


Deset najboljih igrača osamdesetih Godine začetka informatičkog doba, loše mode, uspona pop i rock glazbe, iransko-iračkog rata, kraha socijalizma... sve su to bile osamdesete godine prošlog stoljeća. |

Nogometni gradovi: Rio De Janeiro Rio De Janeiro će biti odredište najvažnije utakmice u 2014. godini, finala Svjetskog nogometnog prvenstva koje će se odigrati na obnovljenoj legendardnoj Maracani. |
Veliki interview Seppa Blattera Predsjednik FIFA-e Sepp Blatter odgovarao je za magazin World Soccer na pitanja o budućnosti svjetske nogometne organizacije, predstojećem Kongresu, svojoj ulozi... |
Obrana Kockastih nekad ponos, a danas briga Ne smiruju se razmišljanja hrvatskih nogometnih kibica nakon neugodnog poraza od Nizozemske (0-3) u prijateljskoj utakmici u Splitu. Bilićeva je vrsta u tom dvoboju posve »razmontirana«, pa neki rješenje vide i u potpunom remontu reprezentacije. Dakako da su te i slične ocjene preuranjene i radikalne. Hrvatski nogomet zapravo niti ne posjeduje širi fond kvalitetnih igrača da bi se uopće počelo razmišljati o kojekakvim remontima. No, da se pokoja pozicija u momčadi uvijek može promijeniti zacijelo je svjestan i sam izbornik Slaven Bilić. Ovog je puta na udaru navijača uglavnom obrambeni red. Pogreške braniča stajale su hrvatsku momčad poniženja protiv Nizozemske, a na meti kritika ponajprije se našao najiskusniji, Dario Šimić. Iritirala je potom Šimunićeva nonšalantnost, situacija izvan forme Roberta Kovača, a i dosad standardni Vedran Ćorluka bio je blijeda kopija onoga što je prikazao u kvalifikacijskom ciklusu. Iako mnogi pritom zaboravljaju da je obrana pouzdana koliko je pouzdan vezni red i sam napad u sprečavanju suparničkih napada, činjenica jest da su naši obrambeni igrači u prošlu srijedu bili vrlo loše raspoloženi. Tu se i otvara najveći problem četiri mjeseca prije početka Europskog prvenstva. Koliko god se donedavno dičili našom obranom, svrstavajući je u najpouzdaniji dio naše momčadi, danas je situacija posve drugačija. Većina igrača u našem obrambenom redu često ima svoj »crni dan« u reprezentaciji. Unatoč standardnosti zadnje četvorice, jer Ćorluka, Šimić, R. Kovač i Šimunić nastupaju zajedno u gotovo svakoj utakmici, pogoci se primaju olako, nakon neobjašnjivih pogrešaka. Dakako, jasno da je svaki igrač ima pravo na pogrešku i tu ništa nije sporno. Ali, izbornik Bilić u obrani ima evidentan problem - umanjenu konkurenciju. Primjerice, koga postaviti umjesto bilo kojeg igrača iz ove obrambene četvorice? Pogledajmo koga Bilić ima u pričuvi - kvalitetnog, ali u reprezentaciji ipak neiskusnog Darija Kneževića, člana talijanskog Livorna, i Hrvoja Vejića iz ruskog Tomska. Tu je, također u reprezentaciji neiskusan, i Dino Drpić iz Dinama, a od te će trojice vjerojatno samo dvojica na EP. Dalje? Praznina. Hrvatski reprezentativni nogomet osjeća kroničan nedostatak kvalitetnih braniča. Zamislimo situaciju na europskoj smotri. Nakon druge utakmice u skupini, Hrvatskoj otpadne jedan obrambeni igrač zbog dva žuta kartona, a još se jedan ozlijedi. Kako u tom slučaju posložiti obranu za moguću najbitniju utakmicu, protiv Poljske u posljednjem krugu skupine? Ako je naša obrana i sklona pogreškama, to ne znači da bilo koji član standardne četvorice ima odgovarajuću zamjenu. Nedostatak konkrencije u obrambenom redu u ovom je trenutku veliki Bilićev problem. Sa sličnim problemom, samo u srednjem redu, suočio se svojedobno, prije EP-a u Portugalu, izbornik Otto Barić. Hrvatskoj je tada nedostajalo kvalitetnih veznih igrača, pogotovo razigrača. Iz »naftalina« tada je Barić izvukao Nenada Bjelicu. Barićevom oduševljenju nije bilo kraja, »jer je konačno pronašao razigravača«. No, njegova sreća nije dugo potrajala, Bjelica se u nacionalnoj vrsti baš nije snašao te nije ostavi nikakvog traga na EP-u, a Hrvatska je i dalje igrala bez »razigravača«. Može li Bilić doći u situaciju da ponovi istu pogrešku? Hoće li možda pomno pratiti igre Igora Tudora u Hajduku i kooptirati ga u reprezentaciju upravo zbog nedostatka konkurencije u obrani? Činjenica je da će se Bilić u nenadanim slučajevima u obrani moći pokrivati veznim igračima, a tu napose mislimo na Pranjića na lijevoj strani i Babića na desnoj, koji lako mogu uskočiti i na vanjske stoperske pozicije. No, bilo bi mnogo bolje kada bi Bilić imao još jednog iskonskog kvalitetnog stopera u pričuvi. Zasad ga nema. Ili možda... Preuzeto s Vjesnik.hr |
OBJAVLJENO - 11.02.2008: |