Nogometni magazin / www. nogometni-magazin.com /

Hristo i Bugari opasno nam prijete

To je tipično hrvatski. Atmosfera uoči iznimno važnog susreta kvalifikacija za plasman na SP s Bugarskom (9. listopada) u Zagrebu opet je naelektrizirana. Već danima se vode razne i prazne polemike o tome trebamo li se pripremati u Sloveniji i "Janezima" ostavljati novac nakon posljednjih izgreda njihovih političara. Možda i ne trebamo, ali sad definitivno nije trenutak da se o tome vode javne rasprave.

Nalazimo se u osjetljivom trenutku kvalifikacija i najpotrebniji bi bio mir i jedinstvo, a ne nepotreban pritisak na kompletno vodstvo i igrače u reprezentaciji. Naravno, ni izbornik Zlatko Kranjčar nije pošteđen porcije neugodnih pitanja. Tema će vječno ostati ista, sad je već i ofucana - sin Niko.

Istina jest da je prosječni hrvatski navijač frustriran i pita dokad će Cico svog malog debelog zvati u reprezentaciju. To pitanje danas možda ima i čvršće uporište nego li ikada, jer se Niko u međuvremenu u Maksimiru od "prirodnog vođe" spustio na razinu obične pričuve, kojoj se plješće kada ulazi u igru jer "od tog će malog biti nešto, samo da regulira težinu". No, tata Zlatko uopće ne haje za Nikin status u klubu.

- Neću više odgovarati na ta pitanja o njegovom statusu u klubu. Meni je u reprezentaciji potreban i završili smo s tom temom - kategoričan i pomalo tvrdoglav je izbornik.

Je, trebat će mu dok god ga miluje rezultat. Dok je taj "gospodin" u Cicinoj blizini, kritičari će bezrazložno trošiti municiju, jer će ona isključivo - promašivati cilj.

Istina, moglo bi se razgovarati o Kranjčarovoj tvrdoglavosti. Prije svega jer je očito da radi sve kako bi Niki raskrčio prostor u reprezentaciji. Jerka i Ivana Leku, koji su u mnogo boljoj formi, pogurnuo je u hladovinu, a kad mu netko spomene Ivana Bošnjaka, koji je u posljednje vrijeme preuzeo Nikinu ulogu u Dinamu, vjerojatno mu dođe slabo pa će diplomatski odgovoriti: "O njemu svakako razmišljam i u širem je krugu kandidata". Ako ostane prijetnja Niki, kad je reprezentacija u pitanju vjerojatno će tu i ostati. Kako sad igra, posve neopravdano, ali dok je rezultata...

I tako, do susreta je ostalo još samo desetak dana i zato najveći problem nogometne Hrvatske u ovom trenutku nisu ni pripreme u Termama Čatež, ni "pričuvni Niko", već Hristo Stoičkov i njegova braća Bugari, koji u Zagreb dolaze po pobjedu.

Hristo je nakon kalvarije na Euru u Portugalu preuzeo reprezentaciju i ekspresno joj vratio pobjednički mentalitet koji je odlutao iz bugarskog tabora u Portugalu. Pobjeda nad Islandom u Reykyaviku loše je odjeknula i u našem taboru, ali i u taborima ostalih reprezentacija naše skupine koje računaju na odlazak u Njemačku 2006. godine.

Naime, vladalo je razmišljanje da će onaj koji "tušira" islandske "majstore" na njihovom terenu imati krucijalnu prednost. No, stvari su se počele razvijati u drukčijim smjerovima, jer vjerojatno se nije kalkuliralo tako da će Hrvatska uzeti sva tri boda u Švedskoj.

E, to je kapital i zato bi se svi morali potruditi da Bugarska padne u Zagrebu, a ne uspješno, kao i uvijek, "kopati rupu", jer ako u nju upadnemo, sve će nas boljeti. Ako pobijedimo Bugare, onda možemo do proljeća polemizirati o svemu. I o Deželi, i o Cicinom izboru, i svim drugim omiljenim tračerskim temama.

Ovu vijest objavljujemo u suradnji sa Glasom Slavonije