------------------------------------- |

------------------------------------- |
------------------------------------- |
------------------------------------- |
Zlatko Kranjčar: Mamićeve reakcije plod su osobnih interesa Nije bitno što se kaže, nego tko kaže. Ja sam svoju odluku o Eduardu donio potpuno samostalno, bez ikakvog pritiska. Imam rezultat i viziju, želim zadržati svoj stil u vođenju reprezentacije. Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Kranjčar uistinu mirno, bez visokih tonova i nepristojnih riječi, prima sve napade na sebe nakon što je odlučio da na Svjetsko prvenstvo neće ići Dinamov napadač Eduardo da Silva. Štoviše, sam iskazuje čuđenje da se toliko prašine i buke podiglo zbog 23. igrača, mjesta koje zacijelo neće dobiti ni najmanju priliku zaigrati na Svjetskom prvenstvu. Kako sam kaže, sve ovo nije očekivao, ali od svoje odluke ne misli odustati niti mu je u primislima da je pogriješio. »Ako je cijeli problem samo zbog 23. igrača, dakle posljednjeg na popisu, onda ne vidim niti da postoji problem.« Kako biste, ipak, objasnili tolike napade iz vašega matičnoga kluba Dinama, jer morate priznati da je dio javnosti očekivao da će Eduardo biti na popisu? »Očekivao sam neke reakcije. Znate, uvijek bude nezadovoljnih, ražalošćenih i utučenih. Ali, nisam pretpostavljao da će neki biti tako bijesni. A takve reakcije dolaze samo s povredom osobnih interesa. Pri odabiru igrača ni u kojem se slučaju nisam povodio osobnim interesima.« Ipak, javnost je bila uvjerena da će Eduardo kao nepobitna perspektiva hrvatskog nogometa ipak biti u reprezentaciji. Pa, vi ste ga nedavno i uključili u A vrstu. Možda je zato iznenađenje toliko? »Uveo sam nedavno i Modrića i Buljata te sam ih sada uvrstio u popis za Svjetsko prvenstvo. Modrić i Buljat su nam potreba, a Eduardo uz pet napadača nije! Što se tiče Bošnjaka, jer mnogi mi i njega zamjeraju, on je igrač koji je proveo mnogo vremena na svim pripremama za kvalifikacijske utakmice. Znam što može i koje nam rupe može pokrpati. Analizirajte još jednom cijeli popis i vidjet ćete da je doslovno svaki igrač bio u konkurenciji za kvalifikacijske utakmice, u kojima nismo doživjeli poraz. Uostalom, to je i moja strategija vođenja reprezentacije, od kolovoza 2004., kad sam vodio reprezentaciju prvi puta protiv Izraela, pa sve do danas uvijek sam težio standardizaciji momčadi. Izbornik sam i imam pravo na odabir. Ne mora baš svaki igrač proći sve kvalifikacijske utakmice, ali moramo znati da prednost ipak imaju oni koji su bili u kvalifikacijama. Tako nam je Luka Modrić alternativa za organizaciju igre, a Buljat je tu jer malo "visimo" po bokovima. Uz to, za svakog se igrača mora sagledati i sadašnja forma, a kad sve to zaokružimo, mislim, zapravo sam uvjeren da je moj izbor točan.« Prije Svjetskog prvenstva u Japanu naša reprezentacija nije odigrala nijednu prijateljsku utakmicu. Za razliku od izbornika Jozića, vi ste željeli što više prijateljskih dvoboja. Pred nama su još četiri - protiv Austrije, Irana, Poljske i Španjolske. Kako biste se osjećali da na SP idete praktički bez ijedne provjere? »O tome ne bih želio ni misliti. Ne može se bez utakmica, bez pravih prigoda za uigravanje otići na tako jako natjecanje. Kad bi tako i bilo, ne bih mogao sakriti silnu zabrinutost. Došao bih sa svojom momčadi na SP, a da uopće nemam uvid u kvalitetu, formu i sadašnje domete svojih igrača. To je ipak turnirsko natjecanje, gdje već unaprijed morate uloviti ritam u kojem ćete igrati, ritam od po tri utakmice u praktički desetak dana. Sada se opet vraćamo na moj odabir igrača. Zbog takvog sam se ritma utakmica odlučio za sve igrače na popisu. Nekome treba više minuta u igri da bi dosegao formu, a nekome manje. A utakmice su najbolji treninzi. Na svima možemo probati sve igrače, a najveća će nam korist od tih prijateljskih dvoboja biti hvatanje ritma koje će se igrati na prvenstvu«. Je li ipak važan rezultat u tim prijateljskim utakmicama? »Ako dođe do lošeg rezultata, ne bi se smjeli poremetiti odnosi u momčadi. Međutim, rezultat uvijek mora biti važan, jer on je mjera uspješnosti naših napora i namjera. Ako i dođe do negativnog rezultata u prijateljskim utakmicama, on mora biti umjeren, jer onda ne može narušiti hijerarhiju i raspoloženje u našoj momčadi. Ipak, prioritet je da se vidi s čime se može računati u pojedinim dijelovima igre. Meni su čak predbacivali da sam pomalo lud kad sam želio igrati s Argentinom i Brazilom. Eto, prije početka idućih kvalifikacija za EP 2008. u Austriji i Švicarskoj, a prvu kvalifikacijsku utakmicu igramo 6. rujna protiv Rusa, odlučili smo se za još dvije jače prijateljske utakmice - u kolovozu protiv Italije i Danske. To nisu nikakvi eksperimenti, to je samo proces stvaranja i poboljšanja A reprezentacije. Koliko ćete tijekom priprema za SP, od 20. svibnja pa do prve utakmice protiv Brazila 13. lipnja, raditi na mogućim promjenama sustava igre? Pokušali ste svojedobno namjestiti obranu i u igri s četiri igrača u redu, pa ste sami rekli da to nije uspjelo. Spremate li nešto slično i za Njemačku? »Naše igranje u obrani protiv Irske nije bio eksperiment. Prije mi se čini da nam je takav način igre nametnuo suparnik. Bilo je tako i protiv Argentine, koja nam je nametnula pritisak. Imamo osnovni koncept igre koji smo promovirali tijekom kvalifikacija, ali moja se momčad može prilagoditi svakom suparniku. Eto, i u tim prijateljskim utakmicama možemo pokušati nešto novo, ali naš se način igre zna pa neće biti velikih iznenađenja. Točna je činjenica da je 30-ak dana priprema dosta da bi se sve usavršilo i zato im se veselim.« Recite nam otkud crpite toliko samopouzdanja i hladnokrvnosti? Sjećamo vas se na početku trenerske karijere, kad ste bili uvjereni da ćete jednog dana biti hrvatski izbornik. »Da, znao sam da ću jednog dana biti hrvatski izbornik. Gradio sam to uvjerenje na svojim sposobnostima i samopouzdanju, a kasnije su mi klupski rezultati omogućili da se i kandidiram za to mjesto. Bio sam prvi kapetan ove reprezentacije, a nakon što sam uz igračku stekao i trenersku karijeru, logično je da sam se mogao kandidirati za hrvatskog izbornika. Možda se to ne bi niti dogodilo da moju kandidaturu nisu potpomogli i novinari. Sjećate se, moj je protukandidat bio Slovenac Srečko Katanec. Kako sam gledao na njegovu kandidaturu? Kozmopolitski. Načelno nisam imao ništa protiv. No, i sada mislim da hrvatski treneri ništa ne zaostaju za stranima. Imaju i naši treneri dobre rezultate i moramo sami držati do svoga, kako bi drugi držali do nas.« Moramo vas na kraju još jednom upitati: kako komentirate riječi Dinamova dopredsjednika Zdravka Mamića u cijelom ovom ratu koji je nastao nakon nepozivanja Eduarda da Silve? »Nije bitno što se kaže, nego tko kaže. Ja sam svoju odluku o Eduardu donio potpuno samostalno, bez ikakvog pritiska. Imam rezultat i viziju, želim zadržati svoj stil u vođenju reprezentacije. A optuživati me da radim protiv Dinama i više je nego deplasirano. Bijes koji je uvjetovan osobnim interesima mene se ne tiče. Moj rad i moji rezultati najbolji su odgovor. Ponavljam, nije bitno što se kaže, već tko kaže!« Je li vam bilo neugodno kad su novine počele objavljivati da ste smanjili količinu svakodnevne doze alkoholnog pića? »Uz smijeh vam tek mogu reći da uz dobru hranu ide i dobra čašica vina. Meni dvije-tri čaše vina nisu problem. Ma, moram li to uopće komentirati...«. Objavljeno u suradnji s Vjesnikom |
Najnovije vijesti, 15.05.2006: |