------------------------------------- |
 |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
|
|
Liverpool FC: You'll never walk alone Kralj među engleskim klubovima zove se Liverpool FC, 18-erostruki je državni prvak i šesterostruki osvajač FA kupa. Njegova burna povijest bilježi trofeje i nebrojene slavne trenutke, ali i stravične tragedije... Engleska je izmislila nogomet. Engleska luduje za svojim izumom, od sjevera do juga, od sela do velikih gradova, nogomet je na Otoku narodni običaj. Državno prvenstvo igra se već 115 godina, a većina današnjih premierligaša stvorena je još u 19. stoljeću. Osim po najvećem pop bandu svih vremena – Beatlesima, sjevernoengleska luka Liverpool u svijetu je najviše poznata upravo po istoimenoj nogometnoj momčadi. Legendarni Redsi postoje još od 1892. godine, a danas predstavljaju nogometni kolektiv s najviše osvojenih prvenstava u engleskoj povijesti. U svjetskim okvirima Liverpool spada u najvažnije nogometne metropole, a istoimeni klub diči se veličanstvenom navijačkom armijom koja redovito puni kultni stadion Anfield Road. Iako na stadionu ima nešto više od 45 tisuća sjedalica, znalo se dogoditi da se na tribine natrpalo i 60-ak tisuća vjernih poklonika... 'You'll never walk alone', himna Liverpoolovih navijača (inače hit Richarda Rodgersa i Oscara Hammersteina II. iz 1945. godine), najpoznatija je navijačka himna na svijetu. Nije joj mogao odoljeti ni Dubravko Ivaniš Ripper koji je za legendarnu 'Dinamo ja volim' preuzeo motiv upravo iz te pjesme, stvorivši tako najpopularniju i po mnogima najbolju nogometnu himnu u ovom dijelu Europe. Liverpool FC nastao je davne 1892. godine odvajanjem od nekoliko godina starijeg Evertona, također jednog od najvećih engleskih klubova, za kojeg je stoljeće kasnije zaigrao i jedan Hrvat – Slaven Bilić. Odvajanjem ova dva kluba stadion Anfield Road pripao je Liverpoolu, a rivalstvo Evertona i Liverpoola dan danas je jedno od najžešćih na Otoku. Prvi naslov prvaka Redsi su dohvatili 1901. godine, a u sljedećih 60 godina taj su uspjeh ponovili još četiri puta. No daleko od toga da su cijelo to vrijeme u klubu tekli med i mlijeko. Godine 1954. rezultatski neuspjesi bacili su Liverpool u drugu ligu u kojoj je čamio sve do početka 60-ih. To je očito bilo dno dna za momčad s Anfielda jer su se nakon toga odgurnuli natrag u visine. Pod vodstvom trenera Billa Shanklyja Liverpool je ponovno izgradio jedan od najmoćnijih sastava u Europi. 'Želio sam od Liverpoola stvoriti neosvojivi bastion. Poput Napoleona - on je htio pokoriti cijeli prokleti svijet. Ja sam želio da Liverpool postane nedodirljiv, razvijati ga dok mu se cijeli nogometni svijet ne nađe pod nogama', vizionarske su riječi Shanklyja, ponajvećeg heroja u povijesti kluba. Samo dvije godine nakon njegovog dolaska i povratka kluba u prvu ligu Liverpool je 1964. osvojio novi naslov prvaka Engleske, a nagodinu i prvenstvo i prvi FA kup u povijesti kluba! Napadački tandem Ian St. John i Roger Hunt zajedno su zabili 52 gola u prve dvije prvoligaške sezone, a vratar Lawrence sjajno je čuvao vlastitu mrežu. Sezonu u kojoj su obranili šampionski naslov Hunt je 30 puta matirao protivničke golmane. Nakon silaska trofejne generacije sa scene Shankly je još jednom uspio dizajnirati pobjedničku momčad. S novim napadačkim dvojcem Keegan-Toschak te obrambenim 'bedemom' Clemence, Hughes i Lloyd, Liverpool je 1973. ponovno pokorio Englesku te se konačno, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, dočepao i prvog europskog trofeja - kupa UEFA-e. Prepoznatljivim 'dodaj i trči' stilom igre Redsi su se približavali Shankleyevom idealu nepobjedivosti. No, godinu dana kasnije Shankley je objavio svoje povlačenje i tako još uvijek na vrhuncu otišao u legendu. Mnogi su mislili kako se Liverpool nakon odlaska karizmatičnog vođe našao pred novim ponorom, no crne slutnje nisu se obistinile. Razlog tome bio je čovjek po imenu Bob Paisley. Paisley je naslijedio Shankleya i nastavio njegovu misiju uzdigavši klub na još višu razinu. U manje od desetljeća njegove vladavine osvojeno je čak pet naslova engleskog prvaka, dok se u Europi Liverpool FC prvi put popeo na najviše postolje osvojivši europski kup. Bilo je to 1977. godine, a Redsi su u finalu rezultatom 3:1 svladali njemačku Borussiu Mönchengladbach. Dva gola s te utakmice djelo su McDermotta i Neala, igrača koje je Paisley otkrio u četvrtoj engleskoj ligi i prepoznao u njima velike potencijale. Euronaslov obranjen je iduće godine, a u finalu je golom Kennyja Dalglisha svladan belgijski FC Brugge. Pod Paisleyevim žezlom Liverpool se zadnji put na krov Europe popeo 1981. godine, pobjedom nad Real Madridom. Paisley je otišao, ali Liverpool je nastavio koračati pobjedničkim stazama. U nezaboravnoj sezoni 1983/84. osvojeno je prvenstvo, Liga-kup i kup Europe. Anfield Road slavio je velškog goleadora Iana Rusha, inače klupskog rekordera sa 335 pogodaka u crvenom dresu. No nastavak 80-ih donio je dvije užasne tragedije koje su crnim slovima upisane u povijest Liverpoola, a ljudi širom svijeta spominju ih i danas, nakon 15 godina, koliko je prošlo od posljednje. Godine 1985. Liverpool je igrao finale Europskog prvenstva u Bruxellesu protiv Juventusa. Prije utakmice izbio je krvavi sukob između engleskih i talijanskih navijača, a neredi na tribini prouzročili su urušavanje zida i pogibiju 39 ljudi, većinom talijanskih tifoza. Utakmica je završila 1:0 za Juventus, no malo tko je mario za rezultat. Liverpool i svi ostali engleski klubovi izbačeni su iz europskih natjecanja, a u rat s otočkim huliganima upustila se i famozna 'Čelična Lady', britanska premijerka Margaret Thatcher. Godine 1989. u Sheffieldu se na stadionu Hillsborugh igrao meč FA kupa između Nottingham Forresta i Liverpoola. Navijači Redsa su doputovali u ogromnom broju, većem nego što je bilo mjesta na tribini. U pokušaju da se svi uguraju na stadion nastalo je guranje koje je rezultiralo najvećom nesrećom u povijesti engleskog nogometa. Od pritiska na zaštitnu ogradu ugušilo se 93 ljudi. Najmlađi među njima imao je deset, a najstariji 67 godina. Godinu dana kasnije Liverpool je osvojio svoj posljednji, 18. naslov otočkog šampiona. Uslijedile su tegobne godine u kojima se klub oporavljao od udaraca pretrpljenih u proteklom desetljeću, a sredina premierligaške ljestvice postala je realnost iz koje se Redsi nisu uspijevali izvući. Sve do dolaska francuskog trenera Gerrada Houlliera koji je nadarenu generaciju pretvorio u osvajače trofeja. Heroj Anfielda u 90-ima bio je 'bad boy' Robbie Fowler, genijalni nogometaš koji i danas, nekoliko godina nakon odlaska iz Liverpoola, kod tamošnjih navijača uživa status 'nadčovjeka'. Fowler, međutim, nikada nije do kraja razvio strahoviti potencijal koji je iskazivao kao 20-godišnjak, a vremenom su mu mjesto u udarnoj 11-orici Redsa oduzeli novi 'wunderkind' Michael Owen te robusni centarfor Emile Heskey. Godine 2000. Redsi su osvojili kup UEFA-e pobijedivši u finalu španjolski Alaves, za kojeg je tada igrao bivši napadač Hajduka Jurica Vučko. Uslijedio je i FA kup, pa se činilo da će Liverpool FC ponovno ka vrhu. Sjajna generacija - Owen, Heskey, Šmicer, Gerrard i ostali imaju težak zadatak ugurati se među trenutno najmoćniji otočki trolist koji čine Manchester United, Chelsea i Arsenal. Jedan od stožernih igrača novog Liverpoola je i bivši dinamovac i trenutno suspendirani hrvatski reprezentativac Igor Bišćan, koji je nakon tri godine 'grijanja' klupe konačno dobio priliku te postao jedan od stožernih igrača obrane u Houllierovoj koncepciji. Svaki igrač koji dođe igrati u Liverpool zna što mu je činiti ako želi uspjeti. Tribine Anfielda priznaju samo bespoštedne ratnike, igrače-jurišnike koji mogu izgubiti utakmicu, ali im se ne smije dogoditi da je završe s neoznojenim dresom. Dok se boriš za klupske boje, bodrit će te pjesma s Anfielda. I nikada nećeš hodati sam... Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa HTnet |
|
Najnovije vijesti: |
