evo našo sam forum i slike o Red Fuckersima navijačima Nk Orijenta,sječam ih se iz prve lige 1996/97 tad su bili veliko pozitivno iznenađenje a drago mi je da i dans postoje,makr čitam nema ih puno na tekmama,oko 50-tak al za trečeligaški klub i to je super
RED FUCKERS - OD PRVIH POČETAKA DO SEZONE 2005/06
Priča počinje još davne 1988 godine kada se Orijent natjecao u ondašnjoj među republičkoj ligi. Upravo te godine na utakmici Orijent – Split prvi put se pojavljuje pedesetak momaka s transparentom Red Fuckers i smještaju se na stajaću tribinu, preko puta centralne tribine. Moramo napomenuti da je samo ime smišljeno sasvim slučajno u zajebanciji s ekipom od strane Valentina Ferenčabe koji je ujedno smislio i današnji logo grupe, te je to ime i prihvaćeno od ostatka ljudi koji su pokrenuli navijanje na Krimeji. Red Fuckers 1988 godine nisu stvoreni kao neka alternativa Armadi ili iz nekog bunta prema gradu Rijeci, jer dobar dio tih momaka je i ranije bio dio navijačkog svijeta u drugim skupinama ( Armada i Torcida) a kako svi stariji poznavatelji prvih početaka navijanja u gradu na Rječini znaju da je upravo sve krenulo s Vežice, jer prva ekipa koja je pokrenula nastanak Armade 1986/87 ( također ime grupe i amblem su dijelo Vežićana) i stvorila jaku respektabilnu skupinu u bivšoj jugi su činili momci iz tog kvarta, naravno zajedno s pojedincima iz drugih kvartova. Također je poznato da je i prva Riječka Torcida pokrenuta s Vežice i to još davne 1983 godine, također i prvi BBB u gradu, koji je i već godinama aktivni član Red Fuckersa je također Vežićanin, To je čovjek koji od osnutka HNL-e nije više bio na Maksimiru, a s Dinamom je prošao sito i rešeto u bivšoj jugi, i to ne samo gdje se išlo u grupi (Sarajevo, Novi Sad, Beograd, Split, Ljubljana...), već i tamo gdje nitko nije išao on je išao solo (Nikšić) i gdje ih je otišlo njih nekolicina (Zenica, Tuzla, Niš, Kruševac). Upravo su sve te činjenice bitne za objašnjenje nastanka Red Fuckersa 1988 godine, jer smo mi nastali generacijom različitih momaka s G. Vežice koji su odlućili: pa ajmo napraviti ludnicu na Krimeju, ionako se na Orijent oduvijek išlo, tako da Red Fuckersi su nastali iz lokalno-patriotskih razloga, te iz razloga što je Vežica oduvijek radnički kvart protkan mnogim marginalcima bez neke perspektive koji su brijali na nogomet, svirku i dobru zajebanciju. I ako se u to vrijeme u ondašnjem beogradskom listu «Tempo» Orijentovi navijači spominjali pod imenom Vitezovi Orijenta, to ime nije bilo točno, što potvrđuje i ondašnja prva ekipa Armade spomenuvši nastanak Red Fuckersa s kraja 80-ih u interviewu u Novom Listu 1994 godine. Skupina čini 50 navijaća koji redovito prate Orijent uglavnom na domaćim utakmicama, te iz tog vremena pamtimo prve upaljene baklje na utakmicama protiv Kopra, kada su nam u goste došli i brojni navijači Kopra pod imenom Tifozi. Baklje palimo i protiv Jugokeramike, Splita i Solina gdje dolazi i do dan danas nezapamćenog obračuna s milicijom, uzrokovanog ubačenim bakljama u teren, gdje dolazi do prekida utakmice, te su navijači izbačeni sa stadiona kako bi se utakmica nastavila. Moramo napomenuti da u to vrijeme nije postojala nikakva suradnja niti razumjevanje između kluba i navijača, a u to vrijeme se i pamti naglašena represija milicije prema pojedincima, te je i ta činjenica uz ostale probleme jedan od uzroka gašenja navijačke skupine na kraju sezone 1990. godine.
NOVI POČETAK, NOVA GENERACIJA
Prvi pomaci bilježe se 1993. godine kada je desetak momaka iz naselja Sv Križ na G. Vežici počelo ponovno aktivno odlaziti na utekmice Orijenta s tadašnjim aktualiziranim Krimejskim Feštarima. S Feštarima su pratili Orijent u Poreču, Labinu i Sinju Zanimljiv događaj se pamti iz Sinja, kada su igraći Orijenta izašli na teren na zagrijavanje u crvenim trenirkama, a domaći lokalni dalmatinci ih stali vrijeđati: «komunisti,crveno smeće itd», a kroz 15 minuta dečki skidaju trenirke, a ispod crveni dres, bijele gaćice i plave štucne, što su Orijentove boje od osnutka na Sušaku 1919-e godine. U tom trenutku Sinjani kuže da njihovo vrijeđanje nema veze s realnošću te pljeskom popraćuje izlazak na teren našeg kluba. Ekipa ubrzo shvaća da su Feštari klasična karnevalska skupina koja nema previše veze sa navijačkim životom i da to nije to po pitanju navijačkog svijeta, te sami osnivaju svoju grupu (Gruppo Alcoolico) kao preteća RF-a, te izrađuju transparent Alcoolico i odlaze na sve domaće utakmice Orijenta te upornim navijanjem pokušavaju pomoći svom klubu da ostvari što bolje rezultate. Nakon završetka sezone 1993/94, upravo u ljeto 1994 godine jedan i od danas aktivnih članova skupine ponovno aktualizira vraćanje imena Red Fuckers na Krimeju i tada se izrađuje naš danas najstariji i najveći istoimeni transparent koji će se pokazati kao simbol jedne uporne generacije uvijek vjerne našem voljenom Orijentu. U sezoni 1994/95 Red Fuckers broji od 30 do 50 navijača, i dalje dajući podršku s stajače tribine, prekoputa centralne koja je inače idealna za poslije će se pokazati gostujuče navijače, jer je izuzetno teška za pračenje same utakmice i navijanje. Te sezone prisutni smo na svim domaćim utakmicama, gdje palimo baklje protiv Primorca iz Stobreča, te odlazimo vlakom na gostovanje u Siget na utakmicu protiv H.Dragovoljca. Također je bitno naglasiti da funkcioniramo samostalno bez ikakve podrške ondašnje uprave kluba. Te stvari su se pomaknule mrvicu s nultne točke početkom sezone 1995/96, gdje se naš Orijent natječe u ondašnjoj neatraktivnoj i skupoj 1B HNL-i. Red Fuckers se seli s stajaće tribine na tribinu jug (iza gola, prekoputa benzinske pumpe) zbog bolje preglednosti, mogučnosti bolje prezentacije navijanja i povečanja broja ljudi gdje nam se pridružila i odlična ekipa s Krimeje, te nekoliko članova sa Trsata, te i jedan momak s otoka Krka, točnije iz mjesta Kijac. Broj ljudi se penje na 60 na svakoj utakmici, te izrađujemo vlastitim sredstvima niz novih transparenata, 2 zastave na koplju, te nabavljamo i bubanj koji daje ritam u samom navijanju. Pirotehniku također financiramo samostalno, a jedinu pomoć od kluba imamo u vidu besplatnih karata, što nam je istini za volju dosta pomagalo. Navijanje na svakoj utakmici je fanatično, a posebno pamtimo protiv Belišča, kad se gostujuči igrači nisu mogli načudit atmosferi na utakmici i ako je ukupno bilo oko 200 gledatelja, od toga šezdesetak bučnih Red Fuckersa. Moramo reči da je takvo navijanje obilježilo cijelu sezonu, a bakljama smo upotpunili atmosferu na utakmicama protiv Zadra i dimnama protiv Uskoka iz Klisa. Jedna od bitnijih utakmica je bila finale županijskog kupa u Kostreni kojeg je Orijent osvojio pobjedom 0:1, s time da smo nas 50 išli pješice na utakmicu, da bi pri dolasku na stadion Pomorca bilo neugodno iznenađeni odlukom domaćina da nas ne pusti na gostujuću tribinu, tako da smo bili primorani pratiti utakmicu iza ograde, prekoputa centralne tribine, te smo gromoglasnom podrškom dali snage igračima da izvuku maksimum i na kraju osvoje priželjkivani županijski kup. Bitno je naglasiti da se uprava istakla gestom zahvale u zadnjem kolu, organizirajuči mjesta za šestoricu navijača u autobusu za odlazak na gostovanje u Metković gdje smo domaćinima pokazali kako se druka za svoj klub.
NAMA JE PRVA LIGA
Odlukom o proširenju lige 1996 godine Orijent nam ulazi društvo najboljih, odnosno u 1HNL što je značilo maksimalnu organizaciju u suradnji s klubom. Kako nije bilo previše vremena za uređenje stadiona, 30 Red Fuckersa svakodnevno od jutra do mraka zajedno s radnicima izvođačke tvrtke postavlja tribinu na sjeveru ( Ispod diskonta), te nadograđuje južnu tribinu, sve do završnih radova na stadionu. Dolaskom na mjesto predsjednika kluba Miletića suradnja se bitno poboljšava gdje nam on predstavlja ambiciozan plan dugogodišnjeg funkcioniranja kluba, s time da se njegova osobna želja poklopila s našom, a to je biti prvi u gradu! Kasnije se promjenom na njegovoj funkciji i dolaskom novog predsjednika Fućka situacija bitno pogoršava sa tragičnim ispadanjem u 2 ligu, gdje je Orijent ispao prerano se predajuči gotovo 7 kola prije kraja s najviše neriješenih rezultata u ligi. Niti dan danas se ne možemo oteti dojmu da su gradski oci jedva čekali da Orijent ispadne u drugu ligu, jer novaca u gradu za dva prvoligaša je bilo samo do ispadanja nas u 2 HNL-u, plan ostanka Orijenta u najvišem Hrvatskom natjecanju očito nije niti postojao, što je tragedija jer nisu prepoznali vrijednost gradskog derbija, možda su se i bojali Orijenta i nas navijača da ne preuzmemo vodeće mjesto u gradu za par godina jer ulaskom Orijenta u 1HNL-u grad je proključao i počeo se sportski dijeliti, uglavnom zbog bunta, kvartovskih razlika i osjećaju pripadnosti svome dijelu grada. Istočni dio grada s prigradskim naseljima za Orijent, a zapadni dio s prigradom za Rijeku, odnosno po staroj Hrvatsko- Talijanskoj granici iz 2 svjetskog rata, tj našoj Rječini koja je u povijesno vrijeme ( 1919-1943-zasebni grad Sušak ) činila granicu između dva grada, Sušaka i Rijeke i između dve države. Samim ulaskom u prvu ligu cijeli Sušak i grad Rijeku je uhvatila nikad više doživljena euforija, jer smo imali jedini pravi gradski derbi u Hrvatskoj sa svim svojim obilježjima kako iz
povijesnih korijena, tako i iz sportsko-gradskog rivalstva. Naš broj Red Fuckersa se strmoglavo penje na 150 ljudi na svakoj utakmici, a na derbijima i do 200 ljudi a kao «koop» odabrali smo sjevernu tribinu, gdje smo ostali sve do zadnjeg dana zatvaranja nadajući da ćemo se tamo opet vratiti jer nam je na sjeveru mjesto
Na svakoj utakmici stvaramo paklenu atmosferu, gdje smo sami po sebi koreografija jer smo svi obučeni u crveno što ostavlja sjajan vizualan dojam.
Pirotehniku kupujemo sami i služimo se njome na utakmicama s Hajdukom, Dinamom i Rijekom (na Krimeji i Kantridi). Također na domaćoj utakmici s Rijekom služimo se i crvenim balonima kako bi još dodatno upotpunili koreografiju. Dodatne tranparente i navijačke majice također izrađujemo sami, a pomoć od kluba imamo u vidu dijela besplatnih karata, te organizaciji odlaska na nekoliko gostovanja autobusima ( Zaprešić, Pula, Petrinja(H.Dragovoljac), Osijek ). Nakon gostovanja u Osijeku bus s kojim smo se vraćali doma je manje oštečen s naše strane, a uzrok za to je najviše prekomjerno konzumiranje cuge. To je bilo dovoljno klubu da nam više nedaju prijevoz tako da na ostala gostovanja odlazimo neorganizirano odnosno u vlastitom aranžmanu snalazeći se na razne načine, tako da smo Orijent u manjem broju pratili u Šibeniku, Splitu, Suhopolju, Zadru, Varaždinu ( kup utakmica ), te Zagrebu ( u Kranjčevićevoj i na Maksimiru ) i u dalekim Vinkovcima, s time da nam u Splitu, Šibeniku i na Maksimiru domaćini nisu htjeli otvoriti tribinu za goste, pa smo se raštrkali na druge tribine.
Od svih gostovanja u 1HNL jedino nismo bili prisutni u Slavonskom Brodu jer se utakmica odigravala u srijedu, a i prometnice su bile neprohodne zbog snjega. Također pratimo Orijent na SRC Valkane u Pulu na prijateljskoj utakmici s nižerazrednim klubom N.K. Pula ICI gdje imamo svoj alkoholni show kad nekoliko Red Fuckersa skida se do gola i utrčava u teren maltretirajući suca i igrače, naravno nikom od prisutnih gledatelja nije bilo ništa jasno, ali u svakom slučaju dobro smo se zabavili. Moramo napomenuti da smo na utakmici s Šibenikom na Krimeji imali fizički okršaj s gostujućim navijačima i to na samom centru igrališta prije početka utakmice, a razlog je što se jedan od gostujućih navijaća prošetao preko centralne tribine došao ispod našeg sjevera i iščupao nam dio našeg transparenta Red Fuckers i počeo bježati prema svojoj skupini. U tom trenutku 15-ak naših utrčava u teren i dolazi do incidenta te mi uspijevamo obraniti svoju čast, te vraćamo naš ukradeni dio i usput uzimamo njihov Funcuti Zaton. Također imali smo i tuču na Kantridi u prvenstvu kada trojica pijanih članova Armade ušuljava se među nas, a to im je bio krivi potez što i sami su poslije priznali. Točno 1996 godine napravljeni su i klupski vuneni šalovi od strane kluba, koji su djelomično i izigrali naš dogovor, jer je bio dogovor da će se napraviti šalovi s natpisom « Orijent –Sušak» sa grbom povijesnog grada Sušaka s jedne strane i grbom N.K Orijenta s druge strane što je bila naša velika želja i ponuda, ali je klub to odbio uz obrazloženje da ne mogu napisati Sušak na šalu, što nam je pokazalo tko kako diše prema klubu i ovdašnjem kraju i puku. Moramo reći da su to bila burna vremena obilježena brojnim sukobima s Riječkom Armadom tijekom cijele sezone po cijelom gradu, a naročito vikendom po kafićima, gdje smo im itekako znali pokazati zube, i uzvratiti udarce na njihove napade, što oni i sami dobro znaju. Također i u Zaprešiću je bilo problema s policijom gdje dobar dio ljudi je završio u stanici zbog samoposluge. U to vrijeme Red Fuckers su imali odličnu ekipu, s visokim prosjekom godina, prožetim navijačim kako sa cijelog Sušaka, tako i dijela Grobnika, Škrljeva, Sušačke Drage i ostalog dijela istočnog prigrada, a zanimljivo je da su nam se znali pridružit i navijači Orijenta iz Triblja, otoka Krka, Crikvenice, nekolicina ljudi iz Labina pa čak i navijaći Orijenta iz Delnica. Upravo u sezoni 1996/97 od svih ostalih navijačkih skupina u Hrvatskoj putem navijačkih medija proglašeni smo kao največe iznenađenje i najveće osvježenje na navijačkoj sceni u Hrvatskoj. Posebno smo stvarali paklenu atmosferu na utakmicama s manje zvučnim imenima, i onda kada je već svima bilo jasno da nam nema spasa i da ispadamo u 2 ligu. U to se uvjerio i pokojni Stjepan Spajić lider H. Dragovoljca kada su u zadnjim kolima gostovali na Krimeji na utakmici koja je obilježila velika kiša, te je čovjek toliko oduševljen fanatičnošču Red Fuckersa odlučio počastit navijače s 1000 kuna u Orijentovom ognjišču, da bi i organizirao na kraju sezone i 1 autobus za Red Fuckerse da im dođemo pomoći u Intertoto ogledu u Veliku Goricu na susret s Bastiom. Rečeno- učinjeno, bili smo i u V.Gorici. Stjepan Spajić nas je osobno dočekao i počastio time pokazujuči koliko je poštovao nas i N.K. Orijent. Nakon što su uz našu pomoć i pomoć ostalih pojedinaca iz drugih navijačkih skupina ( BBB, Kohorta,Legija.) prošli Francuze, Spajić je htio i narućit autobus za putovanje u Graz, ali je kontaktirao s pojedinim ljudima iz Krimejskih Feštara koji su se onda gurali iz svojih interesa u upravu kluba, te su ga ne obavještujući nas iz Red Fuckersa, iz samo njima poznatih razloga odbili. Od toga dana prekinuli smo sve veze s Krimejskim Feštarima za koje niti ne smatamo da su pravi navijači , što su kasnije i dokazali jer su okrenuli leđa klubu kad je zagustilo, a mi smo ostali i u najtežim trenucima kada je Orijent bio na rubu stečaja i gašenja i kad su svi zaobilazili Krimeju u največem luku, a i sad smo u 3 ligi uz klub
TEŠKI TRENUCI
.Nakon ispadanja u 2 HNL i katastrofalne odluke HNS-a (5 drugih liga sa po 16 klubova) u sezoni 1997/98 sve je izgledalo kao da će doći do raspada grupe, ali jezgro se ipak održalo. Broj navijača se uvelike smanjio i brojka se opet vratila na 50-60 ljudi. Klub je vrlo brzo zapao u krizu, kako financijsku, tako i rezultatsku, te se natjecao bez ikakve perspektive, tako da je velik broj ljudi prestao dolazit na Krimeju, ali nas ta činjenica nije omela, ostali smo uz klub i u najtežim trenucima. Prisutni smo na svim domaćim utakmicama, a iako malobrojni pratimo Orijent i na svim gostovanjima ( Gospić, Senj, Žminj, Rovinj, Poreč, Buje, Vrbovsko, Pazin, Kostrena... ) i na svim ostalim stadionima gdje Orijent igra,a ti treba izdvojiti kup utakmicu s Rijekom na Kantridi, kada je toćno 60 Red Fuckersa, svi „opremljeni“ i spremni na sve, jer se oćekivao sukob, otišlo javnim gradskim prijevozom na utakmicu, ali se ništa nije dogodilo, osim što smo dobili utakmicu na feštu svih prisutnih. Također u toj sezoni treba izdvojiti i odlazak 13-e najvjernijih autima u Pulu, gdje smo istinu za reći jedva se izvukli čitavi pred osam puta brojnijim navijačima domaćih, s kojima su počeli sukobi sezonu ranije na Krimeji kada im je jedna naša ekipa iznervirana njihovim verbalnim provokacijama otela dva transparenta u poluvremenu i napala ih van stadiona, a gosti su izvukli deblji kraj. Također i u Labinu zamalo da nije došlo do sukoba s lokalnim drukerima gdje smo došli s autima, ali odustali su od pokušaja jer nas je očito bilo previše odnosno 15 ljudi, ali sigurni smo, da im je to bila pametna odluka jer bi ih pojeli
.SEZONA PROTESTA
U sezoni 1998/99 navijačke aktivnosti su nastavljene, premda još i u manjem broju (oko 30 ljudi) jer nas je napustila ekipa s Krimeje, dečkima je jednostavno puklo, što djelomično i nije za zamjeriti s obzirom na situaciju tada u klubu i oko njega. Naravno bilo nam je teže bez njih, ali pjesma sa sjevera je i dalje nastavljena i kod kuće i na strani. Gotovo pola sezone protestirali smo protiv politike kluba, a sve je poćelo na utakmici Orijent-Ponikve, kada smo je proveli iza ograde van stadiona, istaknuvši transparent « prodajte Riječane, vratite Sušačane», da bi se sve nastavilo pisanjem grafita unutar stadiona po klupskim prostorijama uz poruke « Orijent nikada neće biti Rijeka 2» i « Uprava odlazi». Naravno nikome u gradu nisu odgovarale takve poruke, pa smo ubrzo bili popljuvani u Novom Listu, ali uzalud nismo odustali, niti ćemo odustati od takvih stavova, jer takva politika se djemično i sada provodi, a to je da mladi igrači iz omladinske škole Orijenta ne mogu dobiti priliku u prvoj ekipi pa se šalju na kaljenje u druge lokalne klubove, s neizvjesnom budućnosti, a mladi igrači Rijeke koji se ne mogu probiti u prvu ekipu obavezno sele na Krimeju premda se često pokaže da nisu ništa bolji od Orijentaša, čast iznimkama, a pokazalo se da neki dečki jednostavno ne žele davat 100% svojih mogućnosti i kao takvi oni ne zaslužuju nositi dres Orijenta. Bez obzira na takvu situaciju cijelu sezonu smo uz klub jer svi igrači prolaze, sve uprave prolaze, a Red Fuckers ostaje
UŽAS JE NAŠA FURKA
Prije početka sezone 1999/2000 sustav natjecanja se opet mijenja i premda nas od 30 na svakoj tekmi do 50 ljudi na derbijima, odlučilo je da ćemo se dići iz pepela i u tome smo uspjeli bez obzira što se Orijent držao sredine ljestvice tijekom cijele sezone, bez snage i ambicija za veće domete. Na Krimeji prosjek gledatelja po utakmici ne prelazi 150-200 ljudi, ali nas 30 na svakoj utakmici radimo ludnicu ko da igramo u ligi prvaka. Na utakmicama Orijent-Otok (malo mjesto kraj Vinkovaca) i Orijent-Belišće priredili smo dobre bakljade, a na Belišču smo atmosferu začinili i s par raketa, pa je utakmica nakratko prekinuta bez posljedica jedino što nas je pred kraj tekme posjetila policija u civilu, pa i poslije utakmice neke naše ganjala po okolnim ulicama.Na lokalnom derbiju protiv Pomorca uz baklje atmosferu smo upotpunili konfetama i koreografijom s kartonima koje smo sami izradili i sve sami financirali. Baklje i brodske dimne smo palili i na gostovanju u Kostreni
Bitno je naglasiti da funkcioniramo bez ikakve pomoći kluba, a na sjevernu tribinu ulazimo besplatno jer se prestala naplaćivati zbog derutnog stanja. Možemo reći i da smo na gostovanjima bili uspješni jer smo pratili Orijent u Puli, Poreču, Novalji, Sisku, Krapini, Bjelovaru, Zadru i Splitu na Plinari pri tome da smo uglavnom putovali autostopom i vlakom, sve u svojem aranžmanu. Bili smo i u Novalji na prijateljskoj utakmici s isto imenim domaćinom. Svaka tekma, svako gostovanje ima svoju priču, a sezonu je obilježio i jedan od najvećih incidenta na Krimeji, na utakmici Orijent-Split kada je sudac uzeo pravdu u svoje ruke i odmah na poćetku utakmice, već u 15 minuti nezasluženo isključio 2 igrača Orijenta i dosudio nepostojeći jedanesterac za goste, te sustavno sudio na štetu voljenog nam kluba, tokom cijele utakmice, te je pritom došlo do upada dijela Red Fuckersa i ostalih gledatelja u teren kako bi se obračunali s sudačkom trojkom te je utakmica prekinuta na desetak minuta, taj incident se upravo zbio u 15 minuti, ali i ponovljen u 81 minuti utakmice kada je jedan naš član verbalno isprovociran od strane gostujućeg golmana ulazi u teren i fizički se obračunava s njim, točnije nogom u glavu ruši golmana Splita, Pivčevića, te je utakmica opet prekinuta. Ponovno dolazi do opće gužve gdje i naš napadač Orijenta, Černe biva napadnut s naše strane, te se jedva izvukao uz pomoć suigraća pobravši nekoliko šuteva. Utakmica je jedva privedena kraju a suci su ispračeni na putovanje satima poslije utakmice uz pratnju policije. Taj je događaj donio i do medijske rasprave u Novom Listu o vrijedostojnosti suđenja i utjecaju sudačkih odluka na ponašanje gledatelja, jer se na dotičnoj utakmici radilo o očitoj krađi na štetu našeg nam kluba. Nažalost nakon javnog ukazanja na jedan od problema u našem sportu, odnosno o utjecaju nesportskih struja unutar našeg nogometa i reakcije gledatelja kojih se ne može varati, više od toga se nije napravilo, a sigurni smo da se moglo i trebalo, ali je lakše bilo još jedan problem gurnutu pod tepih, i moliti se da se nešto slično ne ponovi, a ponovilo se, kako na utakmicama drugih klubova tako i na Krimeji samo nekoliko sezona kasnije.
TOTALNI FANATIZAM
Sezona 2000/01 počinje s novim očekivanjima okrećemo se sebi i trudimo se iz utakmice u utakmicu da napravimo što bolji štimung i ako smo malobrojni, od 30 ljudi na svakoj utakmici do 50 na derbijima. Orijent je igrao dobro, nalazeči se pri vrhu ljestvice, varirajući između 5-6 prvih momčadi na ljestvici, sa ciljem borbe za vrh. Ponadali smo se i mogučoj borbi za ulazak u prvu ligu, ali to ipak nisu bile ambicije kluba, iz financijskih razloga. Na svakoj utakmici priređujemo odličnu atmosferu, gdje palimo baklje na tekmi Orijent-Žminj, a pratimo klub i na gostovanjima u Puli, Poreču, Bjelovaru, Koprivnici, Vrbovcu, Solinu i Žminju gdje dolazi do velikih sukoba s pulskom redarskom službom pod imenom Crni Vjetar i lokalnom policijom na samom stadionu, za vrijeme utakmice, gdje je i ona sama bila prekinuta na 10 minuta. Do tuče je došlo pred kraj drugog poluvremena kad se jedan naš član počeo verbalno prepirati s jednim od redara te ga i zaljevao kanistrom vina sa tribine. Uskoro Crni Vjetar ulazi na našu tribinu, i dolazi do opće gužve gdje se nezna tko koga udara, uskoro se pridružuje i policija s električnim pendrecima, utakmica se prekida igrači bježe u svlačionicu, a frka se nastavlja a rezultat je nekoliko lakše ozlijeđenih s obje strane i jedan redar teže ozlijeđen ( slomnjena mu noga) jer je sav razbijen bačen preko ograde sa tribina na teren. Epilog je bio na prekršajnom sudu, gdje nikome nije dokazana izričita krivnja, te su obje strane novčano kažnjene. Žminj je bio jedino organizirano gostovanje s prepunim autobusom i 40 pijanih Red Fuckersa koji su došavši u to malo pitomo istarsko mjesto odmah smo se dali u samoposlugu što je i rezultiralo i bučnom atmosferom i na samoj tekmi. Na ostala gostovanja idemo autima ili vlakom. Jedna od zanimljivosti je da smo na gostovanju u Bjelovaru išarali policijsku stanicu svojim parolama usred bijela dana i nitko od murje na stadionu nije uopće reagirao, valjda ništa ne kuže, koji smo mi navijači uopće i za koji klub navijamo? (često smo se susretali s tim pitanjem od drotova na strani), a kad bi čuli odgovor (Orijent), onda bi se križali. Zanimljiv je bio i skori odlazak na utakmicu u Žrnovnicu na Mosor-Orijent, kada je nekolicina naših članova u subotu već kupilo karte za ponoćni vlak i opskrbili se s hranom i pićem, te samo što nisu krenuli, slučajno su listali sportske novosti na kolodvoru pred polazak i pročitali da se utakmica odigrava u subotu, a ne u nedjelju kako je bila zadnja informacija iz kluba, prava sreća u nesreći, bilo bi zanimljivo otputovati na jug Dalmacije i fulati utakmicu za jedan dan, hvala Bogu, poštedio nas je te muke. Kao dokaz fanatičnosti naveli bi odlazak vlakom dvojice naših pripadnika na prijateljsku utakmicu Čakovec-Orijent u jedno malo selo, mislimo da se zove Nova Vas, gdje se utakmica odigravala, s time da su morali pješaćiti još 3 kilometara iz Čakovca do tog sela jer nije bilo nikakvog prijevoza. Kad ih je ekipa sa strukom tamo ugledala da su doputovali na tekmu, samo što nisu pali u nesvjest. Toliko o ljubavi prema klubu. Tijekom sezone uočili smo da se našem voljenom klubu ubrzo crno piše, a sve je počelo dolaskom predsjednika Brusića koji je u poćetku bio korektan u vođenju kluba, ali postavljanjem lokalnog razbijača Miškovića, do ondašnjeg redara na ulazu stadiona, za sportskog direktora kluba, sve nam je bilo jasno, počele su igre bez granica, bez imalo ljudskog morala, a sve na štetu, proizašlog nam na korijenima Sušaka, ponositog nam radničkog kluba Orijenta. Naravno nismo to mogli gledati skrštenih ruku.
OTPORNI NA SVE I SVAKOGA
Već sljedeće sezone 2001/02 zbog kroničnog nedostatka novca bilo je upitno tko će igrati za Orijent, jer je većina igrača uhvatila zadnji vlak, pred nadolazeći raspad sistema.
Već ove sezone su počeli verbalni i javni sukobi s ponovno novim licima u upravi kluba jer smo uvidjeli šta se sprema s njihove strane, što će poslije pokazati se da smo bili u pravu, jer su počeli sustavno uništavati klub kako bi ostvarili svoje osobne i pokvarene interese. Na svaku utakmicu Orijenta nosili smo transparent s natpisom » Brusić odlazi!», «Dosta lopovima, dosta sramoti, uprava napolje» gdje smo javno zahtijevali odstupanje tadašnjeg predsjednika i kompletne uprave s postavljenih funkcija.. Djelomično smo u tome uspjeli, gdje su našu upornost prepoznali i mediji koji su se zainteresirali za situaciju na Krimeji, te su ubrzo počeli i ukazivati na nezakonite radnje od strane članova uprave kluba. Nažalost još gora situacija zadesila je klub dolaskom na mjesto predsjednika lokalnog moćnika-kauboja, g. Lokmera koji je u izvršni odbor postavio sve svoje radnike njegove tvrtke Zidar d.o.o kako bi imao uvijek većinu na glasanju pri održavanju skupština. Njegov rad zajedno sa svojim prethodnicima koji su klub koristili za pranje novca, i provođenje opće pljačke, odveo je klub u propast, uzimali su sve do preostalih novaca što je grad (stadion je u vlasništvu grada) davao za plaćanje komunalnih usluga, tako da je bilo i trenutaka da u klubu nije bilo niti praška za pranje rublja, a i sami nastupi su postali upitni iz utakmice u utakmicu, jer povremeno su na Krimeji isključivani voda i struja. Tokom cijele sezone iako je gledatelja na krimeji sve manje, prosječno oko 150 do 200 atmosfera je vrlo napeta posebno na našem sjeveru, a svaka tekma je na rubu incidenta, jedino tko ima našu podršku su igrači i struka, a članovi lopovske uprave na svakoj utakmici su vrijeđani od prve minute do kraja. Također i prekotjedna vršimo razne akcije kako bi dali petama vjetra mafiji iz uprave kluba.
RAT SE NASTAVLJA
U sljedećoj sezoni 2002/03 nastavlja se ista priča. Stanje je postalo danas teško opisivo riječima, užasno nepodnošljivo kako za same igraće, tako i za nas vjerne navijaće. Poduzimali smo razne akcije kako bi ukazali i zaustavili klub na odlasku u najavljeni stečaj zbog blokiranog računa jer je klub bio i još je u dugu 5 miliona kuna, koji se počeo stvarati još od prve lige. Pisali smo «optužnice» po uzoru na Vukovarsku optužnicu pokojnog Siniše Glavaševića i prosljeđivali ih u medije, nekoliko puta išarali klupske prostorije pozivajući da nam
da lopovska napusti klub, također išarali i razbili caffe bar na Trsatu te poduzeće «Zidar» u Kostreni koji su bili u vlasništvu predsjednika kluba, zatim, ipak nakon jedva stvorenog dogovora između nas samih imali interview s novinarom Večernjeg Lista kako bi ga upoznali sa stanjem u klubu kako bi javno reagirao, javljali se na radio Rijeku i Svid, javno bojkotirali utakmice, ne pojavljujući se na sjeveru, sve sa ciljem promjena na bolje, i još mnoge druge legalne i ilegalne akcije kako bi zaustavili propast kluba. Upravo u tim vremenima nitko od ljudi dobre volje nije htio biti niti blizu kluba, a kamoli nešto poduzeti, jedino je ostalo 100-ak fanatika na centralnoj tribini i nas 30 « luđaka « na sjeveru na svakoj utakmici. Sigurno da je nogomet nažalost onda bio u drugom planu, ali igrači su i dalje imali našu podršku u vidu pjesme koja nije prestajala svih 90 minuta bez obzira na rezultat, a rezultati su bili daleko ispod razine kakve Orijent zaslužuje. Činjenica je da u drugom dijelu sezone pred kraj prvenstva smo imali problema unutar naše skupine, odnosno između sebe, jer nekolicina naših ključnih članova nakon navodno prodane utakmice sa Zadrom(1:1, gostima je bio dovoljan bod za ostanak u ligi) prestaje dolaziti i to se svakako osjetilo na samim utakmicama i zamalo se grupa gasi, stalno smo prisutni, ali sve se slabije navija i sve je bilo pod velikim upitnikom kako dalje?! Također naše tadašnje stanje i vlastitu neorganizaciju na utakmici Orijent-Istra, koju smo mi bojkotirali, ali i pogriješili pustivši nekolicinu ljudi s vlastitom krpom na sjeveru, su iskoristili i gostujuči navijaći koji su priredili svoj show u poluvremenu, preskoćivši ogradu i pretrćajući teren do samog sjevera, otkinuvši dio tog transparenta koji ipak nije završio kod njih jer su reagirali redari. U svakom slućaju definitivno teška sezona za nas
NAJ SMO LUĐI.
Prije početka sezone 2003/04 koja je kasnije se pokazala kao zadnja u drugoligaškom natjecanju odlučili smo potegnti do kraja i bez nekoliko naših standardnih članova koji su recimo tako, uzeli pauzu na poslije će se pokazat na 2 sezone. Od prve do zadnje tekme opet smo na sjeveru s našim starim transparentom Red Fuckers i uz pomoć bubnjeva ponovno se pjesma ori iz 30-ak najvjernijih grla. Pirotehnički show u vidu paljenja baklji i brodskih dimni priređujemo na tekmi sa Šibenikom, gdje nam Šibenčani poslije tekme prilaze komentirajući da ovakve navijaće još nisu vidjeli, te da njihovih Funcuta na Šubićevcu nema, Orijent ispada u 3 ligu, a mi navijamo ko da smo šampioni. Također paklena atmosfera je bila i na svim ostalim utakmicama, a posebno bi izdvojili susret s Pulom 1856, gdje smo u prvom poluvremenu napravili bakljadu, a u drugom dimnu zavjesu uz pomoć brodskih dimni, a jedna je pogodila i gostujučeg golmana u glavu. Utakmica s Pulom je na kraju bila prekinuta u 79 minuti jer je Orijent ostao sa 7 igrača u polju, a cijela utakmica je od početka bila prava farsa u režiji suca, kao i nekoliko godina ranije na utakmici sa Splitom. Za vrijeme trajanja utakmice, dvaput prije definitivnog prekida se ulazilo u teren ganjajući suce, delegata i gostujuće igraće kako od strane podivljalih Red Fuckersa sa sjeverne tribine, tako i od strane ondašnjeg direktora, trenera golmana, uprave i nekoliko gledatelja s centralne tribine, definitivno živci su popustili na sve strane i to je bio početak kraja natjecanja u 2 HNL-i. U to vrijeme sve sportske institucije u gradu su isključivo sve podredili N.K. Rijeci koja se borila za prvaka, a Orijenta se maksimalno zapostavilo u svim segmentima pustivši da Orijent zasjedne na dno ljestvice od početka sezone do samog ispadanja u 3 HNL-u, tako da smo uokolo stadiona ispisali nekoliko prigodnih grafita na račun odjela za sport u gradskom poglavarstvu, a i prosljedili nekoliko prigodnih pisama u samo poglavarstvo i na radio Rijeku gdje su nam dali podršku putem etera, a na televiziji Kanal Ri odmah organizirali emisiju na tu temu. Ništa nije pomoglo, nema veze, ispali smo u 3HNL-u, ali smo makar im rekli svoje stavove koji očito nekim ljudima nisu sjeli, ali ko ih je..., i htjeli smo ih prokazat da nisu ljudi, već stoka i smeće koje svoje pozicije koriste isključivo za ostvarenje svojih interesa. Moramo napomenuti da u drugom djelu sezone prisilno se selimo sa našeg sjevera na kraj centralne tribine zbog dotrajalosti tribine sjever koja se zatvorila za publiku i možemo reći da nam je ta činjenica jako teško pala jer mnogi golmani gostujućih ekipa su proživljavali 90 minuta užasa ispod naše tribine, tako da se nadamo da će se ići u obnavljanje dotične tribine u budućnosti. Za nas najbitnija je činjenica s kojom se i danas ponosimo da je Orijent u sezoni 2003/04 ostvario samo dvije pobjede i to na početku sezone u osmom mjesecu 2003 godine i druga je bila u četvrtom mjesecu 2004 godine, što znači da osam mjeseci nije nitkog pobjedio s debelim zaostatkom na posljednjem mjestu ljestvice, a mi smo na svakoj utakmici navijali i strijepili s igračima, samo da netkog pobjede, i to se ostvarilo u zadnjem kolu, te smo noseći transparent «Orijent će ponovno ustati» dizali moral vjernim kibicima usprkos davno znajuči da ispadamo u treću ligu slavili igrače ko da su osvojili ligu prvaka. Nema veze mi smo uz Orijent pa makar igrao i u 8 ligi, glavno da nam se klub nije ugasio. Od gostovanja bili smo u Novalji, Solinu i na Verudi ( Pula 1856)
IDEMO DALJE
Prva sezona u 3 HNL 2004/05 je bila jedna od najtežih u povijesti kako kluba tako i nas navijaća uz njega. Zanimljivo i tragikomično je bilo da se prije početka natjecanja kluba uopće nije znalo hoće li Orijent startat s natjecanjem, jer nije bilo ekipe. Gotovo svi osim par igrača su potražili novu sredinu, nije bilo nitkog niti iz uprave kluba. Orijent je ostao potpuno sam odbačen od svih dosadašnjih pojedinaca i institucija koji su harali, sve dok je bilo makar i novca za hranarinu, a sad nema više ništa od toga,.niti tih ljudi. Jedino koje ostao je naš prijatelj Red Fuckersa ondašnji predsjednik nadzornog odbora i jedan od boljih odvjetnika u gradu, Ljubo Kostić (ale brani vežičane), jedina svjetla točka, uz trenera golmana i živu legendu kluba Vladu Tićka koji se primio posla i skupio uglavnom darovite juniore, uz par malo iskusnijih igrača koji nisu našli neki drugi angažman, te zapoćeo natjecanje. Doveden je i trener Butorac koji je uz pomoć trenera iz omladinskog pogona, održao pripreme i vodio ekipu kroz sezonu, i premda je sve izgledalo da ćemo ispasti u županijsku ligu, nekako smo uspjeli ostvariti ostanak. Cijelu sezonu klub je izgurao bez kompletne uprave, bez ikakve i najmanje podrške od ikoga i bez ikakvih prihoda za igrače, koji su igrali iz ljubavi, bez kune naknade, odnosno besplatno. Bez obzira na novonastalu tešku sitaciju u klubu Orijent nije ostao potpuno sam. Na Krimeji je u prosjeku 150 gledatelja, naravno i nas 15-20 upornih Red Fuckersa je i dalje aktivno u manjem intezitetu a i odlazimo na gostovanja ( Labin, Senj, Krk, Grobnik...)
SEZONA USPJEHA
U sezoni 05/06 klub se stabilizirao reagiranjem riječkog nogometnog saveza dovođenjem nekoliko mlađih ljudi dobre volje, ali klub i dalje preživljava sa skromnim financijama, i dok netko neovisan domaći tko ima love, tko želi uložiti u klub i tko voli Orijent ne uđe u klub kao vlasnik situacija će biti ista, samo preživljavanje. Također, i mi idemo dalje, uspjeli smo srediti svoje redove, vratili su nam se i nekoliko starih članova koji nisu bili aktivni oko 2 sezone, brojimo prosječno oko 20-30 ljudi kod kuće i do 15 ljudi na strani Evo i ove godine sa do 15 ljudi na strani bili smo prisutni s klubom u Lokvama (prijateljska Risnjak-Orijent), Vinodolu, Grobniku, Krku, Poreču, Vodnjanu, Žminju, Crikvenici, Labinu, Rovinju, Puli, Moščeničkoj Dragi, i ostalim utakmicama .Domaće utakmice su popračene paklenom atmosferom uz povremeno korištenje pirotehnike, tako da smo bakljadu napravili na Orijent-Jedinstvo Omladinac Kapra, a posvetili smo je našem mladom članu pokojnom Ivanu Pađenu-Šefu koji nas je prerano napustio u tragičnoj prometnoj nesreći vikend prije, a sudbina je htjela da pogine tik do našeg stadiona odnosno odmah iza naše tribine na kojoj je proživljavao svoju mladost. Također na istoj utakmici sjetili smo se i još dvoje naših članova koji više nisu sa nama, a to su Hrvoje Mikuličić-Miha, bivši frontmen punk grupe « Protest « koja je bila među prvima stvoriteljima punka kako u bivšoj jugi tako i u gradu Rijeci te sjetili smo se i našeg Marjana Tomljanovića-Manjo bivšeg pripadnika HOS-a. Tako da smo na toj tekmi napravili nekoliko prigodnih transparenata i sa minutom šutnje prije početka utakmice zapalili baklje i tri svijeće na zatvorenom sjeveru. Također baklje smo palili i na gostovanjima u Žminju, po velikom nevremenu dimne i baklje na Grobniku, te po jednu baklju na Krku i u Vodnjanu, te na domaćoj tekmi s Jadran Porećom. Iz ove sezone teško je izdvojiti na kojoj je tekmi bilo najbolje navijanje jer je na svakoj bilo urlanje od prve do zadnje minute, možda bi izdvojili infarktnu utakmicu Orijent-Grobničan u zadnjem kolu u kojem smo izborili ostanak u novo formiranoj 3HNL-i (središte-zapad) kada je nas 40 uz pjesmu, trake i dobru bakljadu napravilo atmosferu dostojnu nekih stadiona 1HNL-e. Što se tiče reprezentacije, nismo baš grupno aktivni kao druge grupe. Ode se pojedinačno (bili prisutni u Bologni, Ljubljana, Glasgow, Zagreb )okrenuti smo samo klupskom nogometu odnosno našem Orijentu i Sušaku, a znalo se pokazati u prošlim sezonama što nam klub lošije stoji mi smo luđi baš zato što smo malobrojni nemamo onaj sindrom velikih grupa da na malim tekmama je aktivnost manja ili nikakva a na velikim je ludnica. Kod nas je uvijek skoro isto bez obzira na ime protivnika.
TEXT KOPIRAN S NJIHOVA FORUMA
Prijava
Registracija
ČPP
Pretražnik
