[an error occurred while processing this directive]
Bilić dao interview novinaru koji je napisao da je Šimunić glupan: Uzori su mi otac i papa Woytila

Hrvatski izbornik Slaven Bilić javno je prozvao novinara Večernjeg lista Igora Flaka, koji je nakon pobjede Hrvatske u Engleskoj sramotno napisao da je Šimunić glupan, ali je svom osobnom prijatelju bez problema dan kasnije Bilić dao interview. Bilić je novinarčiću možda oprostio, ali Šimunić sigurno nije... Razgovor s izbornikom iz Vecernji.hr prenosimo u cijelosti.

Kako god sutra Hrvati odlučili tko će ih sljedeće četiri godine voditikroz život, Slaven Bilić bit će heroj nacije za 2007. godinu. Grlo je bilo prilično hrapavo, košulja sva zaprljana, koljena na hlačama odijela poderana. Kosa mokra od dosadne engleske kiše, ali srce veliko kao Jadransko more.

Kod ljepšeg spola sigurno bi pobijedio u izboru za mistera simpatičnosti, nogometni gurmani i puk skidaju mu šešir jer je Hrvatsku bez stresa, bez patnji odveo na Europsko nogometno prvenstvo. Ovaj smo razgovor vodili gotovo sedam dana, u različitim stanjima i raspoloženjima. Nakon Skoplja Nane je bio utučen: “Bilo bi dobro da do srijede ne govorim ništa. Ne osjećam se najbolje.”

U ponedjeljak je u apartmanu hotela Sheraton, u trenirci, ali i u vremenskoj stisci, Slaven Bilić pokušao otvoriti dušu, otići do kraja. Mobitel je doslovno gorio, a samo pozive iz Engleske nije odbijao. I poziv sina Lea. Na stolu bijeli marlboro i trenuci opuštenosti, jer Hrvatska je u subotu stigla na cilj. Srijeda navečer, mali kut u utrobi Wembleyja. I puna duša do neba:
– Kakav dan, kakav dan! – govorio je i otpuhivao dim cigarete najvoljeniji Hrvat u tom trenutku, izbornik Slaven Bilić.

• Je li ovo ostvarenje nekih dječačkih snova, mislite li da je ovo stvarnost, ili samo perfektan san?
Tri dana vrtio sam ovu sliku u glavi, svi smo kao nikad željeli pobjedu na Wembleyju. Znate, to nije obična pobjeda, to je nešto što će nas obilježiti za cijeli život. I mene i moje nogometaše. To je pobjeda prepuna ponosa, e – zbog ovog se živi!

•  Šest tisuća naših navijača dugo je ludovalo, još jednom su bili divni. Nisu štedjeli da budu uz vas premda nisu došli svi koji su željeli. Je li vam žao što im niste mogli dati još više ulaznica?
Hrvatska je u cijelom svijetu poznata po navijačima, to se zna, no doista sam sretan što smo im podarili ovu pobjedu. Da se mene pitalo, Wembley bi bio pun naših šalova, no to nije bilo u našoj moći; što se tiče ulaznica, nismo mogli ništa učiniti. Uime igrača i stožera te u svoje ime samo im mogu reći hvala! To sam činio kao igrač, sada kao izbornik. Ne želim da ovo ispadne kao da se nekom dodvoravam, ali nitko, baš nitko nema takve navijače kao što ima hrvatska nogometna reprezentacija.

• Jeste li u bilo kojem trenutku utakmice pomislili da nakon ove večeri više ništa neće biti isto u vašem životu?
Ne, samo sam se usredotočio na igru, na vođenje utakmice. Ona je bila stresna premda ni u jednom trenutku nisam dvojio da ćemo pobijediti. Pa ni kad je Crouch pospremio onu loptu iza Pletikose! Pogledao sam prema Petriću, znam što sve može taj igrač, želio sam osvježiti napad, išao sam samo po taj pogodak. Dobro, nismo imali imperativ, nismo se kockali, nego tražili pobjedu. Iako nam rezultatski ništa nije značila. Ali možda nam je emotivno značila više od bilo čega! Kad sam vidio igrače kako se vesele kao mala djeca, kao moj Leo, osjetio sam da smo tu, u Londonu, napravili nešto veliko. Vjerojatno ćemo za deset, dvadeset godina pričati o ovoj pobjedi. A doista ćemo se imati čega sjećati.

• Da, jer ste igrali i za obraz, obraz koji u hrvatskoj ne vrijedi previše?
Mi smo sportaši, uvijek igramo za svoj obraz. Znam da aludirate na nepoštenje u sportu, na sve priče, crne rabote. Neću to komentirati, to me ne zanima. Ni mercedese, ni torbe, ni bilo što. A Hiddink, ako plati piće kad se vidimo na Euru 2008., dobro, ako ne, opet dobro.

• Kada ste u srpnju 2006. godine preuzeli reprezentaciju, rekli ste da se ne bojite jake skupine, da ne tražite nikakav alibi, samo malo vremena. Jeste li doista vjerovali da će godina biti tako divna?
Naš je plan bio da sve riješimo prije posljednje utakmice jer ne bi bilo dobro otići na Wembley i tamo tražiti plasman na Euro. Za to smo se spremali, tako smo od prvog trenutka i pripremali igrače. Bio je to svojevrstan imperativ da izborimo nastup na velikom natjecanju, jer moji pomoćnici i ja naučili smo pobjeđivati.

• Sljedeće nedjelje u Luzernu doznat ćete suparnike na Euru. Bi li eventualan neuspjeh u skupini, ma kakva ona bila, bio i signal da podnesete ostavku?
Bože moj! Pa ja i moji suradnici znali bismo osjetiti trenutak kad bismo se trebali povući. Jer, ako ništa drugo, barem smo samokritični. I ne bi nas na to nitko morao tjerati, ni mediji ni bilo tko.

• Vaši su pomoćnici uvjereni da će Hrvatsku svi pamtiti nakon Eura. Dijelite li njihovo mišljenje?
Ne postoji veći optimist od mene, ali lako je sada svašta reći. Treba vidjeti suparnike, pa ćemo onda imati konkretnije odgovore, biti pametniji. Nema smisla sada govoriti. A ono što ja zapravo mislim o svojoj momčadi govorim samo dijelu medija. 

• Bili ste trener Hajduka u turobnom razdoblju. Biste li jednog dana ponovno sjeli na klupu bijelih?
Rodio sam se dvjesto metara od Starog placa, Hajduk je više od običnog kluba. Miljama mi je ispred svih, ali ne bih radio u ovakvom Hajduku, u ovakvom okruženju.

• A biste li prihvatili današnji Dinamo?
Ivanković je sjajan trener, ali ako pitate hipotetički, kad modri ne bi imali trenera, u ovakvom Dinamu, koji mi se čini kao sređen klub, bio bih trener. No, da se razumijemo, a to, molim vas, podvucite, Hajduk je svjetlosnim godinama ispred modrih.

• Što biste učinili da vas pozove neki veliki, bogati europski klub?
Sada ništa. Jer, vođenje hrvatske nogometne reprezentacije nije posao, to je čast, ono nešto osobno. I ne postoji ništa više i veće u trenerskoj karijeri, u to budite uvjereni. 

• Planirate li ipak nakon izborničke funkcije nastaviti obavljati trenerski posao?
Da, to nije upitno.

• Postoji li neka određena zemlja, klub?
To je Engleska prije svih. I klub iz Londona, to bi bila fantazija.

• Usporedno s igračkim sazrijevanjem završili ste pravni fakultet. Jeste li razmišljali o usavršavanju u svojoj struci?
Ma, ne. Nogomet je moj definitivan izbor.

• Kad biste imali priliku kao odvjetnik braniti okorjelog kriminalca, biste li pristali na to?
– Da, zašto ne?! Pa to je naš posao. Braniti višestrukog ubojicu možda nije moralno, ne možeš ga živog vidjeti, ali ti ga ipak braniš. I tu netko vidi svoj izazov. Gušt je dobiti parnicu, zafrknuti ih, ispasti lumen. Kada gledam Kevina Costnera u filmu “JFK”, sutra bih bio odvjetnik.

• Kada nema nogometa i glazbe, ostaje obitelj. Znamo da je to najvažnije. Koliko ste zadovoljni vremenom provedenim s djecom? Stignete li se dovoljno kvalitetno baviti njima?
Nije tajna da sam se rastao, no sa suprugom sam ostao prijatelj, u dobrim smo odnosima, skupa se brinemo o svojoj djeci. Leo ima 11 godina, sve ga strašno zanima, obožava nogomet, voli ga igrati, a gušt mu je i kad ga odvedem na neku veliku utakmicu. No, primijetio sam da mu je sve češće i gitara u ruci. Sada je u toj fazi, bori se. A ja ga neću ni u čemu ograničavati.

• Vaš sin doima se jako ozbiljnim za dječaka od 11 godina.
Nije, nije. On je nešto zatvoreniji, no kada smo zajedno, mi funkcioniramo na perfektan način. On je sličan meni. Kao što je moj otac bio meni idol i heroj, tako sam i ja danas Leu. Puno razgovaramo, jako ga puno stvari zanima.

• Osjeća li Leo u školi da mu je Slaven Bilić otac?
Mislim da ne, iako mi je o tomu teško govoriti. Doista ne znam. No, vodim njihovu školsku momčad na malonogometnim turnirima, družim se ponekad kraj škole s roditeljima njegovih vršnjaka. I to je otprilike sve. Ne opterećujem se time, Leo je dobar u školi, a to što sam mu ja otac, u životu mu može biti i problem, a ne samo plus kako se misli. 

• Koga prvoga nazovete nakon utakmice? S kim prvim podijelite dojmove? Činite li to još u svlačionici ili kasnije?
Nikad mi mobitel nije uključen u svlačionici. Najprije se maknem, popušim s Prosinečkim jednu cigaretu jer nas dvojica jedva izdržimo 90 minuta bez duhana. A onda najprije nazovem svog brata. Jako smo vezani, puno razgovaramo o nogometu. Naravno, ako utakmica ne završi prekasno, nazovem i Lea, on već puno toga kuži.

• Koja se glazba sluša u autobusu koji vozi igrače prema stadionu? Postoji li neki poseban repertoar?
Obvezno se sluša “Srce vatreno”, pjesma koja može silno podignuti adrenalin. Ima tu još nekoliko naših pjesama. Znam da aludirate na narodnjake, ali toga nema u autobusu.

• Ne slušate ni Thompsona?
Ne u autobusu.

• Sviđa li vam se kad u Maksimiru prije utakmice puste “Lijepa li si”?
Da, to je strašna stvar. To je tako lijepa domoljubna pjesma koja nikoga ne može ni na koji način uvrijediti.

• Slušate li privatno Thompsona?
Ja sam s Markom dobar. On mi zna dati svoj CD i prije nego što izađe na tržište. Onda ga ja uzmem, najčešće kad se vozim na relaciji Split – Zagreb, i odslušam ga. Nemam ništa protiv te glazbe, ima tu i dobrih riječi. No, naravno da to nije u mom opusu zanimanja. Ali Thompsonov rad cijenim.

• Što mislite o potezu HNS-a koji nije dopustio da se pjesma “Lijepa li si” izvede uoči utakmice s Izraelom u Maksimiru?
Ma, zbog same je pjesme to bez veze jer ona doista ne može nikoga uvrijediti. Ali zbog svih tih priča i pričica, možda je i lakše ne pustiti je.

• Gdje slavite pobjede? Pozovu li vas igrači katkad da zajedno slavite?
Sve rjeđe slavimo pobjede. Nakon utakmice iznimno sam prazan, pa ako i odem, učinim to s dečkima iz stožera. Popijemo neko piće, poslušamo dobar rock i to je sve. Ne, s igračima ne izlazim.

• Što mislite o toj raširenosti narodnjačke glazbe među hrvatskim nogometnim reprezentativcima?
Svatko ima pravo na svoj izbor, posebno nakon utakmice i u privatnom životu. Da se razumijemo, u vrijeme treninga, odmora i sastanaka ja postavljam uvjete, u slobodno vrijeme igrači mogu raditi što im odgovara. Nema zabrana, nema isključivanja mobitela, gašenja MP3 ili iPoda.

• Imate li vi MP3 ili iPod?
Imam, ali ga ne slušam. Još uvijek volim slušati muziku u prostoru, upalim CD player i slušam.

• Kad bi vas pozvao Mick Jagger da gostujete na njegovu koncertu i uzmete gitaru u ruke, biste li pristali?
Ne. Nikada ne bih volio da me netko pozove da sviram zato što sam ja tamo neki Slaven Bilić koji ima svoj mali band i voli glazbu. Ne pali ti to mene na taj način. No, sigurno bih svirao u nekom od svojih omiljenih bandova, a ima ih desetak.

• Postoji li neki favorit među njima?
Bio bih član skupine Faith no more ili Metallice. To su dvije grupe koje sviraju baš onako, po mom guštu. Dobro, ima još puno dobrih, pravih bandova.

• Tko je za vas glazbeni Pele?
Teško mi je to reći. Jednom je to ovaj, drugi put onaj, kao i kod nogometaša. Jedne godine zaljubiš se u Ronaldinha, pa dođe Messi. To je tako. Ali kad bih nekoga morao izdvojiti, onda bi to bio James Hatfield. Ima perfektan glas, sjajan je na gitari, na pozornici izgleda izvrsno.

• Kako vidite razvoj hrvatskog društva? Je li ipak premalo morala, postaje li on nekako bezvrijedan?
Uh, to je teško pitanje. Nemojte me to pitati. No, znam da bi trebalo biti najnormalnije da na to pitanje odgovorim jer me se to tiče, a tiče se i moje obitelji i moje djece. Uvijek je nezahvalno odgovarati na to jer će se javiti neki gospodarstvenik, ekonomist, pa će reći gledaj ga što on to lupeta. Evo, dat ću vam primjer. Bude li moj Leo za sedam, osam godina rekao: tata ja bih volio studirati u Hrvatskoj, ja ću biti sretan čovjek i znat ću da ova naša zemlja ide u dobrom smjeru. A mislim da se dobro razvijamo, izgradili smo neke autoceste, neke su sredine procvjetale. Sve je to bilo teško nakon rata.

• Živjeli ste dugo u Engleskoj i Njemačkoj. Koja vam je zemlja draža, koja je bolja za život, koja je sređenija?
To su dvije velike zemlje, a meni su osobno draži Englezi. Najprije zbog nogometa, a potom i zbog glazbe. A to su dvije najvažnije stvari u mom životu, naravno, kad izuzmemo obitelj. London je fantastičan grad, za mene najbolji u kojem sam ikad bio. A u Njemačkoj je ljepše živjeti. Mirnija je i nekako mi se čini bolje uređenom.

• Che Guevarru i Billa Clintona posebno ste isticali kao svoje uzore u životu?
Dobro, sviđaju mi se Che Guevarrine ideje, ali sam protivnik njegovih metoda. No, imao je osobnost, bio je liječnik i sve je to ostavio, otišao u šumu i želio se boriti da ljudima, posebno siromašnima, bude bolje. A na tom putu bio je predan, žrtvovao se za to i takve stvari cijenim.

•  No, koja je osoba u vas utisnula najdublji pečat, koja vas je na neki način osvojila, oborila s nogu?
Najviše je na mene utjecao moj pokojni otac. Bio mi je idol, doista je bio velik čovjek, no kada govorimo o najvećoj ličnosti, bio je to papa Ivan Pavao II. Wojtyla je na neki način obilježio jedno doba, njegova toplina i ideje nikoga nisu mogle ostaviti ravnodušnima, pa tako ni mene. Imao sam sreću što sam ga i osobno upoznao, bio sam metar udaljen od njega kada su igrali Roma i Hajduk.

• Što je po vašemu mišljenju najveći izum čovječanstva? Što vas fascinira?
Avion i televizija. To mi još ne ide u glavu. Kako ta ptica teška nekoliko tona može ploviti zrakom, koja to mora biti snaga. Mobitel je možda najkorisnija stvar, umnogome je olakšao život. 

• Što vas najviše može naljutiti, razočarati?
To je u svakom slučaj laž. Što sam stariji, tako i prag moje tolerancije polako pada. Ne mogu živjeti, razgovarati s ljudima koji nisu iskreni. 

• Politika vas nikad nije privlačila ni zanimala?
Ne, moj otac bio je član jedne stranke, imao je problema početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a ja sam se okrenuo nogometu i glazbi. 

• Cigareta je sastavni dio života, nešto bez čega ne možete. Što bi se moralo dogoditi da prestanete pušiti?
Pušiti sam počeo kad sam počeo studirati. Sada mi cigareta ne smeta, nekako guštam u tome. Ali to je osobna stvar, nikome ne bih preporučio da puši jer, Bože moj, to je štetno.

• Što volite popiti nakon jela, čašu crnog ili bijelog vina?
Ne, vino definitivno nije moj izbor. Ali sad, kada smo u Čatežu, popijem čašu vina. Nabavio nam je Robi Prosinečki odlično vino iz Ovieda, pa smo sad, uoči blagdana, naručili nekoliko kartona vina.

• Branite li igračima da popiju čašu vina?
Ne, to ostavljam njima na volju. Odrasli su ljudi koji znaju što im odgovara, a što ne. 

• Prije točno dvije godine završili ste na operacijskom stolu, u dva dana dvaput ste išli pod nož zbog bolnih leđa. Jesu li to bili najteži trenuci u vašem životu?
Čovjek može sve podnijeti, sve izdržati. Sve se može kad si na nogama, kada možeš hodati. A ja tri mjeseca nisam mogao hodati, bili su to mnogobrojni preležani dani u kojima mi se svašta vrtjelo po glavi. Osjećao sam se osamljeno, bio sam malen, bespomoćan. Da, to su bili moji najteži trenuci. 

• Pod božićno drvce sami ste sebi stavili plasman na Euro 2008. Kako ćete proslaviti ovaj Božić, kamo ćete na odmor za Novu godinu?
Samo da sve ovo prođe, malo ćemo se odmoriti, doći će ta brojna proglašenja, bit će obveza. A Božić ćemo proslaviti tradicionalno, kod kuće, to se nikad ne mijenja. Nova godina mi je nekako bez veze. Danas čovjek svakog dana može nekamo otići, možeš napraviti to da ti je svaki dan Nova godina. 
OBJAVLJENO - 23.11.2007:
SVE VIJESTI OD 08.02.2008.
Osijek: Ljudi, vrijeme je da počnete zabijati!
Juve zbog Calciopolija izgubio navijače
Portugalski skandal: Počinje suđenje sudačkoj "mafiji"
Trapattoni preuzima kormilo irske reprezentacije
Werder: Diego ne može nigdje iz Bremena
S. Belupo 1-1 Dukla: Kresinger za remi sa Slovacima
Rakitić: Nikad neću shvatiti Dedea!
Calderon: Real je danas moćna mašina, a ja ponosan čovjek
Broj 18 obilježio novu zvijezdu Milana Paloschija
Marković: Za naslov prvaka Europe igračima po 300.000 eura
Dalić odbio 2,500.000 eura za Sharbinija!
Clemente konačno prihvatio iransku ponudu
Obrana Kockastih nekad ponos, a danas briga
Zebić: Više nismo iznenađenje, sad svi od nas očekuju pravi rezultat
Poklepović: Čop, Maleš i Tičinović su talenti, ali nema smisla da sada budu s prvom momčadi
Hajdukovci se danas opraštaju od Hong Konga
Dinamo: Soldo već zna najbolju momčad
Zagreb: Prodaja Ibričića najveći transfer u povijesti Kranjčevićeve
ITA: Inter slavio u Cataniji, debitant zabio za pobjedu Milana
Afrički kup: Pet Egipćana u momčadi prvenstva
Schuster: Igrači su sjajno reagirali nakon poraza
FRA: Lens demolirao Caen, Marseille već peti, Lyon i Bordeaux do pobjeda
Dinamo: Mihael Mikić prijetu Ettu
Mamić: Rosso je bezobrazan prema Dinamu
Grant: Još uvijek možemo osvojiti naslov!
Eriksson: Ponosan sam što radim u Manchester Cityju
ŠPA: Rekordna Realova pobjeda sezone, Sevilla remizirala s Barcelonom
Erceg: Maleša je najviše pokazao od naših mladih
AFR: Egipat obranio titulu!
ENG: Man City šokirao Old Trafford, Chelsea i Liverpool bez golova
NJE: Petrić strijelac u porazu Dortmunda, remi Bayerna i Werdera, autogol Ipše
Široki Brijeg 1-1 (4-2p) Rijeka: Vasilj obranio tri jedanaesterca Rijeci
Jarni: Osim dva gola naš je vratar imao samo dvije intervencije
Pukanić: Više ne želim biti predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza
Varteks s 5:2 pobijedio Maribor
Flamini želi ostati u Arsenalu
Capello za kapetana postavlja Rooneyja?
Lampard još bliže Barceloni?
Sacchijevi puleni pokorili Europu i svijet
Hong Kong 2-1 Hajduk: Ispustili prednost, potopio ih Stankovski
Neretva 1-3 Cibalia: Nebeskoplavi se bolje snašli na buri
Osijek: Trenutke pretvoriti u kontinuitet
Oleguer zbog ozljede ruke pauzira šest tjedana
VIDEO: 26. kolo Premiershipa
VIDEO: 23. kolo Primere
VIDEO: 19. kolo Bundeslige
VIDEO: 22. kolo Serie A
Hrvace 1-1 Zadar: Pogodak Mitrovića
Ivanković: S Eduardom bih ušao Ligu prvaka!



Poljska
Portugal
Srbija
Finska
Belgija
Kazahstan
Armenija
Azerbajdžan
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
14
14
14
14
14
14
12
12
28
27
24
24
18
10
9
5
Italija
Francuska
Škotska
Ukrajina
Litva
Gruzija
Farski otoci
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
12
12
12
12
12
12
12
29
26
24
17
16
10
0
Grčka
Turska
Norveška
BiH
Moldavija
Mađarska
Malta
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
12
12
12
12
12
12
12
31
24
23
13
12
12
5
Češka
Njemačka
Irska
Slovačka
Wales
Cipar
San Marino
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
12
12
12
12
12
12
12
29
27
17
16
15
14
0
Hrvatska
Rusija
Engleska
Izrael
Makedonija
Estonija
Andora
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
12
12
12
12
12
12
12
29
24
23
23
14
7
0
Španjolska
Švedska
Sj. Irska
Danska
Latvija
Island
Lihtenštajn
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
12
12
12
12
12
12
12
28
26
20
20
12
8
7
Rumunjska
Nizozemska
Bugarska
Bjelorusija
Slovenija
Albanija
Luksemburg
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
12
12
12
12
12
12
12
29
26
25
13
11
11
3
Kvalifikacije za EURO 2008. traju od 16. kolovoza 2006. do studenog 2007.
Uz dva domaćina, prve će dvije reprezentacije iz svake skupine izboriti plasman na završni turnir u  Švicarsku i Austriju.
Kvalifikacije - Euro 2008.
16/08/06.
Estonija 0-1 Makedonija

02/09/06.
Engleska 5-0 Andora
Estonija 0-1 Izrael

06/09/06.
Rusija 0-0 Hrvatska

Izrael 4-1 Andora
Makedonija 0-1 Engleska

07/10/06.
Engleska 0-0 Makedonija
Hrvatska 7-0 Andora
Rusija 1-1 Izrael

11/10/06.
Hrvatska 2-0 Engleska
Rusija 2-0 Estonija
Andora 0-3 Makedonija

15/11/06.
Makedonija 0-2 Rusija
Izrael 3-4 Hrvatska

24/03/07.
Izrael 0-0 Engleska
Estonija 0-2 Rusija
Hrvatska 2-1 Makedonija

28/03/07.
Andora 0-3 Engleska
Izrael 4-0 Estonija

02/06/07.
Rusija 4-0 Andora
Makedonija 1-2 Izrael
Estonija 0-1 Hrvatska

06/06/07.
Andora 0-2 Izrael
Hrvatska 0-0 Rusija
Estonija 0-3 Engleska

22/08/07.
Estonija 2-1 Andora

08/09/07.
Engleska 3-0 Izrael
Rusija 3-0 Makedonija
Hrvatska 2-0 Estonija

12/09/07.
Andora 0-6 Hrvatska
Makedonija 1-1 Estonija
Engleska 3-0 Rusija

13/10/07.
Engleska 3-0 Estonija
Hrvatska 1-0 Izrael

17/10/07.
Rusija 2-1 Engleska
Makedonija 3-0 Andora

17/11/07.
Makedonija 2-0 Hrvatska
Izrael 2-1 Rusija
Andora 0-2 Estonija

21/11/07.
Engleska 2-3 Hrvatska
Izrael 1-0 Makedonija
Andora 0-1 Rusija