Nogometni magazin / www.nogometni-magazin.com /

Osijek: Ljudi, vrijeme je da počnete zabijati!

Mnogo prilika i samo jedan pogodak učinak je nogometaša Osijeka u prve dvije utakmice na pripremama u Turskoj. Prokletstvo loše realizacije opet se javilo i to sad već polako nervira trenera Iliju Lončarevića. Bez pogodaka, nogomet je “jelo bez okusa i mirisa”, a kad ih nema, onda je iluzorno pričat i da igra bijelo-plavih definitivno ima uzlaznu putanju.

Tko će u to povjerovati ako se dobro osmišljene akcije ne pretvaraju u materijalnu korist? Baš nitko. Ti problemi s realizacijom nisu posebna novost, a trener Lončarević smatra da ih njegova momčad ima zbog toga što su mu svi napadači previše željni pogodaka, pa zaboravljaju da je ponekad vrjednije proigrati suigrača koji je u boljoj poziciji.

U ovom slučaju više ne možemo upotrijebiti ni onu otrcanu izreku “dobro je da ulaze u prilike, pogoci će doći”. Neće doći sami od sebe, netko ih treba konačno početi zabijati. Nakon susreta protiv Univerzitateae, očaj zbog mnogo promašaja zanimljivo je dočarao stoper Ivo Smoje:

- Sad nam nema ćelavog (Jukić nap.a.) da zabije ni iz čega.
Ćelavi je još uvijek tu, ali ne igra jer se očekuje njegov odlazak u Energiju Luč, no i bez Jukića Osijek raspolaže s dovoljno kvalitetnim «špicama», ali njima jednostavno ne ide.

PAVLIČIĆEV VELIKI POVRATAK
U ovom trenutku u daleko najboljem stanju među napadačima je Milan Pavličić. U čovjeku, koji je bio gotovo otpisan, kao da je proradio inat. Leti po terenu, driblinzi su mu opet ubojiti, izgleda kao u najboljim danima. Jedini je od svih napadača konstantno u prilikama za pogodak, i on bi prema svemu mogao prvi proraditi. Uostalom, zaslužio je da ga pogodak nagradi za trud koji ulaže u svaku utakmicu. Trener Ilija Lončarević dosta je oprezan kada je Pavličić u pitanju jer tvrdi:

- Znao me često prevariti u pripremama, pa sad moram biti oprezan. Činjenica je da igra najbolje od svih napadača i neka tako samo ostane, kaže trener “bijelo-plavih”.

Slažemo se sa “šefom”, jer kada je Pavličić u takvom izdanju, onda je živa napast za svaku obranu, a iznimno je važno da je i te kako racionalizirao svoju igru. Nema više uzaludnog rasipanja lopti. S takvim atributima gotovo da mu je osigurano mjesto u momčadi.

Ostali napadači zasad su samozatajni. Najbolji klupski strijelac jesenas Vedran Nikšić sasvim je rezerviran, jer ne da u deset pripremnih susreta nije postigao pogodak nego gotovo uopće ne dolazi u prilike, no njega je Ilija spreman čekati, i to nije sporno. Karlo Primorac očito još uvijek vodi borbu sa strahovima od brojnih ozljeda i zbog toga na neke lopte ne ulazi kako bi napadač trebao, i dok se toga ne riješi imat će problema.

Antonio Hrnčević ovdje ne može ići kao “tenkić”. U dva susreta, koja su se odigrala, braniči protiv kojih je igrao nisu baš tako naivni i spori, i tu do izražaja dolaze njegovi nedostatci u suradnji sa suigračima. I on je kao većina napadača Osijeka “one man show” igrač. I ta suradnja u igri najveći je problem Osijekovih “špica”.

BORBA U NAPADU SE NASTAVLJA
U takvim okolnostima sasvim je jasno da Ilija još nije odlučio kako će mu izgledati napad. Izvrtio je mnogo kombinacija, a zanimljivo da ni jednom zajedno nije stavio Nikšića i Pavličića koji su inače vrlo bliski, pa zajedno i rade na treninzima. No, do kraja priprema ima još dovoljno utakmica, pa ćemo valjda u njima na djelu vidjeti i njih dvojicu u tanedmu. Na pitanje tko će igrati u napadu “bijelo-plavih” Ilija je imao originalan odgovor:
- Onaj tko prvi zabije!

Jasno, bila je aluzija na brojne promašaje koje produciraju njegovi napadači. Zasad se sve to okreće na šalu, ali kada počne prvenstvo, ako se taj trend nastavi, postat će to vrlo trpke i gorke šale, jer se zbog toga gube bodovi. Inače, na treninzima se dosta vremena poklanja baš završnici akcija.

Nerijetko nije problem samo u realizaciji, već se često zna dogoditi da se dobro odigrana akcija slomi u posljednjem dodavanju, što je jednako frustrirajuće kao promašaj sam po sebi. Osijek je sad u stanju dobro kontrolirati igru, ali za osvajanje bodova trebat će mnogo bolji postotak iskorištenih prilika za pogodak. Bez toga će sve zvučati kao ona “uzalud vam trud svirači”…

Trojica u poštednom režimu
Tri igrača trenutačno su izvan stroja. Naime, nakon Valentina Babića, koji je imao problema s probavom, slična se stvar dogodila i Slobodanu Stranatiću, pa su obojica propustila jučerašnje aktivnosti. U početku je odvojeno trenirao i Josip Knežević koji je osjetio zatezanja u zadnjoj loži, pa je u pola treninga ipak otišao na tretman kod fizioterapeuta Milana Nikolića.

Ilija zadovoljan pričuvama
Nakon susreta protiv Univerzitateae, trener Ilija Lončarević bio je zadovoljan igračima koji su na teren ušli u nastavku susreta, a posebno se to odnosi na skupinu koja je na teren ušla u posljednjih pola sata (Šorša, Lončarević, Prskalo, Hrnčević).

- Ušli su u igru kao “bijesni psi”, slikovito je zadovoljstvo izrazio Lončarević.
To znači da su bili vrlo agresivni i žestoki, a od njih je istaknuo Šoršu.
- Nije igrao mnogo na ovim pripremama, ali to je bilo ono što od njega očekujem. Ulazio je hrabro u duele, pokazao inicijativu, ali i inteligenciju u postavljanju kada suparnik ima loptu, zaključio je Lončarević.

Vincek čuva lopte
Na ovako dugim pripremama šale su jedno od glavnih oružja za ubijanje monotonije. Posljednja je otišla na adresu klupskog ekonoma Gorana Vinceka koji vrlo odgovorno i revno čuva lopte.

Tijekom boravka u Međugorju izgubljeno je čak šest lopti, što je trenera Iliju Lončarevića nagnalo da znatno zaoštri režim brige oko njih. Jasno, Vincek je pritisnuo igrače, a oni su naravno uzvratili šalom. Naime, jedna je lopta pred kraj susreta s Univerzitateom otišla visoko preko zaštitne mreže. Vincek je otišao po nju, ali nije je mogao dohvatiti jer je završila u rijeci daleko od obale. Neki šaljivdžija među igračima odmah je smislio:

- Gogo (Vincek nap.a.) bi sigurno više volio da je ta lopta završila u Vargićevim “rašljama” nego u vodi!
Priča je došla i do Vinceka, ali je on na nju samo mirno odmahnuo rukom. Mnogo je mangupa prošlo kroz Gradski vrt u njegove 23 godine brige o klupskoj opremi da bi se uzbuđivao na takve pošalice.

Preuzeto s Glasa Slavonije