima najveći golman koji je ikada stao među vratnice. Bio je prva zvijezda prve smotre europskog nogometa održane 1960. godine u Francuskoj, na kojoj je SSSR uzeo prvo mjesto. Osim opjevanog 'refleksa pantere', krasila ga je iznimna fizička pripremljenost koja ga je držala daleko ispred svih vratara.

OBRANA

Giacinto Facchetti (Italija, 1968)
Legendarni defanzivac Intera i talijanske reprezentacije ostat će upamćen po beskompromisnoj i na momente perfektnoj obrambenoj igri koja je doprinijela talijanskom osvajanju naslova na domaćem terenu. Snažan, pouzdan i nepokolebljiv, bio je igrač o kakvom je sanjao svaki trener.

Anton Ondruš (Čehoslovačka, 1976)
Ondruš je na Euro 1976. u Jugoslaviji doputovao kao osrednji napadač. Tada je izbornik dr. Josef Vengloš u njemu otkrio neslućene obrambene potencijale i učinio ga zvijezdom, kapetanom selekcije koja je iznenadila nogometne velesile poput Njemačke i Nizozemske i osvojila prvenstvo.

Matthias Sammer (Njemačka, 1996)
Dobro smo ga zapamtili 1996. u Engleskoj kada je 'probušio' Ladića za 2:1 i odveo Njemačku u polufinale. 'Riđi' je bio prvo ime tadašnjeg 'Elfa'. Proslavio se ubojitom mješavinom destrukcije protivničkih akcija i ubacivanja u napad čime je kreirao hrpu prilika za svoje suigrače.

VEZNI RED

Chus Pereda (Španjolska, 1964)
Munjevito krilo Pereda jedan je od najzaslužnijih za španjolsko osvajanje Eura na domaćem terenu, jedinog velikog trofeja za 'Furiju' u njenoj povijesti. Nezaboravni bjegovi, 'navođene' lopte u 16-erac i karizma koja ga je pratila digle su Španjolsku iz ponora u utakmicama protiv Mađarske i SSSR-a.

Zinedine Zidane (Francuska, 2000)
Očaravajući nastupi na posljednjoj europskoj smotri u Belgiji i Nizozemskoj jedan su od utega na vagi koji pretežu za tvrdnju da je 'Zizou' najveći nogometaš svog vremena. Jedinstveni spoj snage, koncentracije i nogometne genijalnosti, 'nedokučiva' lakoća igranja i sposobnost da bude najbolji kada je najpotrebnije – to je Zidane.

Michel Platini (Francuska, 1984)
Drugi Francuz u ovom izboru i, do pojave 'Zizoua', najveći igrač u povijesti 'Tricolora'. Bio je 'bog i batina' na EP-u 1984. u Francuskoj, a njegovih devet golova u pet utakmica apsolutno je najbolji učinak u završnici nekog velikog nogometnog natjecanja, svih vremena…

Brian Laudrup (Danska, 1992)
Brat Michael uvijek je bio cjenjeniji u nogometnim krugovima, no Brianovo remek-djelo je EP u Švedskoj na kojem je predvodio Dansku u pohodu na europski tron. Danci su u Švedsku doveli radišnu, ali talentom limitiranu selekciju kojoj je za uspjeh bila presudna upravo Laudrupova iskra imaginacije.

NAPAD

Gerd Müller (Njemačka, 1972)
Uklučujući i kvalifikacije, 'Bombarder' je u ciklusu za smotru u Belgiji utrpao čak 11 golova. U to vrijeme nije postojao način da ga se zaustavi. Mogao je 'mjesečariti' cijelu utakmicu, a onda pronaći način kako da progura loptu iza protivničkog vratara. U finalu je bljesnuo dva puta, a Njemačka je sa 3:0 pregazila Sovjete.

Marco van Basten (Nizozemska, 1988)
Legenda, legenda… Tri gola Englezima u prvoj rundi, zatim predivna 'gajba' iz voleja, gotovo s korner crte u finalu protiv Sovjetskog Saveza… Čak i da je ostao samo na tome, zaslužio bi mjesto u svim nogometnim antologijama. Preranim prekidom karijere (kronična ozljeda stopala), 'Bubamara' je ostala bez jednog od najvećih.

Karl-Heinz Rummenigge (Z. Njemačka, 1980)
U Italiji 1980. bio ga je pun teren. U vrhu napada se, nadirući iz pozadine, idealno nadopunjavao s kršnim, ali tehnički skromnim centarforom Horstom Hrubeschom. Inače član Bayerna, bio je neprekidna prijetnja protivničkoj obrani.

Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa HTnet