Nogometni magazin / www.nogometni-magazin.com /

Hajduk prije 45 godina kupio ostanak: Ostavili milijun dinara Škoriću u vrtu

Još jednom, reklo bi se po stoti put, zamolio sam Zlatka Škorića, legendarnog vratara Dinama, ali i Bayerna da mi otkrije tajnu jedne utakmice odigrane prije 45 godina. Do posljednjeg susreta Škorić je bio kao zaliven, sad je priznao:
- Vojko Andrijašević, glavni čovjek Hajduka šezdesetih godina prošlog stoljeća, sigurno bitan i prije tog vremena, došao je u Zagreb, tražio je razgovor samnom i dan prije utakmice ostavio je na plotu vrta pred mojom kućom omot s milijun dinara.

Prije tog priznanja, Škorić se raspitao je li Andrijašević živ, zatim je u hotelu Sheraton (razgovarali smo za vrijeme Kongresa UEFA-e), gdje je došao posjetiti svog starog druga Franza Beckenbauera (donio mu je na poklon prekrasnu monografiju Zagreba), nastavio:
- Mi smo s Hajdukom ratovali, moram priznati da smo se više žestili kad smo igrali s Bijelima nego u susretima protiv Crvene zvezde. To je bila njihova prevara (aludirao je na Beograd – op.p.), oni su naše odnose tako naštimali da smo se mi tukli, a Crvena zvezda dobro prolazila. Bila je to velika naivnost i igrača i rukovodstava Dinama i Hajduka.

Stalna, zapravo vječna dilema iz daleke 1963., bila je i ostala je li Dinamo u dramatičnoj utakmici u Maksimiru 2. lipnja, u završnici prvenstva dao popust najvećim rivalima, to jest Hajduku iz Splita. To je bila utakmica u kojoj su Bijeli golom Ivice Hlevnjaka došli do pobjede od 1:0 i do spasonosnih bodova u borbi za opstanak...

Prošlih desetljeća, prigodom brojnih susreta molio sam Škorića da mi iskreno kaže: je li pustio Hlevnjaka da postigne taj gol, odlučan za spas prvoligaškog statusa Hajduka u bivšoj Jugoslaviji.

- Vidite, taj paket s milijun dinara, uzeo je moj tata i odnio u upravu Dinama, predao ga je ondašnjem predsjedniku Ivanu Šiblu, rekao mu je: “Moj sin nije uzeo taj novac, jer da ga je uzeo u moju kuću ne bi više zakoračio. Jedan čovjek je ipak ostavio paket s dinarima i sad vi odlučite što ćete raditi, hoće li Zlatko braniti ili ne...”

Zlatko Škorić je branio i ni danas nije odgovorio je li Dinamo pustio bodove.
- Hlevnjak je pretrčal Markovića, onda je šutiral, ja sam tu loptu nekako plesnuo, Hlevnjak je opet uzeo i gurnuo u mrežu.

Hajduk je pobijedio, ali je vođa puta splitskog kluba doživio infarkt, Dušan Stipanović Gusina preminuo je odmah poslije utakmice u svlačionici Bijelih na stadionu u Maksimiru. Pozlilo je i predsjedniku Hajduka Petru Rončeviću, koji je preživio srčani udar. Zato je Ivica Hlevnjak uvijek govorio:
- Zar bi Stipanović i Rončević tako stresno proživljavali utakmicu da je bilo dogovora?

Činjenica je poznata da su Stipanović i Rončević, dva revolucionara iz doba partizanskog ratovanja bili kod generala Šibla, tražili su od njega da Dinamo pusti Hajduku bodove spasa. No, njih dvojica su igračima prije utakmice u Maksimiru kazali:
- Šibl nas je odbio, rekao nam je: “Pa nogomet se igra i u drugoj ligi”.
Ipak u redovima Modrih bilo je igrača koji su svojim rivalima davali popust, Hlevnjak je toliko puta ponovio da je “Željko Matuš odigrao na toj utakmici više povratnih lopti nego u cijelom prvenstvu”. Međutim, bilo je igrača koji su htjeli dati gol Hajduku... Naročito je kontroverzna uloga Vlatka Markovića. Još prije trideset godina kad je trenirao Hajduka Marković je rekao da je “otišao u napad samo radi foliranja”, ali je činjenica da se potukao sa Stjepanom Ilićem, oba su isključena i teren su napustili zagrljeni.

Uglavnom, Hajduk se spasio te godine, a sljedeće su Bijeli ponovo morali u namještaljkama, u trokutu sa sarajevskim Željezničarom i zagrebačkog Trešnjevkom, režirati svoj spas u ondašnjoj prvoj ligi.

DINAMO - HAJDUK 0 : 1

Dinamo – Hajduk 0:1
Zagreb, 2. lipnja 1963. – Stadion u Maksimiru. Gledatelja preko 40.000. Sudac: Botić iz Valjeva.
Strijelac: 0:1 Hlevnjak (51.).
Dinamo: Škorić, Belin, Braun, Bišćan, Marković, Perušić, Kobeščak, Zambata, Matuš, Knez, Lamza.
Hajduk: Poklepović, Cuzzi, Colnago, Kovačić, Ilić, Brkljača, Hlevnjak, Anković (Garov), Papec, Z.Bego, Zuber.

Ilić: Udario sam Markovića

•• Nekadašnji vrlo talentirani bek i kasnije libero Hajduka Stjepan Ilić danas živi u Metkoviću. On kao da ima fotografsko pamćenje, ispričao je:
- Mi smo se baš nadali da će nam Dinamo pomoći, pa i pustiti bodove, jer su se u bivšoj Jugoslaviji bliski klubovi pomagali. Međutim, u vrijeme kad je trener Matekalo počeo sastanak, ono uobičajeno kako ćemo igrati uletio je u svlačionicu predsjednik Hajduka Petar Rončević. Mladići, oni nam neće pustiti, oni nas žele baciti u drugu ligu. Treba danas poginit za pobjedu - rekao nam je predsjednik i pritom udario šakom o stol tako da se raspao.
Ilić nam je objasnio i svoje isključenje. Pri kraju utakmice u pomoć napadu Dinama stigao je Vlatko Marković, Ilić ga je pitao:“Što hoćeš ovdje?“, Marković je uzvratio: „Hoću ti dati gol“. I u prvom duelu Ilić je udario Markovića šakom u lice, podno lijevog oka...
- Sudac me isključio, ali je poslao u svlačionicu i Markovića. Krenuli smo vani, ja sam zastao i namjestio svoju glavu, rekao sam Markoviću da on mene udari, da sam to zaslužio. Međutim, Marković me zagrlio i tako smo otišli s terena.

Preuzeto sa Slobodne Dalmacije