Nogometni magazin / www.nogometni-magazin.com /

I Igor Bišćan može na Europsko prvenstvo?

Na sreću, nisam vidio splitsku blamažu, samo bitne fragmente na TV, ali sam svjedočio porazu Austrije u Beču (0-3). Austrijskim nogometnim komentatorima ostala su samo nostalgična prisjećanja na 30 godina staru pobjedu Austrije nad Njemačkom u Cordobi na Svjetskom prvenstvu u Argentini (3-2). Zbog pobjedonosnog gola Hans Krankl je i danas miljenik nacije.

U međuvremenu su njemački klubovi osvojili 16 europskih kupova, ali tako je to kad Austrija ima 285.000 aktivnih nogometaša, a u Njemačkoj se aktivno nogometom bavi čak 870.000 - žena! Osamnaest austrijskih igrača vrijedi 36.000.000 eura, dok je 19 njemačkih procijenjeno na 188.000.000. Najskuplji njemački nogometaš je Michael Ballack (26 mil.), a Emanuel Pogatetz pet puta je jeftiniji (5. mil.).

To su samo neki pokazatelji koji govore da će se u našoj grupi nadmetati David (Austrija, Poljska i Hrvatska) i Golijat (Njemačka). Vrijeme „tipičnih Prusa" je prošlo, danas njemački reprezentativci znaju čak i zakasniti na trening, što je nekad bilo nezamislivo. Vrijeme kada je bečki Rapid bio prvak Trećeg Reicha daleko je iza nas, kao i velika pobjeda austrijskoga „wunderteama" koji je 1931. godine isprašio Nijemce sa 6-0. To im se 67 godina kasnije dogodilo i u Lyonu, kada je Hrvatska, južna austrijska „provincija" iz doba Austro-Ugarske, zdrobila Nijemce sa 3-0.

Sve je to povijest, ali i činjenica, koju je izrekao Paul Breitner, da su austrijska, hrvatska i poljska liga “kaputt und krank”. Nikakve i bolesne! Sve je to točno, iako ne stoji Breitnerov zaključak da je iz takvih liga „nemoguće sastaviti solidnu nacionalnu momčad”. Otto Barić, trener koji je dvije tisuće puta sjedio na klupi, kaže: „Hrvatska je ipak bolja i od Njemačke i od Austrije”. Ali točna je još jedna Barićeva rečenica:

„Hrvatskoj će biti teško jer Njemačka ne može izgubiti, a Austrija nema što izgubiti!”

Njemački i austrijski problemi su, ipak, stvar Joachima Lowa i Josefa Hickersbergera, nama su zanimljivije dvojbe Slavena Bilića. A on se nakon splitskih 0-3 nemirno okreće u krevetu. Slaven Bilić mora nešto poduzeti iako nema previše prostora za radikalne rezove. Ili - nema snage, a ni potpore iz kancelarije nogometnog saveza.

Izbornik mora nešto učiniti s obranom! Neupitan je jedino Vedran Ćorluka, bez obzira na to što ga Sven Göran Eriksson povremeno koristi i na sredini terena, on je zacementiran na desnoj strani. Ista je stvar s Robertom Kovačem, za njega zamjene jednostavno nema. Problematičan je drugi stoper i ja ću opet izreći „grešni” prijedlog, zbog kojega će se i Markoviću i Biliću dići kosa na glavi.

Zvonimir Soldo u svakoj izjavi do neba hvali Igora Bišćana. Svjedočio sam nekim njegovim igrama u Gabeli, jednom ga je nadskočio „neki Kmetec”, ali, Bišćan igra ozbiljno, odgovorno i snažno. A to što on “ne želi u reprezentaciju dok je tamo Marković”, to nije naša stvar, već stvar predsjednika Saveza i njegova službenika (izbornika). Na animozitet takve vrste nitko nema pravo, zbog takvih stvari su izmišljeni okrugli stolovi, dijalozi i - dijagnoze.

Ne znam također je li izbornik spreman na radikalni rez i postaviti u momčad Ognjena Vukojevića, moćnog nogometaša, koji danas, uz Modrića, figurira kao najozbiljniji Dinamov igrač. Uz njega bi, naravno, trebao stajati Luka Modrić. Desno je neupitan Darijo Srna, na lijevoj Ivan Rakitić. Niko Kranjčar iza napadača, a u „špici” Eduardo da Silva.

Pletikosa - Ćorluka, Bišćan, Robert Kovač, Šimunić - Vukojević, Modrić - Srna, Kranjčar, Rakitić - Eduardo da Silva.

Međutim, Bilić će, unatoč činjenici da smo ga proglasili nogometnim modernistom, posegnuti za „konzervativnim” postavom:

- Pletikosa - Ćorluka, Šimić, Robert Kovač, Šimunić - Srna, Niko Kovač, Modrić, Kranjčar - Eduardo da Silva, Petrić. Zvuči ofenzivnije, ali i - sporije.

- Izborniku će se ovog proljeća nametnuti još neke dvojbe. Oporavit će se Igor Tudor, kojega Bilić „jedva čeka”, samo je nejasno kako će ga uklopiti u postav. U njegovim razmišljanjima mora biti mjesta za Marija Mandžukića i Nikolu Kalinića, nogometna evolucija jedne stare i potrošene generacije (Balaban, Niko Kovač, Šimić), a dolaze mlađi, drskiji i brži.

'Skrivena' kamera

Austrijanci su došli na zanimljivu zamisao. Na krovu stadiona „Ernst Happel” postavili su osam specijalnih kamera koje prate svakog igrača i do u detalje analiziraju njegovu igru. Koliko je pretrčao, koliko dodira s loptom, koliko točnih, koliko pogrešnih pasova, koliko ulazaka u kazneni prostor.

Te kamere ostat će na krovu i za kvalifikacijske utakmice austrijske reprezentacije za SP, ali je pitanje - smiju li one biti na krovu za vrijeme Europskog prvenstva dok se igraju utakmice prvog kruga. Odgovor će dati komisija za natjecanje Uefe, ali smatram da ne bi bilo korektno takvim tehničkim pomagalima „razgolititi" sve suparnike od kojih će se neki u idućem kvalifikacijskom krugu sudariti i s Austrijom.

Preuzeto s Jutarnji.hr