SP 2006 - Nogometni-magazin.com

Hrvatska najaktivniji sudionik Svjetskog prvenstva

Jedino su Hrvatska i Češka u pripremama tijekom svibnja i lipnja odigrale utakmice protiv čak tri sudionika SP-a. Najmanje aktivni su Brazil, Argentina i SCG, s tek po jednom prijateljskom utakmicom.

Čak i letimičan pogled na raspored priprema svih sudionika Svjetskog prvenstva u Njemačkoj odat će nam zanimljiv zaključak - hrvatska nogometna reprezentacija ima najžešći ritam priprema i najviše utakmica.

Od 23. svibnja pa sve do dvoboja protiv Brazila na startu SP-a izabranici Zlatka Kranjčara nanizali su čak pet pripremnih nastupa. A to je više od ijedne od preostale 31 selekcije na SP-u.

Je li ovakav, zgusnuti i naporni ritam prikladan za dizanje forme i stvaranje željenog ozračja za premijerni nastup na ovom SP-u? Mišljenja su o tome podijeljena i svatko će naći dobre argumente za svoju tvrdnju. Kritičari Kranjčarove ideje o što više pripremnih dvoboja upirat će prstom u - zdravstveni karton igrača.

Mnogi su od njih iscijeđeni zbog ovakvog ritma, mnogi se, pak, muče sa starim ozljedama, mnogi su pokleknuli uslijed crijevne viroze... Kad ovakvu, ionako teturavu momčad ubacite u žestoki ritam utakmica, postoji objektivna mogućnost i dodatnih problema. Nije li, naposljetku, i kapetan Niko Kovač morao napustiti dvoboj protiv Irana u Osijeku već u 23. minuti?

Ivica Olić je, pak, osvanuo na terenu i odigrao utakmicu protiv Poljske u Wolfsburgu samo dan nakon što je povraćao i zgrčen ležao u krevetu s jakom mučninom u želucu. Do danas se nije posve oporavio, pa je morao propustiti posljednji pripremni okršaj, onaj protiv Španjolske. A kako je izbornik Kranjčar najavio da je upravo taj dvoboj protiv »Furije« generalna proba za Brazil i da će ta postava istrčati 13. svibnja u Berlinu protiv »carioca«, možemo zaključiti da Olić i te kako »visi«. Naravno, teško je sad reći bi li sve bilo drukčije da je, recimo, propustio utakmicu u Wolfsurgu i postupno se oporavljao bez ikakvoga forsiranja.

Uostalom, i iskusni je Fredi Bobic podignuo obrve, čudeći se tako velikom broju utakmica u tako kratkom vremenu.

»Mislim da je to puno. Nijemci u rasporedu imaju samo tri pripremne utakmice. Hrvatska je igrala protiv Poljske, pa onda protiv nas, sada protiv Španjolske. I mi smo na terenu vidjeli da su dečki umorni«, dobacio je Bobic, prisjećajući se svog nastupa za »all star« momčad u revijalnom dvoboju u Fuldi.

S druge strane, branitelji teorije o stvaranju forme kroz jake utakmice istaknut će da u takvom ritmu igrači mogu samo ojačati. Dakle, bitno je priviknuti se na što veće napore, jer ih sve to čeka i na natjecanju. Uostalom, ritam prijateljskih utakmica skladno se uklapa i u onaj kakav ih čeka na SP-u, pa možemo reći da je ovo zapravo privikavanje na turnirski ritam natjecanja.

Razmak između prva dva nastupa Hrvatske na ovom SP-u je pet dana. Vremenski je »vakuum« između okršaja protiv Japana i Australije četiri dana. Slične je vremenske intervale naša selekcija imala i u pripremnom razdoblju. Između dvoboja protiv Austrije i Irana bilo je pet dana pauze, potom šest dana stanke do ogleda s Poljacima i na kraju četiri dana do dvoboja protiv Španjolske. U međuvremenu se ugurala već spomenuta revijalna trening-utakmica. I naposljetku, od ogleda sa Španjolcima pa do dvoboja protiv Brazila na startu Svjetskog prvenstva proći će šest dana...

Sam izbornik Kranjčar je, uostalom, već pojasnio zbog čega je odabrao ovakav naporan raspored, naglašavajući da svakom igraču želi pružiti određenu minutažu, jer svatko od njih 23 mora biti adekvatno spreman i mora biti u stanju uskočiti kad zatreba.

»Trening nije isto što i utakmica! Znalo se događati da rezervna momčad na treningu bude bolja od prve, da je i pobijedi, bolje odigra... Ali, u pravoj je utakmici to drukčije. Znalo se događati da pričuvni igrači, kad uđu u igru, ne budu na očekivanoj razini. Razlog je što nisu u ritmu igranja i to se osjeti. Zato priliku pružam svima, a da bih to mogao ostvariti, treba mi što više utakmica«, pojasnio je Kranjčar.

U svakom slučaju, to je znatno bolja varijanta od one koju je, primjerice, uoči SP-a 1982. godine rabio Miljan Miljanić, izbornik tadašnje Jugoslavije. Zlatko Kranjčar se tada nadao pozivu u reprezentaciju, no ipak je ostao u Zagrebu. Od hrvatskih su igrača putovali Ivan Gudelj, Velimir Zajec, Ive Jerolimov, Zoran i Zlatko Vujović, Ivan Pudar, Miloš Hrstić, Jurica Jerković, Stjepan Deverić i Ivica Šurjak.

No, zanimljivo je da tadašnja reprezentacija punih deset mjeseci prije SP-a nije odigrala niti jednu međunarodnu utakmicu! Dvoboj protiv Sjeverne Irske na startu SP-a dočekali su bez ijedne ozbiljne zajedničke utakmice u nogama u gotovo godinu dana. Jugoslavija je tada, u skupini sa Sjevernom Irskom, Španjolskom i Hondurasom, ispala u prvom krugu. Sad je slika potpuno drukčija. Hrvatska je, uz Češku, jedina reprezentacija koja je na pripremama tijekom svibnja i lipnja igrala protiv tri sudionika SP-a - Irana, Poljske i Španjolske.

Preuzeto s Vjesnik.hr